Pokret Fethullaha Gülena

Fethullah Gülen

Bismillahi-r-Ramani-r-Rahim:

Poštovani organizatori i učesnici ovog cijenjenog skupa,

Dame i gospodo,

Ja dolazim iz zemlje koju često nazivaju „svijet u malom.“ Bosna to zaista jeste u tome smislu što su se u njoj susrele sve tri svjetske monoteističke religije. Uz to, Bosna je zemlja tzv. „velike granice“, jer je njezinom rijekom Drinom u 11. st., igrom povijesne sudbine, „pukla“ granica koja je svijet kršćanstva podijelila na istočni i zapadni dio. Zamišljena granica političkog Istoka i Zapada sa pregovora na Jalti neposredno pred završetak Drugog svjetskog rata također se poklopila sa tokom spomenute rijeke koja u bitnom označava istočnu granicu moje zemlje. Kao što znate, i Prvi svjetski rat je počeo u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Sarajevo, naravno, nije izazvalo taj rat, niti ga je željelo, već je, svojom geografskom i političkom pozicijom u kojoj se prelamaju interesi evropskih pa i svjetskih sila, „izabrano“ za mjesto atentata na austro-ugarskog prijestolonasljednika i njegovu suprugu u blagoslovljenom stanju kako bi se upalio fitilj ratovanja i mržnje u ovom dijelu Evrope u prvim dekadama 20.st.

Zbog spomenute „velike granice“ iz 11. st., a kasnije i dolaska islama na Balkan, ovaj poluotok je postao naglašeno multireligijsko i multietničko područje. Ima sociologa i historičara koji smatraju da je osmanski millet – sistem najbitniji faktor u oblikovanju društvene, vjerske i nacionalne šarolikosti Balkana. Naime, prema legislativi millet-sistema, društva na Balkanu su bila podijeljena u dobrom dijelu nezavisne millete (muslimanski, pravoslavni, katolički, jevrejski millet) koji su čuvali vjersku i kulturnu autonomiju svojih zajednica, a njihovi članovi su imali pravo da se slobodno kreću i naseljavaju diljem tadašnje Rumelije. Mi smo tako dobili šarenu vjersku i, kasnije, nacionalnu „kožu“ Balkana koju zagovornici „sukoba civilizacija“ nazivaju „tigrovom kožom.“ Mi koji odbijamo takav pogled na religiju i njezinu društvenu i povijesnu ulogu i poslanje, naravno, u spomenutoj šarolikosti ne vidimo nikakvu opasnost po mir među ljudima, a nekamoli uzročnika ratova i stradanja na našem Poluotoku ili općenito u svijetu. Svoje izlaganje ja ću temeljiti na stavovima dvojice važnih ljudi koji su snažno i dalekosežno promišljali društvenu ulogu religije, odnosno naših religija. Mislim na srednjovjekovnog filozofa, njemačkog kardinala i humanista Nikolu Kuzanskog (1401.-1464.) i na savremenog turskog humanista, vjerskog učenjaka, filozofa i pisca Fethullaha Gülena.

Što se tiče Nikole Kuzanskog, njegov glas se snažno izdvaja među svim glasovima obrazovanih slojeva kršćanskog srednjovjekovlja. To je glas autora djela De pace fidei – O miru među religijama, nastalog neposredno nakon što je sultan Mehmed II. el- Fatih osvojio Konstantinopolj 1453.g., dakle, nekoliko desetljeća prije definitivnog uništenja islama i judaizma na Pirinejskom poluotoku. Ovo djelo predstavlja iskreni i učeni napor da, u ekumenskom, zamišljenom dijalogu, sljedbenici različitih religija, a posebno muslimani i kršćani, iznesu svoja vjerska učenja kako bi potvrdili vodeću ideju Nikole Kuzanskog: da je religija jedna te ista kod svih vjerujućih, a da su obredi (ritus) različiti, te da mir nastaje iz vjere, a vjera iz slobode. Adresati ove knjige su „širi krugovi“ obrazovanih kršćana. Kod njih spis nastoji pospješiti miroljubivo uvjerenje posebno prema islamu budući da se ostale svjetske religije ovdje spominju tek usputno.

Sa izuzetkom ovog pisca i teologa, čitav srednji vijek je prošao u znaku predrasuda o jednoj, drugoj i trećoj religiji, u nerazumijevanju i gubitku volje da se upozna drugi i drugačiji, te u zategnutim odnosima između svijeta islama i svijeta kršćanstva, kako onog zapadnog, tako i istočnog kršćanstva.

