Fethullah Gülen i njegova metodologija rada sa učenicima (2)

Fethullah Gülen

U prethodnom tekstu smo pokušali pobrojati naslove djela – onih do kojih smo došli – koje Fethullah Gülen koristi u svojim predavanjima iz oblasti različitih islamskih znanosti. U ovom tekstu detaljnije ćemo se osvrnuti na metodologiju rada koju Gülen koristi u svojim predavanjima i radu sa učenicima.

Prije svega, želimo napomenuti da ovaj tekst nema namjeru preslikati metodologiju njegovog rada, ambijent u kome se drže predavanja i ushićenje koje se osjeća u atmosferi njegovog prisustva jer je prisustvo, i sve ono što prisustvo izaziva u čovjeku, nešto što se mora lično doživjeti i osjetiti. S druge strane, koliko će neko izvući koristi iz tog ambijenta zavisi od nivoa, namjere, koncentracije ili sposobnosti svakog ponaosob ko se nađe u takvom okruženju. Ipak, da bismo čitaocima dali bar osnovnu ideju, želja nam je da, u određenoj mjeri, prenesemo djelić te čarobne atmosfere i približimo metodologiju rada koju Gülen koristi u radu sa svojim učenicima.

Metodologija rada u medresama, pa i na dersovima koje možemo okarakterisati kao njihov nastavak, podrazumijeva sljedeće: učitelj, dok učenici slušaju, izlaže određenu materiju da bi se na kraju pokrenula diskusija kroz pitanja i odgovore. U skladu s istom metodologijom rada, svako sljedeće predavanje počinje kratkim podsjećanjem na lekciju s prethodnog predavanja nakon čega se prelazi na novu lekciju. Osim toga, medresanski sistem obrazovanja podrazumijeva i to da nakon predavanja pomoćnik učitelja ili jedan od naprednijih učenika, zajedno s učenicima, ponovi lekciju s prethodnog časa. Ako govorimo o metodologiji predavanja u okvirima moderne teološke naobrazbe, najčešći način rada sa studentima podrazumijeva profesorovo izlaganje materije koja se tretira, eventualno odgovoranje na pitanja koja studenti postave te naknadna provjera znanja studenata putem pismenih, odnosno usmenih ispita.

Kao čovjek koji je svoju naobrazbu stjecao od učitelja sa medresanskom pozadinom, Fethullah Gülen je u svom obrazovnom radu, dužem od pola stoljeća, preferirao da se prema svojim učenicima odnosi u skladu s njihovim nivoom razumijevanja određene materije. U tom smislu, kada grupa učenika krene s naobrazbom, u početku se s njima radi na način da im se drže predavanja i objašnjavaju nejasne stvari. Međutim, kako učenici razvijaju svoje jezičke sposobnosti i upoznaju naučne oblasti kojima se bave, tako im se daje prilika da oni pripremaju predavanja i da svoja izlaganja prezentuju Hodža-efendiji. U praksi to izgleda ovako: učenici se, pod nadzorom jednog ili više starijih i iskusnijih učenika, maksimalno pripremaju za određenu lekciju. Nakon toga konkretno gradivo izlažu pred Gülenom koji na ponekim mjestima daje dodatna pojašnjenja, odgovara na postavljena pitanja te izlaže stavove velikih alima i, s uvažavanjem onoga što su oni rekli, dodaje i lična mišljenja. Iako, prvenstveno zbog svoje skromnosti i poniznosti, Gülen voli reći kako „sa kolegama diskutuje o knjigima“, bez sumnje, ovo je jasan odnos između ustaza i učenika. U tom smislu, diskusiju možemo posmatrati kao jednu vrstu provjere poznavanja određenog djela i sposobnosti učenika da to djelo poredi s drugim sličnim djelima, ali i kao instrument koji osigurava aktivno učešće u predavanjima i daje mogućnost učenicima da kroz svoja pitanja bolje savladaju gradivo.

Ovdje moramo napomenuti i to da Gülen prilikom predavanja nijedno pitanje koje mu se uputi ne ostavlja bez komentara. On smatra da ovaj aspekt u pedagoškom radu ne smije biti zanemaren, a sve u skladu s hadisom Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže - Zar lijek za neznanje nije pitanje.

Nakon ovog općeg uvoda a prije nego što počnemo s opisivanjem metodologije rada za svaku naučnu oblast, želimo vas upoznati s načinom na koji se biraju udžbenici za predavanja, ali i s praksom koja se prati prilikom određivanja vremena za predavanja.

Izbor literature

Kao što to čini u bilo kojem drugom segmentu života, Gülen smatra vrlo važnim to da u njegovom predavačkom radu njegovi učenici od srca učestvuju u predavanjima i da se pri tome pazi na njihove želje i sklonosti. U tom smislu, njemu je od presudnog značaja interesovanje koje će kod svojih učenika pobuditi prema predavanjima i literaturi koja se izučava na njima. U situacijama kada želi potencirati određenu literaturu iz oblasti koja je zastupljena na predavanjima, Gülen će vrlo često reći: „Postoje te i te knjige koje se bave tim pitanjem. Ukoliko želite, možemo neku od njih uvrstiti u naša predavanja.“ Ponekad će, pak, ona djela koja smatra iznimno važnim posebno istaći i tako svojim učenicima skrenuti posebnu pažnju na njih. Tako je, primjera radi, u različitim prilikama ponavljao da je Kenzu'l-Ummal najdetaljnija knjiga iz oblasti hadisa i da se kao udžbenik može s lahkoćom pratiti na predavanjima. Kada se vremenom probudilo interesovanje njegovih učenika prema toj knjizi, on ju je uvrstio u svoj plan predavanja, kao što je bio slučaj i sa djelom El-Fikhu'l-Islami ve Edilletuhu.

Vremenski raspored predavanja

Predavanja se, uglavnom, održavaju u vremenskom periodu između sabaha i podne-namaza. Međutim, nije rijetka situacija da se predavanja drže i u poslijepodnevnim satima. U jednom određenom periodu predavanja su počinjala nakon doručka i trajala su sve do podne. U jednom drugom periodu predavanja su počinjala nakon sabah-namaza da bi se nakon pauze za doručak nastavljala i trajala sve do podnevnih sati. Treba reći i to da je bilo predavanja koja su počinjala sat vremena prije sabah-namaza i trajala sve do vremena za namaz. Kroz predavanja organizovana u tom vremenskom periodu obrađeno je kompletno djelo Tuhfetu'l-Ahvezi. Deset tomova zbirke Kenzu'l-Ummal pročitano je za vrijeme mjeseca ramazana. U to vrijeme predavanja su organizovana ujutro, naveče, poslije teravih-namaza i nakon sehura, u prosjeku 7-8 sati dnevno.

