Teorija postanka i razvijanja (teorija evolucije)

Teorija postanka i razvijanja (teorija evolucije)

Naziv evoluiranje ili usavršavanje dajemo svemu što se kreće u pravcu od jednostavnoga ka složenom, te od nereda ka poretku. Naziv darvinizam je bio najprije dat teoriji koja se bavila izučavanjem nastanka i razvoja oblika živih bića. Njoj je kasnije dat naziv evolucija, a to je riječ latinskog porijekla koja označava neku stvar ili neko tijelo s više slojeva, a svaki sloj se otvara tako što slijedi za drugim, a otvara se da bi se prodrlo u njegovu unutrašnjost. U današnjoj upotrebi, za riječ evolucija primjećujemo da, pored istaknutoga, obuhvata i značenja postepeno usavršavanje, uspon i sazrijevanje. Dakle, ona ne ukazuje samo na darvinizam, već se koristi i za označavanje promjena, koje se kod živih bića dobijaju kao rezultat skokovitih promjena i preokreta. Dakle, pod pojmom evolucije podrazumijevaju se sve misli, sve darvinističke teze, kako klasičnoga, tako i modernog doba.

Zapravo, bilo je onih koji su iznosili slične tvrdnje o tome i prije Darvina. Između ostalih, bili su to, prema nekim mišljenjima, Kant, Bejkn i Hegel. Nažalost, neki među ove svrstavaju i učenjaka i sufijskog pjesnika Ibrahima Hakija (umro 1780). Međutim, ovaj sufijski učenjak je isticao da čovjek zauzima najistaknutije mjesto među živim bićima. On je vjerovao da postoje etape pročišćavanja, oplemenjivanja i transformisanja među životinjama koje je Uzvišeni Bog stvorio iz četiri elementa (vode, zraka, vatre i zemlje), te da su minerali prva etapa, zatim za njima dolaze biljke, pa životinje, pa tek čovjek. Vjerovao je da između svake dvije etape postoji središnje doba, te da središnje doba između životinje i čovjeka predstavlja majmun koji je životinja najbliža i najsličnija čovjeku. U starom izdanju djela Ma‘rifetnama (str. 19) on govori o etapama koje se međusobno nadopunjavaju. Međutim, već nakon dvije stranice, on ulazi neposredno u temu stvaranja, pozivajući se na vidljiva značenja o tome, koja izviru iz kur’anskih ajeta i časnih hadisa, a ne na bilo koju teoriju, ili bilo kakvu drugu tvrdnju. U vezi s tim, on kaže: “Uzvišeni Allah je Adema čistoga stvorio tako što je uzeo ljepljivoga zemljanog blata i sačinio (odnosno napravio miješanu pastu od proteinske mase) i iz nje stvorio čovjeka”.

Na prvi pogled može se činiti da kod ovog naučnika postoji neusaglašenost između dvije tvrdnje o datoj temi, ali tu u biti nema nikakve neusaglašenosti, niti razlike. Nema zato što je smisao njegove prve tvrdnje saobražavan onom šta su tvrdili oni koji su živjeli nekoliko stoljeća prije njega, kao npr. Ibn Turki el-Isfahani, kao i onom što su tvrdile neke sufije, a to je usavršavanje ostvareno u razumu i duši. Dakle, sve što postoji na Zemljinoj površini postepeno se javljalo proizlazeći iz dara umne i intuitivne percepcije. To je procjena u kojoj sudjeluju mislioci muslimani. Prema toj procjeni, postoji polulučno spuštanje od nebesa ka Zemlji (odn. linija kojom se objašnjava spuštanje), a na Zemlji ima poluluk uspona, koji počinje od minerala, pa preko biljaka i životinja, da bi se završio s čovjekom. Znači, nemoguće je bilo da neko prije tri, prije pet ili prije deset stoljeća iznese neku teoriju evolucije pozivajući se na hromosome, gene i mutacije. Stoga, ono što se nalazi na str. 19. djela Ibrahima Hakija jeste ukazivanje i razumsko-intuitivna procjena bića. Zato ga, nakon dvije stranice, kad govori o procesu stvaranja, vidimo kako jasno i otvoreno ukazuje na uspon čovjeka i njegovo uzdizanje, rekavši: “Allah je iz Svoje svjetlosti izvadio veličanstvenu supstancu i iz nje stvorio cijeli svijet. Izvodio ga je uređenoga i postepeno. Tu supstancu je nazvao prvom supstancom, ili muhammedovskom svjetlošću, ili čuvanom pločom, ili apsolutnim umom, ili relativnim umom.”

