Odnos između muškaraca i žena u islamu jedan je od kontroverznih tema savremenog doba. Kakvo je Vaše mišljenje u pogledu položaja žene u društvu?

Kur'an poziva ljude da formiraju porodicu i ukazuje na mnogobrojne mudrosti i koristi braka. "Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču." (En-Nahl, 72) Kur'an smatra brak ozbiljnom obavezom muža i žene i svetim savezom između supružnika. Kur'an govori o pravima i muža i žene. "Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh? Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele." (En-Nisa, 20-21)

Osim toga, Sveta knjiga u načelu ističe ono što je pohvalno, te dosljedno izjavljuje da supružnici trebaju učiniti jedni prema drugima samo ono što je dobro. "O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao."(En-Nisa, 19)

U cilju jačanja bračnih veza, Kur'an stavlja veću odgovornost na muškarca. To, također, nameće dio odgovornosti na zajednicu, u slučaju nesuglasica između supružnika. Kur'an vidi razvod, koji je omražen Bogu, kao posljednji izbor ukoliko je pomirenja nemoguće. "O vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite, a onda vrijeme koje treba da prođe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, - a ni one neka ne izlaze -, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši - sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti. I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allah i u onaj svijet vjeruje, - a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći." (Et-Talak, 1-2)

Drugi kur'anski ajet navodi: "Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode, a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete. Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici - prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati." (Et-Talak, 6-7)

Dakle, Kur'an, kao i u mnogim drugim slučajevima pa tako i u ovom pitanju, uz podsjećanje supružnika na njihove međusobne dužnosti, naglašava osnovna načela ljudskog morala i poziva pojedince da poštuju Boga i da budu krepostni jedni prema drugima. Takva atmosfera poštivanja je potrebna za održavanje humanih i zakonskih veza. To je zato što institucije braka imaju jedinstven aspekt privatnosti i teško se može kontrolirati izvana. U stvari, sudac ili arbitar ima jako težak zadatak ukoliko mu dođu slučajevi nesuglasica među supružnicima. Ipak, glavno pitanje jeste kako spriječiti da ne dođe do nesuglasica ili kako ih riješiti na samom početku. To u velikom dijelu ovisi o etici, karakteru i karakteristikama dviju strana. Vrlo teško je zadržati harmoniju bračnog života kroz različite filozofske i pravne pravce, zanemarujući vjeru u Boga, bez osjećaja samokritike i poštovanja prema ljudima.

Kur'an na mnogim mjestima stavlja naglasak na toplu atmosferu doma, "...i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju..." (Er-Rum, 21)

Islam jednako gleda na žene i muškarce, ali na jedan specifičan način izdiže žene na blagoslovljen položaj. Žena je u islamu dobila posebnu poziciju, od predmeta kojim su muškarci raspolagali kada su i kako htjeli, ona sada postaje osoba pod čijim nogama je raj. Nakon pojave islama niko nije mogao prisiliti tako nježna stvorenja na preljubu, blud i nečistoću. Ona se više ne smatra imovinom niti se smatra nečastivom. Takve optužbe bi dovele do teške kazne od strane tužiteljstva. "One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je! A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da, zaista govore istinu, a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže!" (En-Nur:4-7)

Ženska djeca se ne gledaju više sa podozrenjem. Čedomorstvo biva zabranjeno. "On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruješ zdrava potomka, bićemo, zaista zahvalni!" (El-A'raf:189) Ova kur'anska slika nas podsjeća da su muškarci i žene jednaka ljudska bića i jednako humani. Oni upotpunjuju jedno drugo, kako je opisano u Kur'anu. Razlika među njima je u izgledu i svrsi, a nikako ontološka. Kur'anski ajeti koji daju dojam nadmoći muškaraca nad ženama se odnose na određene fizičke sposobnosti. "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. - Allah, zaista, sva dobro zna!" (En-Nisa, 32) Kur'an nas podsjeća na ove razlike te da razlika u spolovima nije nikakvo zlo niti razlog za prigovor. Kada su pak međuljudski odnosi u pitanju, onda uopće nema razlike. Ko god pridonosi, ili on ili ona, pridonosi za sebe.

Kao što je gore navedeno, što se tiče odnosa čovjeka i Boga, ne postoji razlika između žene i muškarca. Oni su jednaki u njihovim pravima i odgovornostima. Žena je potpuno jednaka u odnosu na čovjeka u pravu na slobodu vjere, slobodu izražavanja, slobodu da živi pristojan život i finansijsku slobodu. Jednakost pred zakonom, pravedno suđenje, brak i osnivanje porodice, lični-intimni život, privatnost i zaštita jesu prava žene. Njen posjed, život i dostojanstvo su sigurni kao i kod muškarca. Kršenje bilo kojeg od tih prava kažnjava se ozbiljnom kaznom. Da, žena je slobodna i nezavisna pred zakonom.

Njezina ženstvenost ne ograničava i ne umanjuje niti jednu od njenih sposobnosti i kompetentnosti. Kada su njena prava ugrožena, ona može tražiti pravdu kao i muškarac. Ako bi neko bespravno otuđio njenu imovinu, ona ima sva prava da joj se to nadoknadi pravnim putem. Što se tiče kvaliteta žena i muškaraca, islam nudi pravna rješenja: na primjer, žene su oslobođene vojne službe, odlaska u rat, finansijske brige o porodici i njoj samoj, itd.

Što se tiče svjedočenja, Kur'an kaže ''...a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti.’’ (El-Bekare,282). Pogrešno bi bilo shvatiti ovaj ajet kao pridavanje veće važnosti muškarcu nad ženom u bilo kojem smislu.

Temeljno pitanje ovdje jeste ostvarenje pravde. To nije pitanje jednakosti žena. Svjedočanstvo nekih muških beduina je bilo odbijeno kad je u pitanje ostvarenje prava i pravde. Pitanje svjedočenja je pitanje važnosti zajedničkog društvenog života. Učešće svjedoka u svim segmentima društvenog života je i današnja realnost, a nemogućnost svjedočenja u mnogim aspektima života je uvijek moguća za muškarce i žene. Ovo pitanje svjedočenja u Kur'anu odnosi se na usmeno svjedočenje u vezi s finansijskim pitanjima i zaduženjima. Inače, svjedočanstva žena u pisanom obliku je ravnopravno prihvaćeno, kod nekih učenjaka islamskog prava, kada je to potrebno.

Muslimanski svijet, poseban broj, juli 2005. – 95. stranica, broj 3, 325-471.