Zanos i ljubav

Ljubav je jedna od najtajnovitijih blagodati i dobrota koje je čovjeku darovao Plemeniti Darovatelj. Ona se u formi sjemenke ili zrna nalazi u srcu svake osobe. Pa kada se ispune okolnosti i odgovarajući uvjeti, ova sjemenka raste i postaje visoko stablo koje cvjeta, daje plodove, sazrijeva i upotpunjuje se da bi spojilo početak s krajem.

Ljubav se kreće ka unutarnjim svjetovima čovjeka kao osjećaj kroz otvore oka, srca i uha. Tu se grupiše poput sakupljanja vodā pred branom. Raste, povećava se i širi se poput vatre kroz slamu i okružuje čovjeka sa svih strana sve do trenutka sjedinjenja. Kada se ljubav okonča u sjedinjenju, onda se sve smiruje, gasi se vatra, a brana nestaje.

Ljubav koja od rođenja, poput sjemenke, zauzima važan prostor u skoro svakoj duši naći će svoj zvuk i originalnu boju kada se pretvori u istinsku ljubav. Kada ih nađe, stiče osobinu beskrajnosti i beskonačnosti, a njezin užitak kod sjedinjenja bit će duhovne naravi.

* * *

Srce je najveći ljudski otvor za primanje Božijih manifestacija. Znak toga jeste ljubav i zanos prema Allahu, dž.š., koji se raspaljuju u ovom srcu i vatre čežnje koje se pale u njemu.

* * *

Najkraći i najbolji put za stizanje do obzorja savršenog čovjeka jeste put ljubavi. Teško je stići do ovog obzorja bez ljubavi i čežnje. Stizanje do Realnosti (Hakikata) možemo reći da je nemoguće mimo puta nemoći, ovisnosti, zahvalnosti i čežnje, puta kome odgovara pravi put ljubavi.

* * *

Ljubav je burak[1] koga nam je Allah, dž.š., darovao da bismo pronašli Džennet koji smo izgubili. Nije se do dana današnjeg desilo da neki od jahača ovog buraka skrene s puta. Iako je moguće da jahači ovog nebeskog buraka vide one koji pješke idu pored puta, one koji su govorili u trenutku iščeznuća i bili opijeni, ipak, ovo se u potpunosti vraća na kvalitet veze koja postoji između njih i Allaha, dž.š.

* * *

Budući da ljubav spaljuje ljude i od njih ostavlja samo pepeo, vatra ih zbog toga neće dotaći ni na ovom ni na budućem svijetu i neće ih moći spaliti oslanjajući se na princip koji kaže “da se neće sastaviti kod jednog čovjeka dva stanja sigurnosti ni dva stanja straha”. Otuda nije moguće pojmiti čovjeka koji je cijeli svoj život proveo u takvom stanju da mu je srce bilo zapaljeno vatrom Božanske ljubavi, a njegov unutarnji svijet bio u stalnoj borbi sa džehennemskom vatrom, da bude izložen drugom sličnom bolu i trpi istu kaznu.

* * *

Ljubav koja čini da čovjek zaboravi sam sebe i da iščezne u svome Voljenome - ovakva ljubav nema drugog cilja ni koristi, nego je ime za nestajanje u svome Voljenome i iščeznuće u onome što On voli, čime je zadovoljan i što želi. Mislim da je ovo ono što se traži od čovjeka.

* * *

Shodno zakonima ljubavi, navođenje oku zaljubljenoga drugih imaginacija je zabranjeno. Kršenje ove zabrane znači smrt ljubavi. Život ljubavi traje sve dok zaljubljeni vidi da je sve oko njega opis ljepote njegovog Voljenoga i pjesma onih koji hvale Njegovo savršenstvo. U protivnom, ljubav se smanjuje i umire.

Zaljubljeni ne razmišlja ni o kakvom suprotstavljanju onome što želi njegov Voljeni, štaviše, on to nije ni u stanju. Niti želi sresti bilo šta što će baciti sjenu na Njega i uzrokovati da Ga zaboravi. On čak smatra beskorisnim i besposlicom svaku riječ i svaki govor koji nije u vezi s njegovim Voljenim. Svaki posao koji nije vezan za Voljenog smatra negiranjem i nepovjerenjem.

