Zaključak
Dok sam pisala ovu knjigu, imala sam specijalnu priliku da se susretnem sa gosp. Gülenom i da sa njim dva puta ručam u jednom usamljenom centru gdje on živi. On je bio veoma ljubazan prema nama, potrošio je dobar dio vremena u našem društvu iako je bio veoma bolestan. Odgovorio mi je na nekoliko pitanja, a oni koji su bili u njegovom društvu diskutirali su sa njim o svakodnevnim temama sa žudnjom primajući njegova gledišta. Naravno, ja sam “živjela” sa Gülenom u tekstualnoj formi za vrijeme pisanja ove knjige. Bila sam inspirisana njegovim idejama, a nakon susreta s njim mogla sam shvatiti zašto je on inspirisao blizu tri generacije savremenih Turaka, muškaraca i žena, koji kreiraju novi svijet. On je čovjek duboke duhovnosti, integriteta i merhameta, i to je jako evidentno u njegovim radovima kao i u njegovoj osobi.
Ja sam udruživala Gülenove ideje sa idejama Kanta, Platona, Konfučija, Milla i Sartra zato što vjerujem da su oni vrijedni diskutanti za Gülena, a i on za njih. Ja interpretiram svakog od njih kao ljude beskrajnog znanja koji su se bavili najurgentnijim i nikad dokraja raspravljenim pitanjima ljudske egzistencije i koji su teškim izazovima prilazili čitavim svojim bićem, najiskrenije i bez imalo cinizma. Oni su profinjeni predstavnici najbolje vrste učenosti u humanističkim naukama, one vrste koja priskrbljuje sofisticirane analize kako bi ih primijenili u svijetu i u našim životima, tako da mi možemo učiti o tome šta je to što sačinjava dobar život i kako do njega da stignemo mi sami i buduće generacije. Učenost koja nema ovaj svoj primarni cilj nije autentična učenost.
Bila sam inspirisana djelotvornošću ideja koje sam ovdje iznijela. Ja nisam bila inspirisana zato što se u potpunosti slažem sa svakim pogledom koji je ovdje prezentiran. Prije bi se moglo reći da sam bila inspirisana samom konverzacijom i mogućnostima da takve rasprave, kada s njima završim na stranicama ove knjige, ponudim živim učesnicima u stvarnom životu.
Ja sam svjesna toga da sam objašnjavanje pojmova, tema i pasaža neobično skratila u pokušaju da uspostavim rezonancu između diskutanata. Isto tako znam da će, na mnogim instancama, ta rezonanca biti zadržana ukoliko se nit veze, samo zato što je tako dugo trajala, ne prekine uslijed njezine tankoće ili težine različitih povlačenja sa obje strane. Ukoliko je ta veza dostatna da se bar malo održi, odnosi između njih su bili uspostavljani bar nakratko. Na stranama ovih tekstova, i sa diskutantima koji su već odavno mrtvi, uspostavljanje te veze odigravalo se samo u apstrakciji. Sa živim učesnicima, onima od nas koji su voljni da se angažiraju u interakciji, onima koji su, ustvari, odgovorni za ovaj svijet i svakoga i sve u njemu, veza se uspostavlja u onim momentima kada njezino natezanje nije apstraktno, već realno. Možda nas na takav način uspostavljena veza može zaštititi od demonizacije i međusobnog ubijanja, simbolički i doslovno, nakon što se ta tanka veza prekine i mi se ponovo sukobimo svojim radikalnim razlikama.
Razvijanje strategija i kapaciteta za mirnu koegzistenciju usred radikalne različitosti i smanjivanja prirodnih resursa centralni je izazov naše ere. Mi moramo dati sve od sebe pred ovim izazovom, ili će sva naša ostala postignuća biti upropaštena zato što ćemo dobiti svijet koji će biti razrušen našom mržnjom i nasiljem. Možda ćemo izmeđuse pronaći one koji će, kao ljudska bića pozvana od strane Beskrajnog u svim njegovim modalitetima, imati ćud kojom će nadići sebe pa kreirati svijet tolerancije, respekta i samilosti.
- Napravljeno na .