Uvod
Već četrnaest stoljeća osjećamo da slijedimo najbolje ljudsko biće... To osjećamo u dubini našeg postojanja, u otkucajima svojih srca, u krivinama svojih rebara. To su tako duboki osjećaji da nam se čini da u svojim prsima osjetimo njegove dahove koji oživljavaju zamrle, pa kad bismo iskoračili samo jedan korak više, našli bismo ga ispred sebe.
Ovaj svijet je ušao u doba veoma brze promjene i preobražaja. Sistemi koji su se protivili i sukobljavali s ljudskom prirodom bačeni su na smeće povijesti. Čovječanstvo se ponovno počelo buditi i vraćati vjeri, štaviše, hitro joj ide ususret... Pravoslavni vjernici vratili su se u svoje crkve, budisti u svoja svetišta, a brahmanci svome vjerovanju. Zbog toga je bilo sasvim prirodno da se i sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., vrate svome Vjerovjesniku nakon što su dugi niz godina bili tu i tamo zbunjeni u prostranstvima otuđenosti i izgubljenosti.
Pa kao da je ruka Božije sudbine ščepala događaje koji su se dešavali do prve polovine XX st. protiv nas i dala im drugi pravac, a taj pravac je prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., jer su u svim dijelovima svijeta počele padati kiše milosti i puhati njezini povjetarci. Počeli su rasti novi klasovi i otvarati se nove čaške cvjetova između ostataka leda, snijega i ranije hladnoće. Između slojeva tame zasjala su svjetla koja razgone tu tamu i satjeruju je u ćoškove.
Muhammedove, s.a.v.s., vojske koje su sa sobom nosile svjetlo i Istinu u različite dijelove svijeta i koje su, otprilike, prije dva stoljeća zapostavile svoju zadaću – te vojske su se ponovno počele vraćati na svoja ranija bojišta koja su bile napustile i zanemarile. Vraćaju se sa svim ponosom i gordošću ne osvrćući se na neprijateljske povike koji vikom i galamom pokušavaju spriječiti njihov hod.
Dakako, u ovom vremenu vrše se pokušaji uspostavljanja alternativa za sisteme koji su postojali, a koje dolaze u formi intenzivne propagande i zaglušujućih manifestacija, posebno za komunistički sistem koji danas nailazi na velike osude. Kao što su u jednom vremenu pokušavali afirmirati Pascala i Bergsona kao alternative za Musaa, Isaa i Muhammeda, s.a.v.s., pod imenom “duhovnog života” danas pokušavaju ustanoviti ideje spiritualizma i reinkarnacije umjesto vjere.
Čovječanstvo je u svim svojim povijesnim fazama imalo, kako kaže “Sultan pjesnika”[1], dva izvora: izvor svjetla i izvor nečisti. Naravno, ni danas stanje nije ništa drukčije nego što je bilo ranije. Oni koji žele umjesto vjere uspostaviti sisteme pseudovjerovanja neprestano ulažu svoje napore na tome putu. Ovo nije ništa čudno od njih, jer je to u prirodi njihovih duša, ali je čudno i za svaku osudu da se neki od nas usprotive sunnetu i da sebi dopuste da budu sredstvo u rukama orijentalista, jer su počeli širiti sumnje u neke cijenjene ashabe, kao što su Ebu Hurejre, Enes i Abdullah ibn Omer, r.a. Slično ovim pokušajima, oni se nastoje na skriven način dotaći i samog Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Nije moguće ni prognozirati domete do kojih ovo u budućnosti može stići. Ako su se ovi pokušaji protegli do Poslanika, s.a.v.s., zašto se također ne bi pružili i do Džibrila, a.s., slično onome što već postoji kod nekih ništavnih pravaca?!
Sunnet jeste svjetlo i odsjaj u našim životima. To su međaši i svjetiljke koji nam obasjavaju put koji nas vodi ka zadovoljstvu Allaha, dž.š. Ni najveći Božiji prijatelji ne mogu nam bez njega biti od velike koristi u upućivanju ovim dugim putem. Smisao ovoga izražava jedan od Božijih prijatelja, imam, koji kaže:
“Vidio sam tokom puta[2] da Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet ima svjetlo koje se razlikuje od drugih svjetala. Naravno, svjetla svih Božijih prijatelja, koja su razasuta po kosmosu, izgledaju slabašno u usporedbi sa svjetlom najmanjeg detalja među blistavim detaljima Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta.”
Ovo stoga što su svi Božiji prijatelji samo zvijezde koje kruže oko opčaravajućeg Sunca Poslanstva. Tako je svjetlo ovih Božijih prijatelja spram Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., svjetla poput svjetla ovih zvijezda u usporedbi sa svjetlom Sunca. Ili kao što je rekao autor Kasidetul-burde:
On je Sunce vrline, a oni[3] su njegove zvijezde,
čija svjetla samo u tminama ljudima svijetle.
Oni koji žele da ga oljagaju i sakriju njegovo svjetlo neće uspjeti, jer niko nije u stanju sitom pokriti Sunce. Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet će, prema tome, zauvijek ostati da upućuje čovječanstvo.
[1] Misli se na pjesnika Nedžiba Fadila (1905.-1983.) koji je u Turskoj nosio nadimak “Sultan pjesnika” (prim. O.M.A.).
[2] Misli se na put kroz stupnjeve srca i sufija (prim. O.M.A.).
[3] U ovom stihu imam El-Busiri poredi Muhammeda, s.a.v.s., i ostale Božije poslanike, a.s., sa Suncem i zvijezdama (prim. Z.H.).
- Napravljeno na .