Doba moderniteta u Evropi spriječilo je dim inkvizicijskih lomača, ali i najavilo „smrt Boga“ i znanost na temeljima koji ignorišu nebeska Otkrovenja, što je osnovni razlog naučne depresije na našem kontinentu. Čovjek je došao u stanje u kome se sve manje boji onoga što ne zna, i sve se više boji onoga što je saznao. Nauka bez religije, uza sve svoje uspjehe, sa izumima koji jesu olakšali život milionima ljudima, na drugoj strani, donijela je neslućene teškoće, strah od zloupotrebe njeznih plodova, strah od uništenja ljudske vrste. Dvadeseti vijek jeste bio vijek „eksplozije nauke“, ali i najkrvavije stoljeće u povijesti čovječanstva u kome je stradalo blizu dvije stotine miliona ljudi i samo Bog zna koliko ih je patilo i još i danas pati zbog svjetskih i lokalnih ratova i aktualnih kriza.

Otuda pojava Fethullah-hodže Gülena, savremenog turskog alima i arifa koji predvodi jedan od najznačajnijih društvenih pokreta u muslimanskom svijetu, može imati izuzetnu važnost, između ostalog, i za čitav Balkanski poluotok.

Gülenov pokret se javlja u dobu kada se susret Islama i Zapada još jednom – ili iznova – događa uz nasilje i teror. Nemojmo smetnuti s uma da je odnos između ova dva svijeta, Islama i Zapada – u najširem smislu ovih pojmova – jedno od najvažnijih pitanja planetarne politike i geostrategije. Gülenov pokret se javlja u vrijeme kada je ne samo plasirana teorija o sukobu civilizacija, nego i kada su odnosi između islamske i zapadne civilizacije toliko napeti da se sukob civilizacija, zapravo, svodi na sukob samo ove dvije civilizacije. No, i izvan toga zamišljenog ili stvarnog sukoba, mi živimo u vremenu u kome, uslijed više uzroka, nestaje samilosti prema ljudskim bićima, u kome se religijske, etničke i kulturne razlike uzimaju kao izvor konflikata, u kome se povećavaju pohlepa i individualizam... „Live and let die“ nepisana je vodilja naše ekstremno materijalističke ciivilizacije. U svijetu digitalizacije sve ljudske mogućnosti idu ka svojoj destrukciji. U takvom vemenu, kada se vodi sistematska propaganda protiv islama, kada su na Zapadu skovani termini kakvi su „islamski fašizam,“ „islamski terorizam“, „treća invazija“, „neoosmanizam“ itd., kada se islam predstavlja kao monolit koji je, navodno, suprotstavljen demokraciji, pluralizmu i miru, javlja se Fethullah-hodžin mirotvorački i humanistički glas oblikovan u višestoljetnoj turskoj ulemanskoj i sufijskoj tradiciji zajedničkog života i služenja svim ljudima. Suština te tradicije sadržana je u sufijskoj izreci: „Poštuj ljudski rod i sve što je stvoreno,“ odnosno u slavnom kupletu turskog pjesnika Yunusa Emrea: “Yaratiği severiz Yaratan da ötürü – Volim sva stvorenja zato što ih je stvorio Bog. Prema mojim skromnim saznanjima iz historijske nauke, turski narod je i prije primanja islama imao iskustvo samilosti prema ljudskim bićima i služenja njima, a sa dolaskom islama, to je iskustvo samo intenzivirano. Takav slučaj je i sa Bosnom: prije dolaska kršćanstva i islama u nju, moj narod je slijedio blizu 50 kultova, i nijedan od njih nije bio uzrok građanskih sukoba. Ratovi u moju zemlju su dolazili uvijek izvana, nikada iznutra nje, a u tim sukobima, svaka je religija bila zloupotrebljavana u političke, vojne i ideološke svrhe.

