O informatičkom dobu i sukobu civilizacija

Novi svjetski poredak

Kao i u prošlosti, i danas se javljaju neka predviđanja o tome šta će se dešavati u budućnosti. Jedno od tih predviđanja je i tvrdnja da će budućnost biti u znaku informatike, da će to biti informatičko doba. Oni koji diksutiraju o budućnosti na ovakav način su u svome temelju futuristi. Ima mnogo onih koji u ljudima koji prave ovu vrstu predskazanja vide proroke iz drugog milenija. Prije objektivnih procjena, neke tvrdnje koje se odnose na budućnost na temelju povijesnih ciklusa nisu ništa drugo do napori da se razviju ideje oko nekih posebnih želja, i te procjene nemaju vrijednost veću od sličnih proročanstava. Ja mislim da, kao posljedica ovakvih predskazanja, ljudi oblikuju očekivanja na isti način kako očekuju odgovor na molitvu. Prema tome, dok izražavaju svoja očekivanja nastala na tipu tvrdnji kakva je: “Budućnost će biti poput toga i toga!”, oni daju povoda naporima u tom pravcu, a ova očekivanja će, u krajnjem, postati ciljevi i svrhe. Kada je već jednom cilj utvrđen, onda će se proizvesti različite strategije i politike da se on dosegne, pa se čine takvi i takvi napori da bi se on ostvario. Ja mislim da je ovo srž ovog pitanja.

Zajedno s ovim, ovdje postoji i obuhvatno vjerovjesničko pozvanje Božijih poslanika sve do današnjih dana putem njihovih nasljednika kakvi su bili Muhyiddin ibn al-'Arabi[1], Imam al-Ghazali, Imam Rabbani, Mevlana Khalid i Bediuzzeman. Mi se nadamo da je funkcija ove sretne linije u prenošenju pripremila temelje za rađanje vjerovjesničkog duha u godinama koje dolaze i, u tom smislu, mi se nadamo da će taj duh biti iznova oživljen. Naravno, Poslanika tu neće biti, ali islam, u čistom razumijevanju Poslanikovih drugova uvijek će biti spreman iznova pozdraviti život.

Nezavisno od svega ovoga, pošto mi živimo u svijetu u kojem djeluju kauzalitet i druge zakonitosti, ukoliko mi budemo djelovali ne uzimajući u obzir te zakonitosti, mi ćemo biti u opasnosti da zapadnemo u determinizam. Međutim, muslimani, služeći se svojom voljom, u stanju su shvatiti uzroke tako pažljivo da neko ko ih posmatra sa strane može pomisliti da oni djeluju samo u skladu sa zakonitostima kauzaliteta. S druge strane, u pogledu rezultata koji nastanu iz takvih djelovanja, muslimani moraju biti u potpunosti potčinjeni i povjereni Božijoj volji tako da kada ih neko posmatra sa strane, može pomisliti da su oni u potpunosti odbacili uzroke. Djelujući na ovaj način, to pokazuje, s jedne strane, da su uzroci veoma važni i da cjelokupno čovječanstvo definitivno treba biti isplanirano oko njih i u skladu s tim čekati rezultat. S druge strane, dok budu tako djelovali, bojeći se da ne padnu u grešku zamišljanja partnera Svemogućem Bogu, oni trebaju znati da oni sami nisu postigli nikakav uspjeh, nego da svaki uspjeh dolazi od Boga.

Nakon što na ovaj način odredimo ovo pitanje, mi možemo sumirati naše misli u pogledu budućnosti na slijedeći način. U budućnosti će sve biti unutar orbite znanja, a horizonti, koji su bili zamračeni našim nemarom u jednom periodu, ponovo će biti osvijetljeni. Mi smo bili krajnje nemarni pred naučnim spoznajama do kojih smo bili došli tokom 4. i 5. stoljeća po Hidžri na temelju Kur'ana, kada smo se bili vratili pokretačkim silama koje su učvršćivale naše korake. Lično, ja sam bio rastužen kada su medrese izbacile sadržaje sufizma iz svojih programa, sufizma koji je drugi naziv za islamski duhovni život. Njihovo kasnije smanjivanje interesa za eksperimentalne nauke i konačno isključenje tih nauka iz nastavnih programa učinilo je da smo mi ostali daleko iza zemalja koje su razvijale naučna istraživanja. Stoga, nemar koji smo pokazali u prošlosti mora biti nadoknađen, pa će naša sutrašnjica biti izgrađena na znanju, i sve će uzimati svoju snagu i moć iz znanja.

Znanje će zauzeti važno mjesto u svijetu koji rapidno postaje sve manji, u eri kada se vrijeme i prostor sažimaju. Važna tačka ovdje je hoćemo li ili nećemo biti spremni za takav svijet.