Priprema učenika za predavanja

Učenici su obavezni da se temeljito pripreme za predavanja. Oni čitaju određeno gradivo i nastoje shvatiti značenje teksta kroz dešifrovanje ključnih pojmova. U tu svrhu, najčešće se koriste rječnicima kao što su Mundžid, Mu'džemu'l-Vasit, Lisanu'l-Arab i Tadžu'l-Arus, zatim tefsirima, komentarima, udžbenicima iz oblasti fikha i drugom dostupnom literaturom. Učenik je dužan pripremiti se tako da bi za vrijeme predavanja greške u analizi teksta ili eventualne propuste u izgovoru arapskog teksta sveo na minimum. Ukoliko postoji potreba za dodatnim informacijama, učenik će se osvrnuti i na druga djela koja tretiraju istu tematiku. Pored ispravnog čitanja kur'anskih ajeta, tačan izgovor imena prenosilaca hadisa i samih hadiskih tekstova su stvari kojima Gülen posvećuje veliku pažnju. U tom smislu, na jednom mjestu kaže: „Vi možete pogriješiti prilikom čitanja, ali ne dozvolite sebi da pogrešno čitate kur'anske ajete.“

Jednom kada se učenik pripremi za predavanja, on u prisustvu Hodža-efendije čita određeno poglavlje. Ukoliko postoji potreba, Gülen mu vrlo ljubazno skreće pažnju na učinjeni propust i pokazuje mu ispravan način čitanja. Ukoliko se u toku predavanja dođe do određenog poglavlja koje zahtijeva dodatno pojašnjenje, Gülen će ukazati na sve dimenzije tog pitanja i do kraja rasvijetliti sve što je nejasno. U takvim situacijama, Gülen će donijeti i druga djela koja tretiraju isto pitanje i poslužiti se njima u svojim objašnjenjima ili će, pak, skrenuti pažnju svojim učenicima da se do narednog predavanja osvrnu na djela koja im mogu poslužiti kao dodatni izvor. S druge strane, kada mu neko od učenika postavi pitanje u vezi s određenom temom, Gülen će najprije s puno poštovanja prenijeti opće stavove uleme, a tek onda iznijeti i svoj stav koji je modifikovan u skladu s potrebama današnjeg čovjeka.

U svakom slučaju, dio predavanja tokom kojeg Gülen komentira i pojašnjava učenici doživljavaju kao najinteresantniji dio naobrazbe. Naravno, sve to zavisi od zainteresovanosti učenika, pitanja koja će biti postavljena na pravi način i u pravo vrijeme, kao i njihove intelektualne dubine koja ih krasi. To je posebno važno zbog toga što Gülen svoje odgovore i pojašnjenja prilagođava intelektualnom nivou osobe koja ga sluša. Nema sumnje da su mnoge prednosti korištenja opisane metode predavanja u odnosu na metodu gdje isključivo predavač čita i na svoj način izlaže određenu materiju. Iz onoga što smo uspjeli zaključiti, ovaj način rada doprinosi tome da učenici budu više uključeni u samu materiju, da budu više aktivni u svom radu te da u konačnici steknu bolju naobrazbu.

Ukoliko bismo taksativno nabrojali koristi ove metode rada, onda bi to bile sljedeće stavke:

  • prevazilaženje straha od teksta i stručnih pojmova,
  • zbližavanje s knjigom,
  • osiguravanje uvjeta za čitanje što više tekstova i knjiga,
  • sveobuhvatniji pogled na naučne oblasti,
  • stjecanje enciklopedijskog znanja i
  • približavanje učeniku različitih tekstova, termina, mišljenja, diskusija i metoda.

Ovaj način iščitavanja knjiga, prvenstveno, doprinosi tome da učenik zapamti gdje se šta nalazi, omogućava mu da stvari posmatra iz šire perspektive i olakšava da brže dođe do informacija kada su mu potrebne. U toku predavanja organizovanih na ovaj način, u trajanju 2-3 ili 3-4 sata, s učenicima se, u prosjeku, pročita 40-50 stranica teksta. U čitavoj ovoj priči, od velikog značaja je strpljenje koje Gülen pokazuje prilikom slušanja učenika i njegove česte intervencije na mjestima koje smatra posebno važnim.

Ono na šta Gülen posebno skreće pažnju jeste to da se tekstovi čitaju s jednom vrstom analitičkog promišljanja. Današnjim jezikom to bi se moglo opisati kao „čitanje sa propitivanjem“. Međutim, kada kažemo „propitivanje“, tu nikako ne mislimo na nepoštivanje alima koji su napisali radove koji se čitaju, već pod tim pojmom podrazumijevmo propitivanje pročitanog teksta u svjetlu osnovnih načela Objave, vjerskih dokaza, hadiskih kriterija i zdravog razuma te njegovo tumačenje u kontekstu moderne nauke i metodologije rada.

Pored navednih stvari, Gülen stalno potencira važnost analize i shvatanja onoga što se pročita, prihvatanja onoga što se nauči i usađivanja tog gradiva u dubine srca te sposobnosti da se nakon toga rukovodimo naučenim i od srca predstavljamo sve ono što smo učinili dijelom svog mentalnog sklopa. S izuzetkom nekih vanrednih okolnosti, vrlo je mali broj knjiga koje je Gülen uvrstio u svoju halku predavanja a da iste nije završio i prešao do kraja.

