Dijalog sa sljedbenicima knjige
Kakvo je vladanje vjernika – takav je stepen njihovog vjerovanja. Ja vjerujem da će se, ako se poruka prenese na adekvatan način, popraviti atmosfera dijaloga u našem društvu, ali i u čitavom svijetu. Na taj način mi ovom, kao i svakom drugom pitanju, pristupamo onako kako su nam pokazali Kur'an i Poslanik – neka su mir i blagoslovi s njim. Bog kaže u Kur'anu:
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali (Al-Baqara, 2:2).
Malo kasnije dat je opis bogobojaznih ljudi:
Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali (Al-Baqara, 2:3-4).
Upotrebljavajući vrlo umilni i pomalo sugestivni stil, Kur'an poziva ljude da prihvate ranije vjerovjesnike i njihove Knjige. Činjenica da je takav uvjet postavljen na samom početku Kur'ana meni izgleda veoma značajno kada je u pitanju razgovar o uspostavljanju dijaloga s Jevrejima i kršćanima. U drugom ajetu Bog kaže:
I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način! (Al-Ankabut, 29:46).
U ovom ajetu Kur'an iznosi metod i pristup koje mi moramo koristiti kao i ponašanje koje smo dužni pokazati. Bediuzzeman je, da bi pojasnio ove ajete, rekao iznimno važne riječi: “Oni koji su sretni ako pobijede protivnika u debati – nemaju milosti.” Objasnio je i razlog zašto je to tako: “Ti nisi ništa postigao ako poraziš nekoga. Ako si ti poražen, a neko drugi pobjednik, ti trebaš popraviti jednu od svojih grešaka.”
Debata se ne smije voditi radi ega, nego radi toga da se dođe do istine. Kada posmatramo političke debate, vidimo da je u njima glavno da se savlada onaj drugi, a tu, onda, ne može doći do pozitivnog rezultata. Da bi se došlo do istine u raspravi o idejama, ne smiju se ignorisati principi kakvi su međusobno razumijevanje, respekt i posvećenost pravdi. Što se tiče kur'anskog propisa, do debate može doći samo u sredini koja je pogodna za dijalog.
Čitajući produžetak gornjeg ajeta (29:46), primjećujemo da je sada postavljen slijedeći uvjet: (...) ne i sa onima među njima koji su nepravedni (zalemū). A ta nepravednost, zulm, spominje se u drugom ajetu:
Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom (bi zulmin) ne miješaju; oni će biti na Pravome putu (Al-An'am, 6:82).
Prema tumačenju gornjeg ajeta koje je dao Poslanik, pripisivanje Bogu partnera je ravno nevjerovanju, u smislu da je takav čovjek nehajan prema kosmosu. Najveći zulm (tiranija, nasilje, nepravednost) jeste ne čuti glas savjesti koji govori o Bogu. Tiranija, također, označava nepravdu učinjenu drugima, nasilje nad drugima, nametanje svojih ideja drugima. U tom smislu, pošto tiranija podrazumijeva višeboštvo i nevjerovanju, ona je veliki grijeh. Svaki politeist ili nevjernik ne mora biti zločinitelj u smislu koji je gore ukratko naveden. Međutim, oni koji čine nasilje drugima, koji se naoružavaju da bi činili zlo drugima, koji krše prava drugih – s njima se mora boriti, u ime Božije pravde, u okviru zakona.
Kada sarađujemo sa sljedbenicima Knjiga koji nisu nasilnici, mi se nemamo pravo prema njima ponašati nasilnički ili razmišljati o tome kako da ih uništimo. Takvo ponašanje je neislamsko, suprotono islamskim propisima i principima, čak se može reći, antiislamsko. Na više mjesta Kur'an kaže:
Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični (Al-Mumtahina, 60:8).
Ovaj ajet je objavljen onda kada je muhadžirka (iseljenik) po imenu Esma pitala Poslanika da li može vidjeti svoju majku koja je bila politeistkinja a koja je došla iz Mekke u Medinu da vidi svoju kćer. Ajet sugerira da je takav susret potpuno prihvatljiv, te da Esma treba biti ljubazna prema svojoj majci. Ja sada vas, nakon ovog saznanja, prepuštam vašoj diskreciji da biste razmislili o tome kako se onda musliman treba odnositi prema onima koji vjeruju u Boga, Sudnji dan i vjerovjesnike.
Stotine kur'anskih ajeta bave se društvenim dijalogom i tolerancijom, ali se mora biti pažljiv u uspostavljanju balansa u čovjekovoj toleranciji. Biti milostiv prema kobri znači učiniti nepravdu onima koje kobra ujede. Tvrditi da je humanizam milostiviji od Božije milosti je nepoštivanje milosti i kršenje prava drugih. Uistinu, osim u određenim specijalnim slučajevima, Kur'an i sunnet uvijek zagovaraju toleranciju. Koncept ove tolerancije ne odnosi se samo na sljedbenike Knjige nego na sve ljude.
- Napravljeno na .