Učitelji mudrosti, znanje o Bogu i dijalog

U Gülenovim razmišljanjima, učitelj je krucijalno važan jer on ili ona priprema pojedinca i društvo za budućnost. Tradicionalno, učitelji su bili nedodirljivi nosioci muslimanske zajednice. Oni su teško radili pod društvenim i ljudskim teretom svih vrsta i, prema tome, njihova moć i društveno poštovanje bili su dio njihovog društvenog identiteta. Korupcija edukacionog sistema utjecala je prvo na učitelje. Kako su izgubili svoj kvalitet i društveni ujecaj, sa njima je opao i kvalitet svih ostalih ljudi. U ovom slučaju, način djelovanja kako ga određuje Gülen traži da se poštuje učiteljska profesija i da se olakša ponovno pojavljivanje učitelja na pozornicu povijesti. Gülenova vizija je hrabra i široka u svome obimu; njegova vizija učitelja je da je to neko ko je određen zdravim balansom između materijalnih i duhovnih želja i neko ko ima identitet žrtvovanja za druge i iskrenosti. Za Gülena, takav učitelj nikada nije bio toliko neophodan u bilo kojem periodu u povijesti kao danas.

Na neki način, Gülen je probudio uspavanog diva. Može se reći da je nemoguće analizirati Gülenov pokret osim ako ispravno ne razumijete nepreglednost edukacione kampanje i osoblja koje je stajalo iza nje. Učitelj ima pretpostavljenu ulogu u njegovom sistemu. Učitelji su i prenosioci vrlina društva i primjeri posvećenih pojedinaca, tolerancije i dijaloga. Kao što je već rečeno, Gülen je inspirisao i novi edukacioni sistem i novi primjer posvećenosti. Ovo novo i ogromno iskustvo pronađeno je u Gülenovim mješavinama sufijskih, humanističkih i univerzalističkih vlakana. Posvećenost ovih učitelja ukorijenjena je u njihovoj ljubavi prema čovječanstvu i njihovim prilagođavanjem drugim kulturama i prostorima. Pratimo Gülenov pogled na karakteristike i značaj učitelja koji su širili humanističku vrlinu, posvećenost i hrabrost širom svijeta:

Od rođenja do smrti, učitelj je nedodirljivi gospodar koji daje oblik svijetu kroz čovjekov život. Na zemlji ne postoji ravan njemu u vođenju njegove nacije njezinoj sudbini, u rafiniranju njezine etike i karakteristika i ulijevanju u nju svijesti o vječnosti.

Utjecaj učitelja na pojedinca daleko prevazilazi utjecaj njegovih roditelja i društva. Zapravo, učitelj je taj koji mijesi majku, oca i sve druge članove društva. Ako nije upleten u miješanje bilo kojeg dijela tijesta, to tijesto ostaje bezoblično.

Učitelj je ruka, jezik koga Bog koristi da uzvisi ili ponizi čovječanstvo. Da, nomadske zajednice koje su pronašle svoga upućivača uzdigle su se visoko kao meleci i svi njihovi članovi su se uzdigli na rang učitelja čovječanstva.^[1] Sa dobrim učiteljem, Makedonija je iznjedrila velikog osvajača, Anadolija dosegla svoju eru prosperiteta, a ljudi kao što je bio sultan Mehmed Fatih najavili su novo doba zahvaljujući svojim učiteljima. Javuz (Selim I.), čovjek velike discipline i reda, kao i još stotine takvih kao što je bio on, bili su sretni učenici eminentnog učitelja.

U rukama učitelja, metali su očišćeni i onda pretvoreni u čvrsto zlato i svijetlo srebro. U ovim mističkim rukama, najgrublje i najbezvrjednije stvari postaju neprocjenljivi dijamanti. Nijedna tvornica ne može raditi brzo i sistematično kao učitelj. Niko osim učitelja ne može prenijeti dubinu emocionalnog spektruma onima oko sebe i postati dio njihovih bića.

Učitelj je tumač svih supstanci koje cure iz nenadmašnih vrhunaca svijeta tajni; on je glas i riječ o neotkrivenim kretanjima u svijetu postojanja. Kroz njega, ljudi se dižu kao oblaci i silaze kao blagoslovi. Najpouzdaniji u svjetovima iznad nebesa bijaše učitelj (Džibril), a duša koja je otvorila svoje grudi učiteljevoj poruci bila je najveći učitelj (Poslanik). On je bio upućivač i pojedinaca i zajednice i svi smo postali dužni njemu i profesiji učenja... Danas, šta god mi znamo i šta god je znano, sve dolazi od njega; ostalo su samo glasine... Učitelji manifestiraju sebe ponekad kao filozofe, ponekad kao askete i, u neka vremena, kao derviše; oni su opečatili svoje prisustvo u svojim vremenima. Svaki od njih, međutim, uzeo je različite forme u omjeru koliko su proširili korist od Istine. U ranim periodima, zaljubljenici mudrosti ponovili su melodije koje su pripadale poslanicima. Skolastički naučnici i učitelji Srednjeg vijeka dodali su “pozitivizam” svojim himnama. U isto vrijeme, učitelji Istoka bili su u potrazi za otkrivanjem prirode ljudskog bića i buđenja njega u njegovoj vlastitoj realnosti sa Božijom odredbom koju su imali u svojim rukama.

