Ne naginji nepravdi!

Ne naginji nepravdi!

Nepravda nisu samo jasna djela kojima se nekome krše prava i nanosi direktno zlo. Kao što je vid nepravde kad neko na položaju svoje bližnje i pristalice drži iznad drugih i pruža im svaku vrstu zaštite, tako je nepravda i otimanje tuđe imovine makar to bilo koliko zrno žita Odmah nakon ajeta koji naređuje postojanost, u suri Hud vjernicima se skreće pažnja na to da ni najmanje ne smiju naginjati nepravdi. Koji je smisao ove kur’anske poruke?

Kao što je navedeno u samom pitanju, Uzvišeni Gospodar u Kur’ani-kerimu kaže: “Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno...” (Hud, 112)

On ovim ajetom posredstvom Poslanika, s.a.v.s., poziva muslimane da se drže Pravog puta. Zato je važno da ovaj ajet shvatimo u značenju: “O vjernici! Idite Pravim putem kao što vam je naređeno!”

Mudrost jednine i množine

Ovaj ajet istovremeno sadrži uzdizanje i kompliment upućene našem plemenitom Poslaniku, s.a.v.s. Uzvišeni Gospodar Svojom “rukom siline” miluje ahlak Svoga Poslanika, s.a.v.s., i poručuje mu da bude pravedan. To je kao kad se otac obraća sinu koji se lijepo ponaša, govoreći mu: “Želim da uvijek budeš tako pravedan.”

Zato se ovaj ajet ne smije shvatiti u značenju da je Poslanik, s.a.v.s., ne daj Bože, zalutao pa ga se poziva da se vrati na Pravi put. Smatram da se spomenuti citat ni svojim sadržajem, ni značenjem, ni porukom ne može tako protumačiti. Poslanik, s.a.v.s., svojim je emocijama, mislima i ponašanjem stalno bio postojan i na Prvom putu. Zato se spomenuti ajet može tumačiti u značenju: “Uvijek ostani takav kakav jesi!” Nakon naredbe da se (Poslanik, s.a.v.s.) drži Pravog puta, koja dolazi u jednini, u nastavku ajeta stoji: “...i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.” (Hud, 112)

Sama činjenica da se zabrana izriče u množini ukazuje na spomenuto značenje. U ovim i sličnim ajetima jasno je da se, kao što je slučaj s naredbom: “Ti idi Pravim putem!”, pozitivne radnje vežu direktno za ličnost Poslanika, s.a.v.s., i u tim se dijelovima koristi glagolski oblik jednine. Međutim, prilikom naznačavanja zabrana, kao što je: “I obijesni ne budite!”, jednina prelazi u množinu. Iz ovoga možemo zaključiti da su ove poruke prvenstveno namijenjene ummetu, ali da se u njima obraća Poslaniku, s.a.v.s., jer je on najbolji uzor svakom vjerniku.

Činjenica da se u ajetu odmah nakon naređivanja postojanosti na Pravom putu, zabranjuje obijesnost, može se objasniti time da se čovjek koji izgubi postojanost vremenom prepušta vrtlogu obijesnosti, pobune i zablude. Iz tog se razloga čovjek, koji boravi u svijetu stalne kušnje, poziva na postojanost i upozorava da ni po koju cijenu ne bude ohol i obijesan.

Držati se daleko od nepravde

Kao što se navodi u uvodnom pitanju, u ajetu koji slijedi Uzvišeni Gospodar kaže: “I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!” (Hud, 113)

Ovim se ajetom muslimane upozorava da ni najmanje ne naginju onima koji nepravedno postupaju i da se nipošto ne svrstavaju na stranu nepravednih. Čovjek koji bar malo popusti prema nepravdi i onima koji je čine, može se nesvjesno uvući u vrtlog prljavih djela i na neki način napustiti postojanost na Pravom putu.

Pitanje nepravde vrlo je opširno tretirano u Kur’anu. Ovaj se pojam koristi za ružna djela i nepravdu koju čine nevjernici i licemjeri, ali se njime opisuje i dio ružnih djela koja se pripisuju određenim kategorijama vjernika. Tako se u jednom kur’anskom ajetu kaže: “Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju; oni će biti na Pravom putu.” (El-En’am, 82)

Nakon objave ovog ajeta, plemeniti ashabi bili su veoma uplašeni. Zaledila im se krv u žilama. Zbog toga ih je Božiji Poslanik, s.a.v.s., utješio sljedećim ajetom iz sure Lukman: “...mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda...” (Lukman, 13)

Ovim ajetom on im je pojasnio da se pod prethodno navedenom nepravdom misli na mnogoboštvo ili širk. Dakle, kao što je kršenje Allahovih zakona, ravnodušnost prema Njegovim naredbama, sprečavanje ljudi u izvršavanju vjerskih obaveza i poticanje na smutnju i pometnju očit primjer nepravde, tako i zatvaranje očiju pred istinom, zavist i neprijateljstvo usmjereno prema muslimanima, nepoštivanje principa pravde i pravičnosti, kršenje ljudskih prava, zloupotrebe položaja i korupcija, također su radnje koje se mogu svrstati pod kategoriju nepravde. Tako se u ajetu navedenom u pitanju naređuje da se držimo dalje od svake navedene vrste nepravde, štaviše zabranjuje nam se i da naginjemo onima koji nepravdu čine.

