Uvod
Čovjek se može spustiti na najniži stepen zbog elemenata slabosti koji počivaju u njemu, a može se i uzvisiti na nivo meleka kroz vrijednosti i vrline koje posjeduje. Svaka odgojna misao koja prilikom ocjenjivanja čovjeka zanemari elemente vrline i elemente slabosti ostat će krnjava i neadekvatna.
Islam gleda na čovjeka kao na biće cjeline koja se ne može dijeliti, obuhvatajući aspekte slabosti kroz metodu zastrašivanja i prijekora, a aspekte vrlina promiče kroz metodu podsticanja i stimuliranja. Zbog toga nalazimo da se teme straha i nade, Dženneta i Džehennema, te milosti i srdžbe smjenjuju i paralelno spominju u časnome Kur’anu i Poslanikovim, s.a.v.s., hadisima. Obrazac čovjeka u islamu nije osoba koja je postala očajna, nemoćna i paralizirana usljed žestine osjećaja straha niti je to osoba koja sve mjere prelazi i ponaša se kao faraon zbog vala nade koji je obuzima.
Vjerski život se ostvaruje kroz poštovanje propisa i zakona. Da bi istrajao na Pravome putu te spriječio greške i udaljavanje od istine, čovjeku je potrebno da se usavršava jačanjem duhovnog stanja i da se, paralelno, kontrolira partikularnim propisima (zabranama). Međutim, vanjština ovih partikularnih propisa (zabrana) može izgledati zamorna i bolna, ali kada se uvide njihovi rezultati i ono čemu oni vode, uvidjet će se da su propisi u interesu čovjeka, što je slučaj i kada se radi o zastrašivanju i podsticanju. Tako će na kraju sve ono što se činilo mrsko i turobno biti blistavo i svijetlo, poput lica džennetske hurije.
Svi sistemi koji čovjeka ne promatraju u svim ovim dimenzijama su propali, a drugi ove vrste koji su još na sceni zasigurno idu prema propasti. Razlog je što im nedostaje istinitost i objektivnost pa je život u skladu s njima nemoguć. Neumitna posljedica ovog nedostatka je propast i nestanak.
Dakle, mi smo dužni prilikom ocjenjivanja ljudi, promatramo li s ovog aspekta, uvažavati islamske propise onako kako nalaže moral objavljen od Boga, a to je moral Kur’ana. Osnovni cilj mora nam biti prezentiranje puta života sa uzvišenim moralom kojim se odlikovao Muhammed, Prvak svih svjetova, s.a.v.s. Zar se postizanje savršenstva ne postiže upravo usvajanjem uzvišenih moralnih normi?
Svi islamski propisi mogu se sabrati i podijeliti na dvije osnovne vrste. Najkraćim izrazom možemo kazati da postoje “unutrašnji” i “vanjski” propisi.
Prva vrsta je ta koja upućuje čovjeka šta će činiti ako želi usavršiti svoju dušu i izgraditi svoj unutrašnji svijet. Druga vrsta određuje čovjekov odnos prema vanjskome svijetu.
Svaki pojedinac je dužan uspostaviti svoj duhovni život u okvirima predanosti Stvoritelju s obzirom da se kroz sve principe vjerovanja ostvaruje upravo ova ljudska osobina. Navedeno je prisutno u svakome pojedincu, u određenoj mjeri, ako vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, Sudnji dan i određenje, ali je predanost neophodno ojačati kroz ono što nazivamo “dobra djela” čime to postaje karakteristika i priroda koja je neodvojiva od pojedinca. Pojedinac obavlja ono što je njegova obaveza od islamskih propisa kroz obavezne forme robovanja (ibadeta) u šta spadaju namaz, post, zekat i hadž, a pored toga usavršava svoju dušu i uljepšava svoj unutrašnji svijet kroz dobrovoljne ibadete (nafile). Moramo spomenuti da se propisi ne ograničavaju na ono što individua treba obaviti, već se također odnose na ono čega se treba suzdržati od djela. Ovo znači da je na jednoj strani ovih propisa Džennet, a na drugoj Džehennem ili, drugim riječima kazano, jednom svojom dimenzijom obuhvataju nagradu, a drugom dimenzijom prijete kaznom. Ovo je suština ravnoteže.
Navedenu temu moramo sagledati s aspekta neupitnih istina i s aspekta ljudske stvarnosti. Stvoritelj, dž.š., nas je stvorio kao ljudska bića, sazdani smo od elemenata slabosti koje prate horizonti vrlina što izvire iz Njegovog, dž.š., znanja da ovaj odnos neće biti prisutan kod drugih stvorenja u mjeri u kojoj će biti prisutan kod čovjeka. Životinje nisu u stanju narušiti granice vlastite prirode, koje su im određene stvaranjem, niti bi za navedeno bile odgovorne jer nemaju svoju volju kojom odabiru već ih vode nagoni. Džini mnogo zaostaju za ljudima u pogledu pretpostavki za djelovanje, a poznato je da je djelovanje šejtana u potpunosti izjednačeno s lošim, pa šejtani isključivo čine zlo. Što se tiče meleka, njihove mogućnosti su također ograničene. Korištenje riječi “ograničene” nije u smislu umanjivanja vrijednosti u ovom kontekstu, već se hoće ukazati da su putevi usavršavanja i upotpunjenja za njih zapečaćeni u poređenju s ljudima. Meleki su sačuvani od činjenja bilo kojeg prijestupa, a nasuprot njima šejtani su nesposobni da učine bilo kakvu pokornost. Čovjek je za razliku od njih stvoren s pretpostavkom činjenja dobrih i loših djela u jednakoj mjeri. Onako kako je sposoban da se uzdigne na nivo najuzvišenijih stvorenja, može pasti i na najniži nivo na koji stvorenje sebe može dovesti.
Islam stalno i efektivno podstiče na potpuno uklanjanje zla kroz propise i naredbe koje sadrži u svome učenju. Najsigurniji i najuspješniji put kojim se može boriti protiv komaraca je isušivanje močvare. Također nema smisla žaliti se na ogromnu zmiju priznavajući da se propustilo bilo šta učiniti dok je bila mala i dok se nešto moglo poduzeti. Smatramo da će izlaganje teme s ovog aspekta, prilikom detaljnog izlaganja islamskih propisa, predstavljati sredstvo preko kojeg će se razumjeti različita pitanja u njihovoj cjelovitosti.
Među načinima i metodama kojima se postižu ciljevi i ostvaruju intencije islamskih propisa jesu povezivanje zastrašivanja s podsticanjem, naređivanja dobra s odvaćanjem od zla te nagrade za kaznu i polaganje računa. Odnos prema lošim djelima i onome što njima vodi - što smo opisali kao “isušivanje močvare” - kroz kažnjavanje je pokušaj da se korijeni zla u cijelosti iščupaju.
U ovoj knjizi, koju prezentiramo čitateljstvu, nastojimo obraditi temu naređivanja dobra i odvraćanja od zla kroz različite aspekte i dimenzije ovog pitanja. Bitno je da istraživanje i izučavanje ovog značajnog pitanja utemeljimo na činjenici da je naređivanje dobra i odvraćanje od zla jedan od propisa islama te da sva pitanja podredimo ovoj istini. Nadamo se da će iznesene informacije otvoriti brojna nova obzorja kojima će se poboljšati naše razumijevanje upućivanja i obavljanja misije pozivanja u islam.
- Napravljeno na .