Zajednica i socijalizacija
Moderni pristupi često ne shvataju način oblikovanja pojedinih organizacija koje egzistiraju u modernom društvu. Uzrok ovoj pojavi je taj što zagovornici ovih pristupa vjeruju da ideologija modernizacije povećava individualizam. Ovo može biti samo donekle tačno, ali to ne može biti validno razmišljanje niti pristup svakoj vrsti društvene organizacije. Oni koji znaju da formiranje zajednica ide nauštrb modernizacije – što će reći, da razumiju da određena društvena forma može egzistirati i u pred-modernom periodu – individualizam u modernitetu shvataju kao društvenu datost. Na Zapadu, razvoj novog individualizma se percipira kao jedno od najvažnijih postignuća modernog filozofskog mišljenja. Sve vrste ideja koje se tiču slobode i libertinizma naglašavaju individualizam.
U praksi, modernizacija je pojedince učinila samotnjacima. Pojedinci su bića koja su ostala nezaštićena u sučeljenju sa zahtjevima društvenih i ekonomskih procesa. Ovaj društveno-psihološki fenomen pripremio je tlo za kultivaciju zajednica koje su stvorile javnu sferu modernog društva za njegove participante. Zaista, fenomen povećanja zajednica i lokalnih formacija nije jedini koji se veže samo za kasnije modernizirajuće procese ili za društva koja nisu uspjela da se moderniziraju. To je društrvena forma koja je danas tako jasno vidljiva u cijelom modernom svijetu.
Ako uzmemo slučaj islamskog svijeta zasebno, vidjet ćemo da ovaj fenomen ima duboke, široke i dugotrajne sociološke i historijske temelje. Islam je vjera koja podstiče pomaganje drugih. Organizacija dobročinstva, solidarnosti i dijeljenja povezana je sa principima društvene pravde. Islam podstiče solidarnost i dijeljenje i otvara prostor za javne organizacije za takva dobra djela te pokreće potencijale svakog vjernika za dobročinstvom i vrlinom. U islamskoj povijesti, najvažnije institucije javnog servisa javile su se kao kombinacija narodnog merhameta i islamskih principa solidarnosti. To je razlog zašto filozofija koja se poziva na klasnu borbu u društvu nikada nije bila element islamske povijesti, pa su zbog toga analize klasne borbe beskorisne u muslimanskom svijetu.
Postoji potreba da se odustane od tretiranja formiranja zajednice ili pokreta kao marginalija. Pojava radikalnih pokreta ima veze više sa alijeniranim sekcijama društva nego sa formacijom koja djeluje unutar prevalirajuće vjerskog ili kulturalnog okvira društva. Duboki osjećaj oskudice udružen sa osjećanjima bića koje je isključeno iz kurentnog društvenog identiteta neke male grupe sagledava se kao katalizator marginalnih organizacija. Dok takvi pokreti moraju počivati više kao opozicioni, oni se često pretvaraju u političke i/ili militantne izazove. Aktivni članovi takvih organizacija prenose organizacionu svijest na svoje članove koji prenose osjećaj nepovezanosti sa glavnim tokom društvenih procesa. Kada takva radikalna nepovezanost sa općim identitetom bude povezana sa hladnom psihologijom koja se ne obazire na život pojedinca, mi možemo samo pretpostaviti kakav će rezulat biti na kraju.
Gülenov pokret kao katalizator
Konflikt i alijenacija nisu nužno adoptirani od strane formacija unutar određenog društva. Svaka zajednica ili pokret koji imaju obuhvatniji fokus moraju da djeluju u skladu sa postojećim predstavama društvenog identiteta. Pokret ili zajednica koji pokušavaju da priskrbe servis u različitim sektorima društva treba razlikovati od nevladinih organizacija koje su izabrale pojedina, određena polja svoga djelovanja.
Gülenov pokret je važan i idealan primjer takve formacije. Kao što je gore navedeno, njegova osnova u masama nije sastavljena samo od članova niže srednje klase, ljudi sa sela ili onih koji su iskusili određenu dozu oskudice ili isključivanja iz društva. Većina članova ovog pokreta dijele generalni turski društveni identitet, oni su većinom obrazovani i otvoreni za društvenu interakciju. Iznad svega, pokret nije zagovarao bilo kakav stav protiv kurentne političke strukture ili verziju nacionalnog identiteta koga promovira država.
S obzirom na to da ovaj pokret ima široku osnovu u društvu, on nikada nije bio analiziran kroz klasične teorije modernizacije, niti je kategoriziran kao marginalni ili fundamentalistički pokret. Ne treba smetnuti s uma da je jedan od ciljeva ovog pokreta da obogati društvo kroz inovativne načine društvene participacije i volonterskog rada na principima pozitivne akcije i odanosti zakonu. Ova se funkcija pokreta čini presudno važnom na temelju njegove uloge katalizatora kooperacije i međusobnog respekta u društvu u kome slàbē tendencije apatije i indiferentnosti prema onome što se u njemu dešava.
Ovdje treba napomenuti da pozvanju ovog pokreta ne treba pripisivati samo njegovu katalizaciju vjerske svijesti. Namjera toga pokreta da ide iza ograničenog polja djelovanja jedne religijske zajednice pokazuje da on ima moć da iz islamskih ideala izluči osnovu za svoju akciju sa širim i mnogo humanijim ciljevima. Ova njegova karakteristika osvjetljava njegovu ulogu da priskrbi osnove participacije za sve segmente populacije, od kojih su samo neki pod utjecajem rapidne modernizacije. Njegov cilj je da zaštiti identitete pojedinaca od fragmentacije i priskrbi osjećaj samopoštovanja u pojedincima sa fragmentiranim identitetima (koji su došli kao rezultat društvene transformacije) jačanjem svijesti toga pojedinca o vlastitom identitetu.
- Napravljeno na .