Treba imati na umu da nepravda nisu samo jasna djela kojima se nekome krše prava i nanosi direktno zlo. Kao što je nepravda kad neko na položaju svoje bližnje i pristalice drži iznad drugih i pruža im svaku vrstu zaštite, tako je nepravda i otimanje tuđe imovine makar to bilo koliko zrno žita. U ajetu se jasno navodi da je naklonost prema čovjeku koji čini nepravdu dovoljan razlog da čovjeka dotakne džehenemska vatra. Drugim riječima, ravnodušnost prema nepravdi i druženje s ljudima koji čine nepravdu, zavist i želja da budemo kao oni, sve su to stvari koje ulaze u okvire zabrane definirane kur’anskim riječima: “I ne naginjite...” U suri El-En’am, Uzvišeni Gospodar kaže: “Kad vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek’ si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu...” (El-En’am, 68)

Kur’an na ovaj način nedvosmisleno naređuje da napustimo mjesta na kojima se neumjesnim riječima omalovažavaju vrijednosti koje se smatraju svetima i koje bi se trebale veličati. I dok Uzvišeni Gospodar s jedne strane od muslimana zahtijeva postojanost na Pravom putu, zabranjujući pritom obijesnost, s druge strane izričito nas poziva da se klonimo nepravde i naklonosti prema onima koji predstavljaju nepravdu. Čovjek koji svojim naumom, životom, riječima, stavovima i djelima čvrsto korača na Pravom putu sigurno će ustati protiv nepravde i zla. Tako u jednom ajetu, u kojem se govori o nagradi onima koji se drže Pravog puta i koji ne čine nepravdu, stoji sljedeće: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se Džennetu koji vam je obećan.’” (Fussilet, 30)

Zašto čovjek naginje nepravdi?

Različiti su razlozi koji navode čovjeka da naginje nepravdi i nepravednim ljudima. Nekad je strah razlog zbog kojeg čovjek tolerira nepravdu i odobrava postupke onih koji je sprovode. Mnogo je primjera nesretnika koji su tokom historije odobravali, pa i podržavali nepravdu, samo iz straha da bi mogli izgubiti položaj na kojem se nalaze. I uvijek će biti onih koji će u želji da sačuvaju vlastiti položaj i da se koriste prednostima koje on sa sobom nosi, odavati priznanje ljudima koji nanose nepravdu. I zaista je ljubav prema položaju jedan od prokletih virusa koji može slomiti kičmu čovjeku i poraziti ga pred naletom nepravde.

Osim toga, želja da budemo cijenjeni, sklonost prema lagodnom životu, strasti i slabost prema materijalnim dobrima, neki su od uzroka koji čovjeka navode da se prikloni nepravdi i nepravednima. Čovjek koji bude vodio brigu o unucima, pa čak i praunucima, koji bude izgarao za vikendicama i vilama i čija ambicija bude obilježena nastojanjem da svake godine na drugoj destinaciji uživa u ljetu, teško da će se sačuvati od potrebe da se na tom putu potčinjava ljudima koji predstavljaju nepravdu u njenom izvornom obliku. Iako je uvjeren da živi na Pravom putu, on je kandidat da se u bilo kojem trenutku strovali i krene stranputicama koje vode u tešku zabludu.

Velik je broj uzroka ili virusa koji dovode do navedenog stanja. Svi oni predstavljaju vrata koja gledaju prema nepravdi. Jednom kada se odškrinu, čovjeka vode ravno u srce nepravde. Upravo zato čovjek se treba držati miljama daleko od nepravde i puteva koji vode do nje. On mora da se oslobodi ličnih slabosti kao što su ljubav prema fotelji, potreba za priznanjem i strah, ne bi li navukao katanac na vrata koja vode u nepravdu. Baš kao što se čuvamo smrtonosnih virusa koji kontaktom prelaze sa čovjeka na čovjeka, najsigurnije je da se od samog početka čuvamo i virusa koji nas vuku u smrtonosni vrtlog nepravde.

U suprotnom, čovjek će nesvjesno uploviti u more zla i na kraju trpjeti posljedice onoga što je učinio. Na kraju ajeta, Uzvišeni Gospodar obraća se onima koji naginju nepravdi jasno im stavljajući do znanja da je On Jedini Zaštitnik i da oni neće dobiti Njegovu pomoć, jer su to ljudi koji su pokidali svoje veze s Gospodarom.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2020 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.