* * *

Ljubav znači da se očistiš od svih veza srca, svih težnji volje i svih osjećaja koji nisu upućeni Voljenom te da se svi kvaliteti čovjeka usmjeravaju ka Njemu tako da ne vidi u svojim snovima i imaginacijama ništa drugo, niti da se njegova osjećanja usmjeravaju bilo kome drugom. U ovakvom stanju, u svakom postupku zaljubljenog blijesne smisao koji se vraća Miljeniku, jer njegovo srce pulsira čežnjom prema Njemu, a jezik mu pjeva o ljubavi prema Njemu te otvara i zatvara oči spominjući Ga.

Zaljubljeni u svemu osjeti miris svoga Miljenika: u puhanju povjetarca, kiši koja lije kao iz kabla, tekućem potoku, huku šume, praskozorju, tmini noći… Kada vidi Njegovu ljepotu odraženu na sve oko njega, obuzima ga zanos… U puhanju svakog povjetarca osjeća dahove svoga Miljenika, pa se opija…, a kada očekuje i najmanji ukor od svoga Miljenika, njegovo se srce cijepa od žalosti i jecaja.

* * *

Kada se zaljubljeni budi na znakove svoga Voljenoga, vidi da su mu usne krvavo pocrvenile, prsa zatalasana vatrenim potopom te da su ga okružili plameni jezici…, vidi ovo i ne želi da izađe iz slasti ovog džehennema koji ga okružuje.

* * *

Griješi onaj koji smatra da je žarka ljubav (išk) strastvena ljubav grješnika. Ovakvi ne poznaju stvarnu ljubav. Ovo je tako znajući, ipak, da se metaforička ljubav ponekad pretvara u stvarnu ljubav. Međutim, ovo ne znači da metaforička i formalna ljubav imaju ikakvu vrijednost, već ukazuje na to da je nedostatna, manjkava, i da ne nosi ni jedno značenje vječnosti.

* * *

Unutarnji svijet pravih zaljubljenika podsjeća na svijet vulkana iz koga se izdižu jezici dima i lave. Oni koji posmatraju njihova stanja znaju da je svaki jecaj koji dolazi od njih poput lave koju izbacuje vulkan, a koja spaljuje svako mjesto na koje padne, uništava ga i izaziva požare na njemu.

* * *

Vrlo je teško riječima objasniti ljubav, štaviše, to je skoro nemoguće. Zbog toga je veliki dio opisa ljubavi, ustvari, opis njezinih manifestacija koje su odražene u vanjskom svijetu, ali nisu opis same ljubavi. To stoga što se radi o stanju, a stanje zna samo onaj ko je u njemu.

* * *

Zaljubljeni je opijena osoba koja je ljubav prema Istini učinila svojim putem i svoj život provodi u osjećanjima oduševljenosti, poštovanja i ljubavi prema svome Voljenome, i za koju je moguće da se ne otrijezni od svoga “pijanstva” sve do zvuka Trube (sura) na Sudnjem danu. Srce zaljubljenog je sebilj ljubavi koji neprekidno teče, razlijeva ljubav i ne staje.

* * *

Prava ljubav je jedini stvarni lijek za umanjenje bolova od iščeznuća i smrti i smirivanje poremećaja i bolova srca onih koji su pogođeni tugama jeseni. Ljubav je jedinstveni lijek za naše probleme, bolesti za koje smo godinama mislili da su neizlječive, strahove, očaje i krize, i jedini način da ih izliječimo.

* * *

Kada se generacije hrane znanjem, spoznajom i savremenom kulturom, ali bez unošenja bar jedne, makar male iskre ljubavi u njihova srca, proces odgoja i poučavanja ostat će manjkavim i nikada neće biti više od odgoja tijela.

[1] Burak je jahalica (od arapskog berk – munja) na kojoj je putovao Muhammed, s.a.v.s., u noći Israa i Miradža (primj. Z.H.).

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2020 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.