Turska ulemanska i sufijska tradicija iz koje je izrastao Fethullah Gülen sa svojim društvenim, građanskim pokretom, tradicija Ahmeta Yesevija, Rumija, Yunusa Emrea, hadži Bektaš-i Velija, zapravo je tradicija poslanika Muhammeda i svih ostalih 124.000 poslanika i vjerovjesnika. Fethullah Gülen i njegov pokret koji širi svjetlost nebeskih Objava i njihovih trajnih vrijednosti, ljubav prema Bogu koja se očituje u služenju svim Njegovim stvorenjima bez traženja ili očekivanja bilo kakve protunaknade za tu službu, blagoslovljeni spoj nauke i religije, itd., zapravo slijedi autentični islam, koga je muslimanska sveta Knjiga, Kur'an, označio kao „religiju srednjeg puta“ (ummetun wasat). Fethullah- hodžin pokret je stoga rigorozno ustao protiv svakog vida fanatizma i esktremizma u vjerovanju – kao neautentičnog tumačenja islama. Kur'anski pozivi „dobitnicima nebeskih Objava,“ kakvi su, u prvom redu, Jevreji i kršćani svih denominacija, da se, zajedno sa muslimanima, okupe oko „Zajedničke Riječi“ (kelimetun seva'un bejnena ve bejnekum), te medinski model društvenog i državnog uređenja koga je sa sljedbenicima različitih religija oblikovao poslanik Muhammed – mir neka je s njime – te millet-sistem sultana Fatiha, koji je nastao na dvama spomenutim temeljima, prema Fethullahu Gülenu, najbolja su prepreka opasnim pojavama fanatizma i ekstremizma s muslimanske strane. U svojoj studiji o Fethullah-hodžinom pokretu, Svjedočenje tradicije u modernom dobu, savremeni turski sociolog Mehmet Ergene ističe kako faktori koji su oblikovali – i danas oblikuju – muslimanska društva nisu zasnovani na krvnim, plemenskim ili rasnim vezama – kakav je slučaj bio u arabljanskom politeističkom društvu – nego na najširem konceptu monoteizma (tevhid). Islam, na temelju svojih dvaju glavnih izvora, Kur'ana i sunneta, isključuje svaku vrstu fanatizma, a rasne veze – piše Ergene – opstruiraju razvoj relacione mreže između muslimana i šireg društva.

Put do ostvarivanja ovih univerzalnih ideala vodi preko novog koncepta obrazovanja kome je Gülenov pokret posvetio najveću pažnju. Nema savršenog čovjeka, koga su, iz svojih perspektiva, zagovarali Platon i Konfucije, bez obrazovanog, prosvijetljenog čovjeka, a to obrazovanje mogu iznijeti samo „heroji mišljenja i čina,“ samo ljudi koji govore iz intelekta i iz srca, kakav je Fethullah Gülen. Zato je ovaj pokret udružio tradiciju vakufa (koji su posebna institucija muslimanskih naroda formiranja radi služenja čovječanstvu) i medresa, kako bi se odgojili novi učitelji čovječanstva, istinski nasljednici Božijih vjerovjesnika. Napomenimo ovdje da je Fethullah Gülen mislilac koga snažno obuzima pitanje dvjestogodišnje stagnacije muslimanskih naroda. Odbivši da svoj pokret formira kao politički ili ideološki pokret, Fethullah- hodža na najbolji način služi muslimanskom Ummetu i cijelom čovječanstvu – jer će „heroji mišljenja i čina“ odgojiti buduće nosioce vlasti koji će političku aktivnost shvatati kao emanet dat od Boga, kao put služenja Bogu i čovječanstvu, a ne kao vještinu za lično bogaćenje, izazivanje nereda i krvoprolića... Nekoliko stotina Fethullah-hodžinih koledža i univerziteta u čitavom svijetu, pa i u mojoj zemlji i u našoj prijateljskoj i napaćenoj zemlji Albaniji, u kojima studiraju djeca svih religija, zapravo su izvorišta blagoslovljenog a ne opasnog znanja, i izvorišta kulture rekoncilijacije u svijetu. Idući tim putem, nova generacija muslimana, kršćana, Jevreja, budista..., moći će spasiti čovječanstvo od socijalnih zala, ekološke krize i ratova koji bi se mogli voditi oružjima za masovnu destrukciju. Udružujući humane potencijale svojih religija, ta generacija može dovesti ljudski rod u stanje 'asr-i seadeta (doba sreće), na koje se pobožni Frethullah- hodža često poziva. Ovdje ću navesti samo jednu njegovu misao koja će biti inspirativna za sve nas:

Danas, ono što nama treba jesu hrabri ljudi koji nesebično rade u službi Boga i koji lične interese i egoizam stavljaju po strani..., koji saosjećaju sa ljudskim patnjama..., koji imaju baklju znanja u svojim rukama i koji se bore protiv neznanja i neciviliziranosti koji su svukud zapalili svoja ognjila..., oni koji, sa eminentnim vjerovanjem i odlučnošću, dolaze da spašavaju one koji su se nasukali na hridi života..., oni koji se, poput hatova, drže svoga pravca, koji su nepokolebljivi i neokaljani..., oni koji se sa zadovoljstvom brinu o drugima zaboravljajući vlastitu želju za življenjem.

Ja vjerujem da će doći vrijeme kada će cijelo čovječanstvo biti zadovoljno, kada će stoljećima dugim patnjama ljudi doći kraj i kada će ovaj svijet još jednom doći do saveza zemalja u pogledu ideala koji se tiču spašavanja drugih ljudskih bića.

Prijevod izlaganja prof. Džemaludina Latića, koje je on održao na međunarodnom simpozijumu pod nazivom „Gülen Movment“, a koji je održan od 25. do 26. marta 2011. godine u Tirani - glavnom gradu Albanije.