Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio. (Al-Qasas, 76)
إِنَّ قَارُونَ كَانَ مِن قَوْمِ مُوسَى فَبَغَى عَلَيْهِمْ
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio. (Al-Qasas, 76)
U nekim predajama iz oblasti tefsira, a s pozivom na ovaj ajet, kaže se da je Karun bio rođak Musaa, a.s. Neki tvrde, čak, da mu je bio daidžić, a drugi kažu da mu je bio tetić. Uz mogućnost utvrđivanja vjerovatnog srodstva s vjerovjesnikom, ovi komentari se zasnivaju na namjeri da istaknu kako Musa, a.s., nije mogao koristiti ni to srodstvo. Međutim, istina je da ne postoji nikakav dokaz tog srodstva, ni u Kur’anu časnom niti u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu.
Dakle, poželjno je tražiti mogućnost drugačijih tumačenja.
Pretpostavlja se da je Karun bio potomak Israilov. Zato Kur’an časni kaže: bio je iz Musaova naroda, a to znači da je bio pripadnik zajednice kojoj je Musa, a.s., upućivao svoju da’vu, odnosno bio je među onima koji su bili obuhvaćeni da’vom Musaa, a.s. Njegov primjer je, donekle, sličan Samiriji, jednoj od ličnosti koje su zanimale Musaa, a.s., za koje mu se činilo da im treba posvetiti posebnu pažnju. Međutim, Karun nije bio u stanju spoznati tu pažnju, niti vrijednost bogatstva koje mu je dato, da bi na osnovama njih zaslužio Džennet.
Ajet se nastavlja riječima: A bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi (Al-Qasas, 76). Odmah treba reći da je kur’anski izraz iznad svakog izmišljanja, kao i pretjerivanja koje se može posmatrati kao prikriveno izmišljanje. Prema tome, kad zamišljamo činjenicu koju izražava Kur’an, tj. kad zamišljamo riznice čije ključeve bi teško nosila grupa snažnih ljudi, postaje nam jasno šta znači takvo ogromno bogatstvo.
Karunovo blago je iznosilo količinu dovoljnu da napuni brojne sadašnje muzeje.
S tolikim blagom koje mu je dato, Karun se osilio i uzoholio. Tlačio je narod i ugnjetavao ga. Zato su mu neki rekli: “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” (Al-Qasas, 76).
Međutim, on se nije osvrtao na takvo upozorenje, već im je, nastavivši sa zastranjivanjem, bezbrižno odgovorio: “Ono što imam stekao sam znanjem svojim” (Al-Qasas, 78).
Ovakvo ponašanje nije svojstveno samo Karunu. Mnogo je bilo ličnosti tokom drevne historije, kao i u naše vrijeme, koje su obilje i bogatstvo zaveli i skrenuli ih s Pravoga puta, koji ponavljaju isto ono što je rekao Karun. Stoga nije ispravno sužavanje okvira poruke Kur’ana i njeno svođenje samo na Karuna. Oni koji su Karunu zavidjeli na bogatstvu, govorili su: “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu, on je, uistinu, presretan” (Al-Qasas, 79).
Ali, Uzvišeni Allah je Karuna i dvorac njegov u zemlju utjerao [A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?!” (Al-Qasas, 82)].
Sudbina Karuna, koji se nije stidio svoga ponašanja, koji s darovanim blagodatima nije postupao kako treba, bila je to da je Allah njega i njegovu kuću u zemlju utjerao. Kur’an to prikazuje kao slijedeći prizor: I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći (Al-Qasas, 81).
Činjenica je da je Karun pogriješio u dvama područjima:
1) Zbog blagodati kojim ga je Allah blagodario, zastranio je u umišljenost. Oholio se prema ljudima i prema Bogu te je pao u provaliju oholosti i umišljenosti, a to su svojstva koja stoje kao prepreka između čovjeka i Dženneta. Za krivicu oholosti i umišljenosti Allah ga je kaznio utjerivanjem u zemlju. Drugim riječima, dok je Karun vjerovao da je on vlasnik blagodati koje su mu date, da će ih zauvijek posjedovati, Allah ga je sravnio sa zemljom. Bilo mu je primjerenije da je pokazao skromnost, jer: “Ko je radi Allaha skroman, Allah ga uzdigne, a ko se oholi, Allah ga unizi”.
2) Ako se nađe veći broj Karuna i njemu sličnih u nekom društvu, pa njihov mentalitet zavlada društvom, pojavljuju se znaci razdora i dijeljenja društva. Dakle, ako mentalitet onih koji profitiraju i stječu ogromnu imovinu, ne videći prava bilo koga drugoga u njoj i ne pokrećući se s mjesta kad neko umre od gladi, ako filozofija takvih sebičnih osoba zavlada društvom i postane kreator načina života ljudi, nastaju velike razlike među slojevima društva. Opravdano je zadržati se na kapitalizmu i komunizmu, kao na primjerima širokih jazova među slojevima društva. U takvim društvenim uređenjima je ranije bilo, a i sada ima širokih jazova među slojevima naroda, što je vodilo i vodi u velike ljudske tragedije i nevolje. Upravo zato da bi spriječio širenje te slabosti i te bolesti, da bi spriječio njihov opticaj među pripadnicima društva, Uzvišeni Allah je kaznio Karuna utjerivanjem u zemlju, njega i njegovog dvora, da bi bio pouka onima koji su dolazili nakon njega.
Kao što je Allah htio upozoriti ljude da oni koje zanima nakit ovosvjetskog života i njegova privlačnost zapadaju u veliku grešku, Uzvišeni Allah, Koji je stvorio prolaznu ovosvjetsku imovinu i nakit, može ih povući kad to poželi.
Ukratko, Karun je posjedovao mnogobrojne vrijednosti od zlata i srebra. Ovdje nije važno na koji način je on to dobio. Riznice su mu bile smještene u mnogobrojnim prostorijama, a svaka je imala svoje ključeve i kalauze, da ih dobro čuvaju i osiguravaju. Ti mnogobrojni ključevi i kalauzi ukazuju na svojstvo pohlepe i škrtosti Karuna. Moguće je da je on to veliko bogatstvo dobio putem otkopavanja nekih ranije zatrpanih riznica, koje su pripadale ranijim kraljevima ili putem lihvarenja. Neočekivano veliko bogatstvo koje je koristio u samovoljnoj vladavini i moći, uz korištenje robova i straže, navodilo ga je da se uznosi, oholi i sili. Zato su mu neki sunarodnici rekli: “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!”
Lahkoća s kojom je Karun dobio to bogatstvo, ili škrtost i pohlepa zaslijepili su mu vid te nije mogao vidjeti bilo čije pravo u njemu. Svi negativni postupci koji su iz toga proizašli u osnovi su povezani s tim sljepilom i vjerovanjem da će ga ovaj svijet usrećiti, zasititi i biti mu dovoljan. Ovim svijetom se, pak, ne može umiriti i na njega se nasloniti niko osim onoga ko je već izgubio ravnotežu srca, a Karun je bio jedan od takvih.
- Napravljeno na .