Godine školovanja
Sudbina je usmjerila Gülena da koristi svu snagu i sve sposobnosti i osobine, koje mu je Stvoritelj dao, na pravičan i uravnotežen način. Prema njegovim vlastitim riječima:
Moj prvi učitelj je bila moja majka. U to vrijeme naše selo nije imalo osnovnu školu. Tek je kasnije otvorena.
Počeo sam klanjati kada sam imao 4 godine, i od tada nikada nisam propustio niti jedan namaz. Jedan od mojih učitelja bio je iznimno neprijateljski raspoložen prema religiji, te nije mogao prihvatiti ove moje aktivnosti. Druga učiteljica Belma me je jako voljela i znala je reći: "Jednog dana mladi poručnik će preći preko Galata mosta. Kao da ga sada vidim."
Trčao sam da obavim sve porodične zadatke, pomagao sam majci oko kućnih poslova, čuvao sam krave i ovce... U slobodno vrijeme bih čitao knjige ili učio Kur’an napamet. Dok je moj otac bio imam u selu Alvar, naučio sam kako čitati Kur'an s ispravnim izgovorom i ritmom od hadžije Sidkija, efendije iz Hasankalea, našeg distrikta. Kako nisam imao mjesto za boravak u Hasankaleu, morao sam pješačiti nekih 7-8 km.
Moj prvi učitelj arapskog jezika je bio moj otac. Kasnije me je podučavao Muhammed Lutfi-efendija koji je unuk Sadi-efendije. Bio sam na studiju u Erzurumu, kada su mi umrli djed i nana. To me je jako pogodilo. Dan i noć sam molio: "Gospodaru, uzmi i moju dušu tako da se mogu ponovo sastati s njima." Tako duboke emocije su bile uobičajene u mojoj porodici.
Jedna sestra mi je umrla u djetinjstvu. Godinama sam posjećivao njen mezar i plakao. Jedan od najšokantnijih događaja u mom životu je smrt Muhammed Lutfi-efendije. Sa preseljenjem Lutfi-efendije nastala je nenadoknadiva praznina u mome srcu.
Moj otac je morao napustiti selo Alvar. Nakon određenog vremena provedenog u Artuzu, on se nastanio u Erzurumu. Dok sam studirao u Erzurumu, mogao sam staviti sve moje stvari u kutiju koju bih nosio u ruci. Nastavio sam školovanje pod vrlo teškim uvjetima. Pripremali smo hranu na istom mjestu gdje smo spavali. Najčešće smo se kupali veoma hladnom vodom.
Jedno vrijeme smo stanovali u tako uskoj prostoriji da bih pri spavanju morao ispružiti svoje noge prema prijatelju. Smatrajući to nepoštivanjem, nisam ni lijegao. Naše knjige su bile na drugoj strani sobe. Kako sam mogao ispružiti noge prema knjigama? Također, s ove strane je bila i Meka. Jedini preostali zid je onaj prema Korudžuku. Misleći da bi moj otac mogao biti tamo i da će to biti nepoštivanje prema njemu, nisam mogao pružiti noge ni u tom smjeru. Sjedio sam tako nekoliko noći bez spavanja. Nikada u životu nisam pružao noge prema Korudžuku, gdje je moj otac rođen i pokopan. Toliko poštovanja imam za moje roditelje.
Dok sam izučavao vjerske nauke, čitao sam i druge knjige i proučavao sufizam. Za mene su tragovi religijske znanosti i sufizma uvijek proizvodili isti ritam. Kako sam bio vrlo energičan i aktivan, nisam zanemarivao fizičke vježbe. Također sam bio vrlo odlučan, možda čak i hrabar. Brzo bih se znao popeti na visoki čempres ispred Kuršumli džamije i tako uživati u pogledu. Istinski sam uživao i u penjanju na vrh minareta.
Vodio sam računa o svom odijevanju. Moja odjeća je uvijek bila vrlo čista i ne tako skupa za to vrijeme. Ponekad sam mogao biti gladan danima, ali nikada nisam nosio hlače koje nisu ispeglane ili cipele koje nisu ispolirane. Kada nisam imao peglu, stavio bih hlače ispod kreveta, tako da bi izgledale ispeglano. [Fethullah Gülen, Moj mali svijet, intervju sa Latifom Erdoganom, dnevni list Zaman]
Gülen je prirodno energičan i aktivan, izuzetno hrabar i odvažan, ali i pobornik reda i urednosti. Osim toga, on ima jaku svijest o povijesti i ispunjen je herojskim osjećanjima. Da ove njegove prirodne sposobnosti nisu disciplinirane i uravnotežene, on je lahko mogao postati nemilosrdni "vladar". On je izuzetno posvećen svojim prijateljima i rođacima sa dubokim osjećajima i ljubaznošću. Međutim, on i njegova porodica su pretrpjeli veliku tugu, kao što je smrt brata, djeda i nane s očeve strane. Da nije odgajan u krugu koji balansira vjersko i duhovno, lahko je mogao da se povuče u mističnu osamu.
Fethullah Gülen je, također, izučavao pozitivističke nauke: književnost, historiju i filozofiju. Njegovo obrazovanje je započelo u porodičnoj kući, a nastavilo se u Erzurumu. Ustvari, obrazovanje započeto u kući, a nastavljeno pred poznatim Muhammed Lutfi-efendijom, njegovo duhovno i religijsko napredovanje nikada nije završeno niti prekidano. U školi je upoznao studente Bediüzzaman Said Nursîja i upoznao se sa učenjem Risale-i Nura (Poslanice nura), jedne cjelovite i "napredne" islamske škole koja je mnogo utjecala na njegov intelektualni i duhovni razvoj.
Čovjek je doista čovjek ako on ili ona uči, podučava i nadahnjuje druge. Teško je smatrati nekoga istinski humanim ako je taj neko neznalica i nema želju za učenjem. Također je upitno da li učenu osobu, koja ne unapređuje i ne mijenja sebe kako bi postala primjer drugima, možemo smatrati zaista humanom.
U međuvremenu, on je nastavio svoje "moderno" obrazovanje u nauci i filozofiji, književnosti i historiji. Dok je učio osnovna načela modernih nauka: fizike i hemije, biologije i astronomije, čitao je i djela egzistencijalističkih filozofa, kao što su Kamus, Sartre i Markuse. Također, upoznao se sa djelima istočnjačkih, islamskih i neislamskih, te zapadnjačkih filozofa.
Sve ovo je iznjedrilo čovjeka velike ljubavi i duboke duhovnosti te, u isto vrijeme, čovjeka širokih pogleda, znanja, sveobuhvatne logike, razlučivanja i mudrosti. Javnost zna Gülena kao čovjeka od razuma i mudrosti, čistoće, blagosti i velikodušnosti, boli i molitve, dostojanstva i pobožnosti, saosjećanja, milosrđa i tolerancije. S druge strane, on je poznat po svom "herojskom životu", neprestanoj nadi, idealizmu i umjerenoj disciplini. Konačno, on je simbol strpljenja. Oni bliski njemu ga poznaju kao čovjeka znanja i duboke duhovnosti.
- Napravljeno na .