Razumijevanje onog šta je učenjak Ibrahim Haki rekao za činjenicu usavršavanja postojanja, te za duh i materiju ponaosob, s pretpostavkom da postoji nekakva veza između onog što je rekao o ovoj temi i teorije biološke evolucije koja je iznesena pola stoljeća nakon njega od strane La Marka i Darvina, nanijet će bol duši ovoga istinskog velikana. Uprkos toj činjenici, vidimo neke, a to su prije svih: Server Revnak Oglu, Dijaudin Fahri Findik Oglu i čuveni Dževad Dursun Oglu iz Erzuruma – neka im Allah oprosti – kako tvrde da je ovaj istinski velikan hvalio teoriju biološke evolucije, bio njen pomagač i pristalica.

Uprkos različitim stavovima, od kojih smo neke istaknuli, nije uistinu bio niko ko je ideju o biološkoj evoluciji, kao ni teoriju transformacije, prije Darvina iznio, osim francuskog naučnika La Marka. On je objavio djelo “Filozofija nauke o životinjama” u kojem je obrazložio svoju teoriju evolucije, još tokom godine 1809., upravo iste godine kad se Darvin rodio. Dakle, za knjigu se znalo i prije nego što je Darvin znao čitati.

Mogu se istaknuti tri faktora koja su Darvina ponukala da iznese svoju poznatu teoriju. Prvi faktor je pismo engleskog svećenika Maltusa koje je u Engleskoj objavio u vrijeme općeg siromaštva. Maltus je smatrao da se povećanje stanovništva može smatrati jednim od faktora siromaštva. On se suprotstavio državnom zakonu koji je bio odredio da Vlada siromasima pruži pomoć iz državne kase. Svećenik je 1798. godine objavio djelo “Eksperiment sa stanovništvom” u kojem je upozorio da se, zbog ograničenosti terena podesnih za poljoprivredno obrađivanje, stanovništvo na Zemljinoj površini povećava geometrijskom progresijom, a izvori hrane se povećavaju aritmetičkom progresijom. Da nije elementarnih nepogoda, kao što su poplave, nesreće i zarazne bolesti, ne bi se moglo osigurati dovoljno hrane za stanovništo koje je u stalnom porastu. U skladu sa svojom idejom, Maltus je pozivao Vladu da ukine zakon koji propisuje pomoć siromasima. Što se tiče Darvina, on je iz Maltusove teorije, koja je iznesena sa ekonomskim potrošačkim pobudama, izvukao naučne podatke i na njih se nadovezao, kao što ćemo vidjeti kasnije, prilikom uključivanja njegove teorije u prirodnu selekciju.

Drugi faktor koji je imao utjecaja na Darvina bilo je djelo “Ka zakonu koji organizuje nove vrste” Alfreda Rasela Valasa, naučnika koji je vršio istraživanja na obalama Južne Amerike, na Malajskim otocima i u Atlantskom okeanu. U veoma dugačkom pismu, ujedno sažetku djela, koje je uputio Darvinu, Valas je istaknuo da stvorenja koja pokazuju prilagođenost svojoj okolini mogu ostati na životu. Time je ukazao na postojanje međusobne borbe živih bića u prirodi. Kad je Darvin iznosio svoju poznatu teoriju, koristio je, nesumnjivo i ovakve tvrdnje.

Treći važan faktor koji je izvršio utjecaj na Darvina bili su neki naučnici prethodnici koji su ovaj predmet zahvatali i o njemu iznosili stavove, bez obzira na njihovu naučnu vrijednost. Jedan od njih je La Mark, za koga gospodin Adnan Adivar kaže: “Bio je jednostavna osoba, koja nabrzinu i nasumice sakuplja podatke, bez udubljivanja u njih, na način koji ne dolikuje autoritetu nauke”. Za Darvina se može reći da je spajao stavove i mišljenja iz različitih izvora, nizao ih u naizgled vitalnoj formi i na način blizak nauci, samo što će se, na osnovama činjenica koje ćemo kasnije iznijeti, jasno vidjeti da su Darvinove tvrdnje, njegov način sakupljanja podataka, njihovo kombinovanje i izlaganje miljama daleko od naučne metodologije.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2020 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.