Prije početka predavanja

Predavanja uvijek započinju bismilom, veličanjem Uzvišenog Gospodara i salavatima koji se donose na Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Neke od dova koje se uče prije početka predavanja su sljedeće:

الحمد للّه رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا محمد و على آله وصحبه أجمعين َاللَّهُمَّ رَبَّنَا زِدْنَا عِلْمًا وَإِيمَانًا وَيَقِينًا وَتَوَكُّلاً وَتَسْلِيمًا وَتَفْوِيضًا وَثِقَةً وَاطْمِئْنَانًا واعْتِمَادًا عَلَيْكَ وَاِخْلاَصًا وَوَفاَءً وَصَدَاقَةً وَمَعْرِفَةً وَمَحَبَّةً وَعِشْقًا وَاشْتِيَاقًا إِلَى لِقَائِكَ وَعِفَّةً وَعِصْمَةً وَفَطَانَةً وَحِكْمَةً وَحَافِظَةً دَائِمَةً وَصِحَّةً دَائِمَةً كَامِلَةً وَعَافِيَةً دَائِمَةً كَامِلَةً وَقَلْباً سَلِيماً اَللَّهُمَّ حَوْلاً وَ قُوَّةً مِنْ حَوْلِكَ وَقُوَّتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِميِنَ
Gospodaru naš, uvećaj naše znanje, naš iman, naš jekin, naš tevekkul, našu predanost, naše prepuštanje, našu pouzdanost, naše povjerenje, naš ihlas, našu zahvalnost, našu odanost, našu spoznaju, našu ljubav, našu čednost, naš ismet, našu pronicljivost, našu mudrost, našu memoriju, naše oslonjanje na Tebe i našu želju i čežnju za susretom s Tobom. Allahu moj, od Tebe tražimo potpuno i dugotrajno zdravlje i zdravo srce. Allahu moj, podari nam iz Svoje snage i moći. O, Milostivi i Samilosni!

اَللَّهُمَّ افْتَحْ عَلَيْنَا حِكْمَتَكَ وَانْشُرْ عَلَيْنَا رَحْمَتَكَ يَا ذَا الْجَلاَلِ وِالْإِكْرَامِ آمَنْتُ بِاللهِ الْوَاحِدِ اْلأَحَدِ اْلحَقِّ المْبُينِ الَّذِي لاَ شَريِكَ لَهُ وَكَفَرْتُ بِمَا سِوَاهُ رَبِّ يَسِّرْ وَلاَ تُعَسِّرْ رَبِّ تَمِّمْ بِالْخَيْرِ وَبِهِ نَسْتَعيِنُ
Allahu moj, otvori nam vrata mudrosti. O, Vlasniče Dželala i Ikrama, obaspi nas Svojom milošću. Ja vjerujem u Allaha koji je Vahid, Ehad, Hakk i Mubin. Njemu sličnog nema. Ja poričem sve osim Njega, čemu se pripisuje Njegovo Gospodarenje i Božanstvenost. Gospodaru moj, olakšaj! Nemoj otežavati. Gospodaru moj, učini da se stvari okončaju s hajrom. Samo od Njega pomoć tražimo.

Kada započinje čitanje nove knjige, Gülen preferira čitanje recenzije, predgovora, uvoda pa čak i impresuma. A sada ćemo vam ukratko predstaviti metodologiju rada kojom se Gülen koristi u određenim naučnim disciplinama.

Gramatika arapskog jezika

Fethullah Gülen je skoro svakoj grupi svojih učenika u nastavni plan uvrštavao barem jednu knjigu iz oblasti gramatike arapskog jezika. Literaturu koja se koristi u te svrhe nabrojali smo u našem prethodnom tekstu. Među nabrojanim djelima Gülen je Imam Birgivijevo djelo Izhar predavao nekoliko puta različitim grupama učenika i to na način da je on lično držao predavanja i objašnjavao konkretno gradivo. Ovdje se posebno izdvaja jedna serija predavanja koja predstavlja neku vrstu komentarisanja Izhara. Ova predavanja su dostupna u audioformatu i pripremljena su u obliku audioudžbenika.

Što se tiče metode rada koja se koristi za vrijeme predavanja iz oblasti gramatike arapskog jezika, ona se može opisati na sljedeći način: s obzirom na to da Gülen uvijek skreće pažnju na određene segmente - korijen riječi, vremenski oblici (npr. prošlo vrijeme, aorist posebno), izvedenice, značenja koja dolaze uz priloge, tačan izgovor imena i prijevod poezije - učenici se trude da sve ove stvari uredno pripreme i tako dođu na predavanja.  Za vrijeme predavanja učenik čita određeno gradivo, prevodi ga, analizira date primjere i radi vježbe ukoliko postoje. Predavanje se naredni dan, prije početka novog predavanja, rezimira od strane jednog ili više učenika.

Jednom prilikom Gülen je od svojih učenika zahtijevao da napamet nauče Imam Malikovo djelo Elfije koje kroz hiljadu bejtova (distiha) tretira pitanje gramatike arapskog jezika. Tako, dok se čitao Ibn Akilov komentar na ovo djelo, ideja Gülena je bila da njegovi učenici za svaki naredni čas pripreme određeni dio bejtova koji će se naučiti napamet. Nakon što se ustanovilo da je učenicima suviše teško pratiti taj tempo, Gülen je rekao da je u tom slučaju „memorija bacila peškir“ te je nastavio s klasičnim čitanjem tog djela.

Kada je riječ o stilistici, Gülen smatra da se danas ova disciplina ne koristi u dovoljnoj mjeri koja bi nam omogućila da zaplovimo u čarobne dubine Kur'ana i sunneta. Što se tiče same metode rada na djelima iz oblasti stilistike, ona je, uglavnom, identična metodi rada na djelima iz oblasti gramatike arapskog jezika.

Korištenje rječnika

U više navrata Fethullah Gülen je rekao: „Ne znam za vas, ali ja svakodnevno provjerim bar po nekoliko riječi u rječniku.“ U tom smislu, on podsjeća na važnost tačnog korištenja jezika i sposobnosti da se riječi koriste precizno, pazeći pri tome na razlike koje postoje u sličnoj terminologiji. Navika korištenja rječnika važno je sredstvo u ostvarenju tog cilja.

