Komentiranje Kur’ana
Svakoga dana u svom namazu učimo Fatihu i usrdno molimo Allaha, dž.š., da nas uputi Pravim Putem, Putem onih kojima su blagodati darovane, a ne na put onih koji su srdžbu izazvali, ni na put onih koji su zalutali. Iako su osobine onih koji su srdžbu izazvali i onih koji su zalutali opće, postoji hadis u kojem se kaže:
“...jevreji su srdžbu izazvali, a kršćani su zalutali.”[1]
Na ovaj način sunnet komentira Kur’an. Jevreji su zaslužili Allahovu, dž.š., srdžbu tokom svoje tamne drevne prošlosti, ali i u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. Oni su prvi koji naumpadaju u ovom kontekstu u skladu s pravilom da se “neodređeno spominjanje vezuje za ono što ga posjeduje u najizraženijoj formi”, jer ne postoji niko ko bi kao oni zaslužio srdžbu, a to je zbog njihovog ubijanja vjerovjesnika, pakosti, ružnih navika, obožavanja imovine i činjenice da su oni i danas u XX stoljeću[2] personifikacija materijalizma. Otuda se čovjek može samo složiti s ovim Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., tumačenjem. Nema sumnje da ova Božija srdžba obuhvata sve one koji posjeduju ove jevrejske osobine.
S druge strane, kršćani su u početku postupali po Uputi i išli Pravim Putem. Krajnje hrabro pridržavali su se svoje vjere koja nije bila ništa drugo nego čisti islam. Zbog mnogih razloga, ovi kršćani su zalutali, tj. upali su u zabludu. Time su okarakterizirani kao “zalutali” i o njima je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “...kršćani su zalutali.” Takvi su, jer su vjerovanje u Allahovu jednoću (tevhid) pretvorili u vjerovanje u Trojstvo (teslis) i vršili izmjene u Indžilu. Zato se u potpunosti na njih može odnositi pridjev “zalutali”.
Bez obzira da li je Božiji Poslanik, s.a.v.s., ovim tumačenjem mislio na posebne narode ili na karakteristično ponašanje, da ga nije ponudio, mi ne bismo bili u stanju saznati ovu nepoznatu činjenicu. Na ovaj nam je način Poslanik, s.a.v.s., svojim tumačenjem skrenuo pažnju na neke narode i na neka devijantna psihička stanja, i sasvim jasno objasnio šta se desilo i zašto, i zbog čega su neki zaslužili srdžbu, a drugi upali u zabludu.
Kada je objavljen ajet:
Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju; oni će biti na Pravome Putu,[3] ashabi su se zabrinuli, jer su znali značenje riječi zulm i da je to izlaženje izvan istine i realnosti, pa su rekli Poslaniku, s.a.v.s.: “A ko od nas nije zulum počinio?!” Tada Poslanik, s.a.v.s., reče da to nije onako kako oni pretpostavljaju, i naveo im je riječi Lukmana, a.s., kada je savjetovao svoga sina:
O, sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.[4]
Iz Poslanikovog, s.a.v.s., tumačenja ovog ajeta saznali smo da zulum koji se ovdje spominje označava mnogoboštvo, a da se ne misli na bilo koju nepravdu ili prelaženje granica istine i realnosti. Da Poslanik, s.a.v.s., nije dao ovo objašnjenje, zauvijek bi nam ovaj ajet ostao nejasan i neshvatljiv.
Prenosi se od naše majke, Aiše, r.a., i Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., da je srednji namaz koji se spominje u kur’anskom ajetu:
Redovno namaz obavljajte, naročito onaj srednji...[5]
ikindija, i to tako da je Aiša, r.a., učila ovaj ajet na sljedeći način:
Redovno namaz obavljajte, naročito onaj srednji, ikindiju-namaz, i pred Allahom ponizno stojte!
Ebu Junus, oslobođeni rob hazreti Aiše, r.a., kaže: “Aiša, r.a., naredila mi je da joj ispišem mushaf, a onda mi reče: ‘Kada dođeš do ajeta:
Redovno namaz obavljajte, naročito onaj srednji... obavijesti me!’ Kada sam došao do tog ajeta, obavijestio sam je, a ona mi je izdiktirala:
Redovno namaz obavljajte, naročito onaj srednji, ikindiju-namaz, i pred Allahom ponizno stojte!
Nakon toga je rekla: ‘Čula sam ga od Božijeg Poslanika, s.a.v.s.’”[6]
[1] Et-Tirmizi, “Tefsirul-Kur’an”, I, 2.; Et-Taberi, Džamiul-bejan, I, 61.-64.
[2] Tada je napisano ovo djelo (prim. Z.H.).
[3] El-En’am, 82.
[4] Lukman, 13. Hadis navode: El-Buhari, “Tefsirul-Kur’an”, VI, 3.; Muslim, “Iman”, 124.
[5] El-Bekara, 238.
[6] Muslim, “El-Mesadžid”, 207.; Et-Tirmizi, “Tefsirul-Kur’an”, II, 29.; Ebu Davud, “Es-Salat”, 5.
- Napravljeno na .