Šta je sunnet?
Sunnet u svom jezičkom značenju je metod ili životni put, bez obzira bio pozitivan ili negativan. U hadis-i šerifu se kaže:
“Ko u islam uvede lijepu praksu (sunnet), on ima nagradu za to i nagradu svih onih koji je budu vršili nakon njega, a da se njima nagrada ništa ne umanji, a ko u islam uvede neku ružnu praksu, imat će grijeh za to, ali i grijeh svih onih koji je budu obavljali nakon njega, a da se njima grijeh neće ništa umanjiti.”[1]
Značenje sunneta kod hadiskih učenjaka, metodologa šerijatskog prava i šerijatskih pravnika jeste kako slijedi:
- Sunnet, po mišljenju hadiskih učenjaka, jesu sve riječi ili djela, bez obzira temelji li se na njima praksa ili ne, ili zabrane Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koje su prenesene do nas – a koje, prema hanefijskome mezhebu, mogu biti: stroga obaveza (farz), obaveza (vadžib), preporučena praksa (sunnet), pohvalan čin (mustehabb) – ili osobine Vjerovjesnika, s.a.v.s., i stil njegovog života. Sunnet u ovom značenju jeste sinonim riječi hadis ili je veoma bliskog značenja;
- Kada je u pitanju njegovo značenje kod metodologa šerijatskog prava, ono je malo drukčije. Tako je sunnet, po njihovome mišljenju, svaka riječ, djelo ili odobrenje koje je poteklo od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., odnosno svaka riječ, postupak i svako odobrenje, tj. sve ono što je vidio i nije spriječio ili saglasio se s time svojom šutnjom;
- Sunnet kod šerijatskih pravnika jeste opozit pojmu inovacije (bid’ata) u zakonodavstvu, tj. posmatraju ga na način da on formira osnovu za ono što je strogo obavezno (farz), obavezno (vadžib) ili zabranjeno (haram).
Riječ hadis potječe od glagola haddese, što znači obavijestiti, i odnosi se na svaku riječ, postupak ili odobrenje koje je poteklo od Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Ibn Hadžer kaže da je hadis u šerijatskoj praksi sve ono što se vezuje za Poslanika, s.a.v.s.[2]
Neki znameniti islamski učenjaci pod riječju hadis podrazumijevaju ono što nije Božanskog porijekla, tj. nema osobinu bespočetnosti i nadnaravnosti. Ovo je važno s aspekta ukazivanja na početnu tačku razlikovanja Kur’ana i sunneta. Ovo potvrđuje jedna od predaja koja se navodi u Sunenu Ibn Madžea u kojoj Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Samo su ih dva: govor i životni put. Najljepši govor jeste Allahov, a najljepši životni put je Muhammedov!”[3]
[1] Muslim, “Ez-Zekat”, 69.; En-Nesai, “Ez-Zekat”, 64.; Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 203.
[2] Ali el-Kari, Šerh šerh nuhbetil-fiker, str. 154.
[3] Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 7.
- Napravljeno na .