Tako, infinitiv koji dolazi od glasova k-z-b u našem jeziku je ustaljen u formi „kizb“. Međutim, Gülen smatra da je tačnije koristiti ga u obliku „kezib“ jer se i u kur'anskom tekstu na nekoliko mjesta spominje u obliku infinitiva „kezib“. Slično tome, i u rječnicima, kada se navode infinitivi pomenutog korijena, „kezib“ se uvijek navodi kao prvi primjer. Prilikom predavanja, Gülen uz sebe uvijek ima i primjerak El-Mundžida. Ukoliko se ukaže potreba, onda se određene riječi provjeravaju i u rječnicima kao što su Lisanu'l-Arab, Tadžu'l-Arus i En-Nihaje fi garibi'l-hadis.  Ako se traži značenje određene arapske riječi na turskom jeziku, onda se koriste rječnici kao što su Kamus-u Okjanus ili Ahter-i Kebir. Za potrebe perzijskog jezika koriste se rječnici poput Ferheng-i Farisi. Jednom prilikom je izrazio i svoje simpatije prema rječniku Misalli Büyük Türkçe Sözlüğü kojeg vrlo često koristi u svom radu.

Hadis i metodologija

U radu sa skoro svakom grupom učenika Fethullah Gülen je uvrstio bar jednu knjigu iz oblasti hadisa. Kao što je i navedeno u prethodnom tekstu, pored toga što je sa svojim učenicima prešao kompletna određena djela, kao što je Kuttub-i Sitte, kao temeljne izvore iz oblasti hadisa, neka djela je, poput Buharijeve zbirke, prelazio i više puta uzastopno. Pored ovih djela, komentare i analize kao što su Kenzu'l-Ummal, Umdetu'l-Kari i Fethu'l-Bari, Gülen je uvrstio u literaturu za svoja predavanja.

Na sljedeći način možemo opisati njegovu metodologiju rada na polju hadisa: prije samih predavanja učenici su dužni da časne hadise, koji se nalaze u određenom poglavlju, pripreme i da pri tome, ukoliko je potrebno, koriste komentare, djela kao što je En-Nihaje fi garibi'l-hadis ili rječnike kao što su Lisanu'l-Arab i Tadžu'l-Arus. Budući da je veliki broj literature danas dostupan u elektronskoj formi, za relativno kratko vrijeme se može doći do svih željenih informacija. Koristeći ove prednosti modernog doba, učenici se svestrano pripremaju za predavanja, tako da se i određeno gradivo dosta brže savladava. Učenici na predavanjima izlažu gradivo koje su spremili dok ih Gülen sluša i na mjestima gdje osjeti potrebu daje potrebna objašnjenja ili odgovara na eventualna pitanja. U tim trenucima on, s puno poštovanja, iznosi stavove uleme da bi na kraju dodao i vlastita mišljenja o konkretnoj materiji.

Prilikom proučavanja određenih hadisa Gülen insistira na tačnom i preciznom čitanju hadisa, ali i imena svih osoba koje se nalaze u lancu prenosilaca, a ne samo ravija koji dolaze iz redova ashaba. U slučajevima kada dođe do pogrešnog izgovora hadiskog teksta ili imena jednog od ravija, Gülen zna reći - „Koliko se ja sjećam, ispravno je na taj i taj način zato pogledajmo šta kažu izvori!“ - i na taj način podstaći svoje učenike na istraživački rad.

Primjera radi, iako se ime jednog od velikana iz redova tabiina u turskim prijevodima navodi kao „Ubejdetu's-Selmani“, Gülen navodi da je ispravna verzija tog imena, ustvari, „Abidetu's-Selmani“.  Slično tome, naziv poznatog plemena „Beni Selime“ iz doba Božijeg Poslanika, s.a.v.s., danas se koristi u pogrešnoj verziji i to u obliku „Beni Seleme“.

Ukoliko se prilikom analize određenog hadisa ustanovi da je riječ o predaji koje nema u Kuttub-i Sitte - što za vrijeme predavanja Gülen u većini slučajeva odmah primijeti - odmah se prelazi na istraživanje izvora odakle je hadis citiran te na kritiku uleme džerha i tadila koja se tiče tog hadisa. Za provjere ravija ili hadisa, koriste se djela kao što su: Tehzibu't-Tehzib, Kašif, Mizanu'l-I'tidal, Sijer-i A'lami'n-Nubela, Medžmau'z-Zevaid i El-Metalibu'l-Alije. Ukoliko se radi o hadisima koji su poznati u narodu, Gülen preporučuje da se pogledaju u djelima kao što su Kešfu'l-hafa ili El-Makasidu'l-Hasene. Vrlo mu je važno da se u analizi hadisa koristi originalno djelo u kome je hadis spomenut i u tom smjeru savjetuje svoje učenike da se pripreme prije dolaska na predavanje.

Nakon što smo prezentirali neke opće smjernice u vezi s čitanjem hadiske literature, sada ćemo, u okviru podataka do kojih smo uspjeli doći, predstaviti metod rada s najpoznatijim hadiskim zbirkama. Buharijev čuveni Sahih - kojeg mnogi prihvataju kao najreferentnije pisano djelu u islamu, nakon Kur'ana naravno - zajedno s njegovim poznatim komentarima, Gülen je mnogo puta čitao i koristio kao udžbenik u svojim predavanjima.

Umdetu'l-Kari fi Šerh-i Sahihi'l-Buhari (20 tomova) je jedan od najvažnijih komentara Buharijeve zbirke hadisa. Riječ je o komentaru koji na najopširniji način tretira Buhariju u kontekstu nakla (prenošenja) i tahkika (verifikacije) i koji vrlo koncizno istražuje i analizira sadržaj njegovog djela. U ovom odličnom komentaru nalaze se mišljenja raznih mezheba, međutim, napisan je polazeći od osnova hanefijskog mezheba.

Umdetu'l-Kari  je u različitim periodima i s različitim učenicima iščitavan dva puta. Prvi put se radilo na način da učenici čitaju hadise iz Buharijeve zbirke dok bi Gülen pratio tekst iz komentara i na mjestima gdje bi to smatrao potrebnim pročitao odlomke iz njega, a zatim s učenicima prodiskutirao određeno pitanje. Takvim intervencijama bi se najviše služio prilikom pojašnjavanja neobičnih riječi koje se koriste u hadisu i tačnog izgovora imena ravija, kao i prilikom objašnjavanja značenja koja se kriju u hadisu i odredbi koje hadis nosi u sebi.