Danas ima mnogo naučnika u svijetu, u raznim zemljama, ali, po mome skromnome mišljenju, oni nisu dovoljni da bi se uspostavio novi, sretniji svijet, čak i kada bi svi zajedno radili na tome. To stoga što postoji potreba za novim načinom mišljenja danas, potreba za novim pristupom naukama, za novim životom filozofije, novim obrazovnim institucijama. Nove generacije treba mobilizirati u svakom periodu njihovih života, od vrtića do srednje škole, pa sve do univerziteta. Pošto će se i u budućnosti moć stjecati pomoću znanja, jedino što je moguće jeste izgraditi znanje za budućnost ovom vrstom napora.

Huntingtonove tvrdnje

U vezi s Huntingtonovim tvrdnjama o sukobu civilizacija, ja bih prije rekao da, umjesto realističkih procjena budućnosti, ovaj tip tvrdnji izgleda kao određivanje novih ciljeva u pokušaju da se utječe na javno mišljenje radi tih ciljeva. Sve do raspada sovjetskog bloka postojale su ideje o sukobu između Istoka i Zapada, ili između NATO saveza i zemalja Varšavskog pakta. Ovaj put, stvorivši nove neprijateljske frontove, priprema se sukob između civilizacija utemeljen na religijskim i kulturalnim razlikama, te se postavljaju temelji nastavka vladavine blokova moći.

Ustvari, sve do danas, sukob je nešto što priželjkuju određeni centri moći. Masama je odaslan alarm protiv strašnog neprijatelja, a taj neprijatelj je više imaginaran nego stvaran. To je način da se mase pripreme za ovu vrstu rata.

Uistinu, nijedna Božanska religija nije utemeljena na sukobu, svejedno da li je predstavnik te religije Mojsije ili Isus, ili Muhammed – mir neka je s njima. Obrnuto: ove religije, a posebno islam, striktno se protive neredu, izdaji, sukobu i nasilju. Islam znači mir, sigurnost i blagostanje. Prema tome, u religiji koja je utemeljena na miru, sigurnosti i harmoniji u svijetu, rat i sukob su negativni aspekti. U posebnim prilikama postoji pravo na samoodbranu, kao što se i tijelo nastoji osloboditi klica koje su ga napale, ali i ova odbrana se vrši u skladu s određenim principima. Islam je uvijek odisao mirom i dobrom. Islam na rat gleda kao na sekundarni događaj. Propisi postoje da bi se uspostavio red i oni imaju svoje granice. Naprimjer, islam pravdu i mir u svijetu uzima kao temelj:

(...) neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Al-Ma'ida, 5:8).

Islam razvija liniju odbrane na određenim principima da bi zaštitio slobodu vjerovanja, života, imovine, savjesti i potomstva, kao i svaki moderni pravni sistem. Kršćanstvo, kao religija asptraktne ljubavi, od samog početka kategorički osuđuje rat i ono nije donijelo nijedan propis koji se tiče ovog ljudskog i povijesnog realiteta. Ipak, nije bilo moguće spriječiti ratove kakvi su bili Drugi svjetski rat, ili Stoljetni rat, ili incidente u Nagasaki i Hirošimi. Huntingtonovi i slični pogledi o budućnosti su, nažalost, utemeljeni na sukobu i oni odražavaju planove za nastavak dominacije nad drugima putem tih sukoba.

S Božijim blagoslovom i rizalukom, mi činimo sve što najbolje možemo da ojačamo povjetarac tolerancije i dijaloga da bi on i dalje puhao; to je povjetarac koji je tek počeo puhati, a već pokazuje tendenciju ka širenju čitavim svijetom. Uz Božiju pomoć, mi ćemo dokazati da su proročanstva ovih i ovakvih naučnika pogrešna. Mi vjerujemo da su ovi povjetarci toliko snažni da mogu nadvladati smrtonosna oružja, mehanizirane vojne saveze i sve druge negativne pojave. Činjenica da svaki segment društva izražava i nosi znak nove poruke, čiji su korijeni u prošlosti, u poruci vjerovjesnika, jeste Božija milost za današnje posvećenike ljubavi. U tom smislu, mi držimo da tolerancija i dijalog trebaju biti predstavljeni u našoj zemlji na najbolji mogući način, a ova zemlja treba biti primjer cijelom svijetu u tom smislu. Takav primjer će ohrabriti ljude da se udružuju oko jednih te istih humanih vrijednosti i, s Božijom pomoći, čovječanstvo će živjeti još jedno proljeće prije nego što dođe kraj svijeta.

[1] Muhyiddin ibn al-'Arabi (1165-1240) – jedna od najvećih sufijskih figura; napisao je, između ostalih brojnih knjiga i poslanica, al-Futuhat al-Makkiyah – Mekkanska otkrovenja, enciklopediju sufijskih vjerovanja i doktrina u dvanast tomova, koja se smatra kompendijem ezoterijskih nauka islama.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2020 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.