Za Gülena je veoma važno da se imena velikana hadisa tačno upamte, da se poznaju njihove biografije i mišljenja koja su iznesena u vezi s njima. Da bi poznavao živote što većeg broja ravija, u mladosti je imao jednu bilježnicu u koju je zapisivao njihove sažete biografije i učio ih napamet. Gülenovo zanimanje za duhovne velikane posebno dolazi do izražaja na časovima hadisa pa on, pored informacija koje se nalaze u komentarima, daje i dopunske podatke iz raznih prijevoda i zbirki. Buharijeva zbirka je obrađivana još jednom prilikom i to zajedno sa komentarom Umdetu'l-Kari. Sistem rada je bio takav da su učenici prije predavanja za svakog raviju koji se spominjao u konkretnom hadisu pripremali zasebne bilješke, a na osnovu principa koje je koristio Zehebi u svom djelu El-Kašif. Na tim bilješkama zapisivali bi se podaci o učiteljima određenog ravije, njegovim učenicima, onima koji od njega prenose hadise, kao i mišljenja uleme džerha i tadila u vezi sa njegovom vjerodostojnošću. Bilješke pripremljene na taj način, nakon čitanja hadisa i lanca prenosilaca, učenicima bi pročitao lično Gülen.

Fethu'l-Bari fi Šerh-i Sahihi'l-Buhari (14 tomova) - S jednom grupom učenika Gülen je ovaj poznati komentar Buharija prešao od početka do kraja. Iako je metodologija rada bila skoro pa ista kao i ona koja je korištena za vrijeme čitanja komentara Umdetu'l-Karija, ipak su uvedene i određene novine. U vrijeme čitanja hadisa, osnovni izvor za dodatne informacije je i u ovom slučaju bio Zehebijev El-Kašif. Međutim, koristeći se i djelima kao što su Tehzibu't-Tehzib, Sijer-i A'lami'n-Nubela, Hiljetu'l-Evlija, Sifatu's-Safve, Ibn Sa'dov Tabekat, dolazilo se do informacija o učiteljima ravija, zatim o onima koji su od njih prenosili hadise, vrlinama koje su ih krasile, primjerima hadisa koje su prenijeli, mišljenjima uleme džerha i tadila u vezi s njihovim radom i sl. Prikupljene informacije više nisu bilježene ručno već su čuvane u elektronskoj formi, a onda u obliku slajdova prikazivane za vrijeme predavanja. Pored kratke biografije ashaba koji su spomenuti u lancu predaje, govorilo se i o njihovom zuhdu, ibadetu, bogobojaznosti, predanosti, kao i stvarima u kojima nam mogu biti primjer. Dati su i primjeri hadisa koje su oni prenijeli, ali i spomenuti prenosioci koji su od tih ashaba prenosili hadise.

Na mjestima gdje su se navodili podaci o ravijama, Gülen bi povremeno dodavao i svoje utiske. Tako za hz. Aišu, r.a., u knjigama stoji formulacija koja glasi „Ummu Abdillah el-Fakihe“ te je na zahtjev Gülena uz njeno ime stavljena i sljedeća formulacija koja glasi: وهيأمعباداللهأجمعين - „Majka svih Allahovih robova.“ Danas kada se ovim stvarima ne pridaje potrebna važnost, kada se hadisi čitaju od dijela gdje se navodi samo ashab koji je prenio hadis, ponekad čak i samo od teksta hadisa, insistiranje Gülena da se hadis iščita sa kompletnim lancem prenosilaca, da se predstave velikani spomenuti u tom lancu i da se zapamte njihova imena i životne priče, zaista je napor vrijedan svake hvale. Kada je nekima od velikih učenjaka današnjice koji potječu iz arapskog svijeta spomenut ovaj metod rada u oblasti hadisa, to je privuklo njihovu pažnju i izazvalo oduševljenje koje su izrazili riječima: „Čak je i kod nas ta oblast zapostavljena. Malo je onih koji insistiraju na prenosiocima hadisa. Gülenova senzibilnost po tom pitanju od velikog je značaja za ponovno buđenje ove naučne oblasti.“

Kao čovjek koji veoma dobro poznaje ashabe i velikane hadisa, koji ih ugošćava u svom srcu i u svojim mislima kao najljepše primjere znanja, irfana, ibadeta i predanosti, Gülen koristi svaku moguću priliku da svima koji ga slušaju, a posebno učenicima koji prisustvuju njegovim predavanjima, predstavi sve te velikane i poduči ih njihovoj veličini. On od srca želi da njihova naklonost prema stjecanju znanja, njihova dubina u robovanju Allahu, njihov ibadet, njihova bogobojaznost i želja da čak i prilikom stjecanja znanja u fokusu imaju Božije zadovoljstvo budu najljepši primjer njegovim učenicima. I baš kao što u svojim govorima, predavanjima i knjigama o dobrim prethodnicima (selef-i salihin), poglavito o ashabima, govori kao o najboljim uzorima, jasno je i da za vrijeme svojih predavanja iz oblasti hadisa insistira na temeljitom poznavanju ashaba i ostalih velikana koji se nalaze u lancu prenosilaca, kako bi se što više podataka o njima upamtilo i usadilo u ljudsku podsvijest.

Sunen-i Ebi Davud - Ovu knjigu Gülen je nekoliko puta prešao sa svojim učenicima. Svako od tih čitanja je bilo popraćeno njenim komentarima pod naslovom Bezlu'l-medžhud i Menhelu'l-azbi'l-mevrud. Nakon što bi učenici pročitali tekst hadisa i lanac prenosilaca koji se vežu za njega, Gülen bi iz pomenutih komentara objašnjavao nepoznate riječi, prenosio kritiku ravija, šerhio hadis, upoređivao ga sa drugim hadisima i iznosio odredbe koje se izvlače iz konkretnog hadisa. Ponekad bi, a posebno nakon postavljenih pitanja, prenosio i svoje stavove u vezi s njim.

Sunen-i Tirmizi - Riječ je o jednoj hadiskoj zbirci koju je Gülen predavao koristeći se drugačijom metodologijom. Budući da je u ranijim godinama života imao priliku detaljno obraditi Tirmizijev komentar Avnu'l-Ma'bud, Gülen je odabrao da sa jednom grupom učenika radi na komentaru Tuhfetu'l-ahvezi (10 tomova). Budući da se u ovoj knjizi nalaze dijelovi gdje se daje kritika na dokaze u okviru hanefijskog mezheba, Gülen je jednog od svojih učenika zadužio da obradi Tehanevijevo djelo I'lau's-Sunen, koje vrlo opširno i argumentovano tretira stavove hanefijskog mezheba, i napravi komparaciju između dokaza koji se nude u okviru ova dva komentara. Kasnije, kada bi se ukazala potreba za dodatnim mišljenjem, ova bi se razmatranja koristila u predavanjima. Učenici su nastojali da što pažljivije prate ovu metodu rada i na taj način je obrađena kompletna zbirka komentara Tuhfetu'l-Ahvezi.

Ovom prilikom ćemo navesti i metodu koju je Gülen koristio dok je svojim učenicima držao predavanja iz djela Rijadu's-Salihin. Tom prilikom je tražio od učenika da iz svakog poglavlja nauče napamet najvažnije hadise. „Smjestite ih u svoju memoriju jer će vam oni donijeti mnogo bereketa“ - govorio je u tim prilikama. Što se tiče El-Baisu'l-Hasisa, djela Ahmeda Muhammeda Šakira iz oblasti metodologije hadisa, predavanja su tekla na način da su se učenici prethodno pripremali za svaku lekciju da bi zatim u prisustvu Gülena čitali određena poglavlja. Treba reći i to da predgovor ranije spomenutog komentara Tuhfetu'l-ahvezi predstavlja jedno opširno poglavlje iz oblasti metodologije hadisa. S druge strane, uzmemo li u obzir da je svaku zbirku hadisa obrađivao zajedno s njenim komentarima, onda se može reći da je sa svojim učenicima imao stalnu nastavu iz oblasti metodologije hadisa. U tom kontekstu Gülen navodi da je Ahmed Naimovo djelo, Tedžrid-i Sarih Mukaddimesi, jedno vrlo kvalitetno djelo koje se treba obavezno pročitati.

Tefsir i metodologija

Metodologija rada u okviru tefsira je sljedeća: učenici prije predavanja pripremaju gradivo, a onda ga za vrijeme predavanja čitaju u prisustvu Fethullaha Gülena. Na mjestima gdje to smatra potrebnim, ili u slučaju da mu se postavi neko pitanje, Gülen daje dodatna pojašnjenja.

Među tefsirima napisanim na turskom jeziku, Gülen na prvo mjesto stavlja Hak Dini Kur'ân Dili, tefsir Allame Elmalili Hamdi Yazira. Poznato nam je da je jednom prilikom, uz pomoć grupe saradnika, svojim učenicima u sažetoj formi prenio kompletan sadržaj ovog tefsira. Svaki učenik je bio zadužen da temeljito savlada tefsir koji se odnosi na jednu stranicu Kur'ana te da ga nakon toga izloži pred ostalim učenicima. Za vrijeme predavanja, učenik bi prvo pročitao stranicu Kur'ana, a onda bi prezentirao svoj rad. U to vrijeme Gülen bi slušao tefsir Kur'ana i povremeno sa učenicima dijelio svoja razmišljanja. Kur'anska svjetlost na nebu spoznaje (Izdavačka kuća Hikmet i Izdavački centar El-Kalem) je djelo nastalo kao rezultat ovih predavanja. U posljednje vrijeme Gülen koristi jednu malo drugačiju metodu prilikom rada na djelu Hak Dini Kur'ân Dili. Zapravo, u prvom dijelu predavanja čitaju se određena poglavlja iz ovog tefsira, zatim Gülen iznosi svoje stavove u vezi s pročitanim dijelovima da bi na kraju odgovarao na pitanja koja dolaze od prisutnih učenika. Prije narednog predavanja svaki učenik ima zadatak da pročitano poglavlje uporedi s tumačenjima koja se nalaze u nekom od drugih tefsira te da razlike koje uoči u sažetoj fromi prezentira na prvom narednom predavanju. Ukoliko osjeti potrebu za davanjem dodatnih objašnjenja, Gülen to čini za vrijeme predavanja. Tefsiri koji se komparativno čitaju s djelom Elmalilija su sljedeći: Imam Maturidi - Te'vilâtu'l-Kur'ân, Zemahšeri - Keššaf, Fahruddin er-Razi - Mefatihu'l-Gajb, Bejzavi-Envaru't-Tenzil i Esraru't-Te'vil, Ebu Hajjan - Bahru'l-Muhit, Ebu's-Suud - Iršadu Akli's-Selim ilâ Mezâjâ-i Kitabi'l-Kerim, Tantavî Dževherî - El-Dževâhir fî Tefsiri'l-Kur'âni'l-Kerim, Sejjid Kutub - Fi Zilâli'l-Kur'ân, Mula Bedreddin Sandžar - Edvau'l-Bejan.

Očigledno je da će čitanjem na ovaj način biti potrebno mnogo vremena da se prođe kompletan tefsir Elmalilija. Cilj ovog načina rada je da se učenicima u praktičnom smislu pokaže na koji način da se koriste metodama komparativnog istraživanja. Gülen preporučuje da se ova metoda rada koristi u svim oblastima islamskih nauka, a posebno u oblasti hadisa.

Fikh i metodologija

Ističući da je „nemoguće biti učitelj bez poznavanja fikha“, Fethullah Gülen je u radu sa svakom grupom učenika, pored knjiga iz oblasti hadisa, tefsira i gramatike, uvijek uključivao i po jedno djelo iz oblasti fikha. Okvirna metoda koju Gülen koristi prilikom rada na djelima iz oblasti fikha je sljedeća: učenik čita određeno djelo, rečenicu po rečenicu ili pasus po pasus, a zatim u istoj formi prevodi pročitani tekst, s tim što treba napomenuti da su neka djela čitana isključivo na arapskom jeziku. Tako, u poređenju sa klasičnim djelima fikha, Vehbe Zuhajlijevo djelo pod naslovom El-Fikhu'l-Islami ve Edilletuhu je napisano jednostavnim jezikom i u formi koja je razumljiva današnjem čovjeku pa je zato čitano samo na arapskom, bez potrebe da se prevodi. Prilikom čitanja ovih djela, ukoliko bi se spomenula neka vjerska odredba ili neko vjersko stajalište koje je objašnjeno u kratkim crtama, Gülen bi zahtijevao od svojih učenika da istu oblast pogledaju u djelima koja to pitanje tretiraju detaljnije. Zatim bi pripremljene tekstove pročitali na sljedećem času i razmijenili mišljenja o tome što se navodi u djelu. Za njega je vrlo važno da se poznaju usaglašene odredbe u okviru različitih mezheba jer, kako kaže, ljudi vrlo često prave greške kada iznose određene stavove. On za vrijeme predavanja ukazuje i na razlike u stavovima i tumačenjima koja su se pojavila među klasičnim i modernim učenjacima fikha.

Iako se smatra sljedbenikom hanefijskog fikha, on iskazuje veliko poštovanje i prema drugim pravcima. Od svojih učenika zahtijeva da sa epitetima dubokog poštovanja izgovaraju imena velikih imama, mudžtehida i fakiha, i u tom smislu im je on vrlo lijep primjer. Sljedeće formulacije su ustaljene figure koje on koristi u svom govoru: Imam Azam Ebu Hanife hazretleri, Imam Šafija, Imam Malik, Imam Ahmed b. Hanbel i sl.

Određena djela iz oblasti fikha Gülen je pratio iz njihovih komentara. Dok bi učenici čitali izvorno djelo, on bi ih pratio i na određenim mjestima iznosio svoja zapažanja i neka dodatna objašnjenja.

U okviru informacija do kojih smo uspjeli doći, jedno od vrlo važnih djela iz oblasti hanefijskog fikha, El-Hidaje, Gülen je zajedno sa komentarom na ovo djelo, Fethu'l-kadir, u tri različita navrata prešao sa tri različite grupe učenika. Kao što je slučaj i sa tefsirom Elmalilija, sličnu metodu komparativnog čitanja Gülen je koristio i u slučaju Ali el-Karijevog djela Fethu babi'l-inaje bi šerhi'n-nukaje. Na prvom predavanju se detaljno iščitavaju i prevode odlomci iz ovog djela. Prije sljedećeg predavanja učenici se spremaju tako što u ostalim izvorima provjere ista poglavlja, utvrde eventualne razlike u stavovima i na narednim predavanjima u obliku rezimea prezentiraju zaključke do kojih su došli. Sljedeća djela iz oblasti fikha su čitana metodom komparativnog rada: Sadru'š-Šeria - el-Vikaje, Merginani - El-Hidaje, Šejhzade - Medžmau'l-Enhur, Ibn Abidin - Hašijetu Reddi'l-Muhtar, Ibn Abidinzade - El-Hedijjetu'l-Alaijje, Vehbe Zuhajli - El-Fikhu'l-Islami ve Edilletuhu, Grupa autora - Diyanet İslâm İlmihali, Esad Muhammed Said Sagardžî - El-Fıkhu'l-Hanefî ve Edilletuhu.

Tesavvuf

Opisujući tesavvuf kao „duhovni i srčani život islama“, Fethullah Gülen preporučuje da se u radu sa učenicima, pored knjiga iz drugih naučnih oblasti, uvijek uključi i po jedno djelo iz oblasti tesavvufa, što je u konačnici i on lično praktikovao u svom radu. Tesavvufska djela, kao što su Kušejrijevo djelo Er-Risale, Haris el-Muhasibijevo djelo Er-Riaje ili Imam Rabbanijevo djelo Mektubat, čitana su na način da su učenici pripremali određeno poglavlje prije časa, a zatim ga čitali u prisutvu Gülena. Za vrijeme predavanja on je povremeno tumačio različite pokretačke snage koje utječu na duhovni  i srčani život vjernika i učenicima prenosio lična iskustva i inspiracije koje krase njegov unutarnji svijet.

Gülen je čovjek koji zastupa mišljenje da su oštar stav prema Allahovim prijateljima, zanemarivanje njihove veličine i njihovo svođenje na nivo običnih ljudi bolesti koje napadaju modernog čovjeka. Takvi stavovi za njega su strašni promašaji ljudskog uma. Komentarišući riječi nekih ljudi koji se usuđuju reći - Imam Azam Ebu Hanifa, Imam Šafija, Ahmed b. Hanbel, Imam Malik, Imam Gazali, Imam Rabbani, Eš-Šazili, Abdulkadir Gejlani... sve su to obični smrtnici poput nas i zato su čudnovati događaji koji se vežu za njih netačni i izmišljeni. - Gülen smatra da zbog takvog omalovažavanja svi ti velikani neće izgubiti ništa od svoje vrijednosti, a da oni koji iznose takve stavove neće dobiti ništa drugo do manjka bereketa i inspiracije te prepreka koje će ih usporiti na putu duhovog uzdizanja. Svako ko se usudi da na svoj nivo spusti jednog Gejlanija ili Imam Rabbanija, samom sebi zaklanja vidike. Budući da su uvjereni u svoju genijalnost i da smatraju kako se već nalaze na nivou ovih velikana, pred njima više nema puta kojim trebaju hoditi i oni su došli do kraja svoje staze napredovanja. Čovjek koji ne vjeruje da srce i duša imaju svoje stepene uzdizanja i da postoje velikani koji su otišli daleko na tom polju, ni u kom slučaju nije kandidat za duhovno uzdizanje na horizontima srca i duše.

S druge strane, Gülen naglašava još jednu veoma važnu stvar, a to je opasnost od letargije koja se ogleda u stalnom govoru o svijetlim životima velikana kao što su Abdulkadir Gejlani, Ahmed Rifai, Hasan eš-Šazeli i utjehi koja se pronalazi u prepričavanju njihovih ostvarenja, bez poduzimanja konkretnih koraka koji bi nam pomogli da pratimo njihov primjer i radimo na dostizanju ideala koje su nam ostavili u amanet. Zato je, po njemu, najvažnije da se fokusiramo na pokretačke snage i kvalitete koji su učinili da se svi oni uzdignu do neslućenih visina i najvećih deredža duhovnog života.

Poštovanje prema prethodnicima

Prilikom svojih predavanja ili, kako to Fethullah Gülen uobičava reći, prilikom razmjene mišljenja sa učenicima on sa velikim poštovanjem i uvažavanjem iznosi stavove svih učenjaka, od perioda Poslanika, s.a.v.s., pa sve do modernog vremena. Među njima se posebno izdvajaju ashabi, tabiini, tabe-i tabiini, imami mezheba, Abdulkadir Gejlani, Hasan eš-Šazili, Ahmed Rifai, Šah-i Nakšibendi, Imam Rabbani i Bediuzzaman Said Nursi. Bez obzira o kojoj naučnoj oblasti da se radi, Gülen uvijek insistira na uvažavanju i poštivanju stavova koji dolaze od predstavnika uleme. Uporedo s tim, on vrlo skromno i ponizno iznosi i svoje stavove pazeći striktno da ostanu u granicama vjerskih istina. Tako će ponekad reći: „Ibn Kesir kaže ovako, međutim, (misleći na sebe) Ibn Kalil misli ovako...“ ili „Kitmir (ili Fakir) smatra da je to ovako...“

Gülen, također, naglašava važnost kritičko-analitičkog mišljenja učenika, koje svakako mora ostati u granicama poštivanja duhovnih velikana, ali i u granicama osnovnih vjerskih načela koja se moraju poštovati jer, kako on kaže, svaki pojedinac je čovjek svog vremena. Važno je da se u svakom vremenu, u skladu s uvjetima i osobinama tog vremena, analiziraju i tumače one dimenzije vjere koje je dozvoljeno tumačiti. Zato je dužnost svakog muslimana da što bolje dokuči uvjete vremena u kome živi, da iz prošlosti naslijedi sve ono pozitivno što su stvarale generacije prije njega te da svoju vjeru prenese u praktičnu sferu vlastitog života. Međutim, čineći sve to, učenjaci iz prošlosti se ne smiju omalovažavati jer, možda, nisu dobro razumjeli neke stvari koje mi danas razumijemo.

Rezimiranje knjiga

Jedna od metoda rada koju Fethullah Gülen vrlo često koristi u svom radu s učenicima jeste rezimiranje knjiga, odnosno situacija kada učenik dobije određeno poglavlje iz kojeg izvlači rezime koji kasnije izlaže na predavanju. On ističe da se u današnje vrijeme štampa veliki broj knjiga i da jedan čovjek nije u mogućnosti pročitati baš svaki naslov koji se pojavi. Da bi se prevazišla nastala praznina, Gülen potencira važnost zajedničkog rada pa tako od svojih učenika traži da u omjeru 1:10 ili 1:20 izvuku rezime iz određene knjige i svoje bilješke podijele sa ostalima za vrijeme predavanja. To je metoda rada koju on toplo preporučuje svima i koju lično koristi u svom prosvjetiteljskom radu.

Pomenuti metod rada se prakticira na sljedeći način: knjige ili časopise koje smatra čitanja vrijednim, Gülen prije predavanja dijeli svojim učenicima. Svako djelo se detaljno iščitava i rezimira, a onda se zabilješke svakog učenika čitaju na času. Knjige koje se na ovaj način rezimiraju pokrivaju vrlo širok spektar naučnih oblasti, od književnosti do historije, od filozofije do sociologije i sl.

Epilog

Koristeći se dostupnim informacijama, ovim smo radom pokušali predstaviti metodologiju predavanja koju Fethullah Gülen koristi u svom radu sa učenicima. Kao čovjek koji je stasavao obrazujući se u okvirima klasičnog medresanskog obrazovanja, on je ostao vjeran određenim klasičnim metodama rada, ali je u svoj rad uveo i mnoge inovativne metode i tehnike rada. U mnogim oblastima je koristio knjige za koje se u okvirima klasičnog obrazovanja ni čulo nije. Čak je i neka djela koja su korištena isključivo kao referenca uvrstio u osnovnu literaturu na svojim predavanjima.

U centru njegovog rada je uvijek učenik. On je spreman da se konstantno mijenja i da uvodi nove metode rada. Iako nema ništa protiv toga da se učenici koriste kompjuterskim tehnologijama kako bi za što kraće vrijeme došli do željenih informacija, ipak vrlo često insistira da se određena mjesta pronađu i pročitaju iz knjige koja se uzima za izvor. Iako nam tehnologija nudi brži pristup informacijama, vrlo je važno ostati vjeran knjigama, koristiti ih na pravi način i znati izvlačiti bilješke iz njih. Još jedna stvar na koju treba obratiti pažnju jeste korištenje tehnologije kao rezervne snage koja nam je na raspolaganju i koja neće dovesti do zastoja u razvoju ljudskih sposobnosti i talenata.

Spominjanje na lijep način dobrih prethodnika (selef-i salihin) i muslimanske uleme, iskazivanje poštovanja prema njihovom radu i zalaganju, za Gülena je nezaobilazni dio ahlaka svakog muslimana i naš dug zahvalnosti koji imamo prema njima. On svoju privrženost tim velikanima ponekad izražava riječima divljenja skrećući pažnju na to da su vrlo često svojim vizionarskim radom prevazilazili okvire vremena u kome su djelovali, a ponekad suzama koje lije pokazuje da smo im veliki dužnici zbog svega što su nam ostavili u naslijeđe.

Fethullah Gülen smatra da svako vrijeme ima neke svoje prednosti te je zato vrlo važno da muslimani inspiracije koje im je Allah spustio u srca i vlastite ideje provuku kroz filter vjerskog razlučivanja i na taj način i sami doprinesu idealima za koje se bore. Budemo li se ponašali tako, na pravi način ćemo iskoristiti volju koja nam je data i izraziti svoju zahvalnost za nadahnuća i blagodati kojima smo počašćeni. U razgovoru sa svojim učenicima Gülen vrlo često ponavlja sljedeću rečenicu: „Ja zbog ovoga što radim nemam nikakvo pravo nad vama. Ali, ako bi to pravo postojalo, onda bih ga ja zahtijevao na način da vas zadužim da do kraja života i vi podučavate nove učenike.“

S druge strane, Gülen svojim učenicima savjetuje da nikada ne napuštaju poziciju učenika ma koliko godina imali i tome u prilog daje primjer Nureddina Hajsemija koji se čitav svoj život obrazovao kod Zjenuddina Irakija. On ponekad na jedan duhovit način zna reći: „Meleci učenicima daju med i mlijeko dok im uzimaju dušu da ih smrt ne bi zaboljela.“ Tim riječima on ljude oko sebe podstiče na to da stalno tragaju za znanjem i da do kraja života budu učenici. Sve u svemu, možemo slobodno reći da je za Gülena cilj stjecanja naobrazbe podizanje imana do nivoa spoznaje, produbljivanje spoznaje ljubavlju prema Allahu te stalno traganje za Allahovim zadovoljstom uz pomoć truda i zalaganja koji se ulaže na putu i'la-i kelimetullaha (uzdizanja Božije riječi).

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2021 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.