Poslije renesanse, zajedno sa svim, promijenio se i učitelj. On je postao nezreo zaljubljenik koji se slijepo izgubio u događajima. Njegova jedina težnja je bila njegov vlastiti interes, strastveno posvećen ničem drugom nego novim otkrićima ili invencijama dok je žurio između svoje radne tezge kod kuće i radionice na tržištu. U toku ovog perioda, vođe nikada nisu postajale učitelji svome društvu. U ovoj eri, mase su pratile određena usmjerenja, a kako su bile obamnute prekomjernim ulijevanjem u glavu i egzibicijama, one nikada nisu vidjele učitelje kao svoje vođe. Zapravo, u noći vjenčanja ovog ponovnog rođenja, srce je bilo zarobljeno od strane Mefistofela.

Kasnije je došao banalni učitelj materijalizma, koji je pokušao da objasni sve kao funkcije materije radi tehničke namjene. Od teleskopa do mikroskopa, ove tehnologije su postale sredstva kojima je čovječanstvo definisalo nebulozu i penetriralo x-zrake u čestice. U tim godinama, ništa nije bilo učinjeno u ime sublimacije i, prema tome, teško se odnositi prema takvim učiteljima na pozitivan način. Međutim, ovaj veoma težak i taman period nije potrajao dugo: sad je počelo novo vrijeme znatiželje i istraživanja. Nakon gomile bandita koji su počinili ozbiljne zločine protiv ljudske vrste, današnja armija znanja i spoznaje je sumnjičava u pogledu nedavne prošlosti. Oni teže da pronađu uzroke i efekte znanja i da vrate učiteljskom pozivu status koji zaslužuje. Ovi učitelji će uzbuditi srca i pooštriti volju društva, oni će prosvijetliti umove i osnažiti srca. Pod vodstvom takvih učitelja, bit će moguće da studenti dođu u kontakt sa onim što je iznad materije. Zahvaljujući tim porukama koje dolaze sa uzvišenih mjesta, studenti će dobiti inspiracije koje su u većini slučajeva iznad njihovog razumijevanja. Ustvari, nauka koja ne pomaže studentima da dođu u vezu sa Apsolutnim neće baciti svjetlo na suštinu niti donijeti uzvišenu sintezu. Takva nauka vodi srce u sumnju i ispunjava ga nesigurnošću. Ako učitelj stavi učenika u ovu situaciju, on se više ne može zvati učiteljem, on je ili nevjernik ili skeptik.

Zbog ovog razloga, tokom mnogo vremena, zajednica poslanika predstavila je najčišću i najistinitiju lekciju, a poslanici nikada nisu obmanjivali niti su ikada bili obmanuti. Škola poslanika je otvorena za sve generacije i pokriva sve sfere života. Učionica za ovu školu može biti svugdje, i svako ima potencijal da bude učitelj ili sretni učenik koji pije sa ovog potoka znanja.

Država je akademija gdje poglavari daju lekcije i prisustvuju njima. U ovoj velikoj školi, koja je otvorena za sve, veliki državnik ima duh i svijest o vođenju države. Ova država nema sličnosti sa Platonovom državom vođenom filozofima, niti sa Bodinovom državom, suprotstavljenom onoj Platonovoj. Ovo je opća, generička država. Ovoj državi najbitinija odlika je da državnici moraju doći do tog nivoa da u svakom slijedećem koraku, od državne funkcije do faze kad oni postaju seniori, uče konstantno iz života i događaja. Ako ne uspiju proći neke nivoe i ako se ne ujedine sa univerzumom, doći će do smiješnih rezultata, kao npr želje da se komanduje iz pozicije privatnog, ili da se popuni mjesto vrhovnoga komandanta. Ovakve situacije su najveće propasti za naciju.

Sa uzvišenim osjećajima, Brahman je bio trajni učitelj za srca svojih sljedbenika. Buda, na teškom putu do nirvane, još jedan je primjerni učitelj sa čistim osjećajima. Konfučije je bio učitelj etike, Hormizd je bio učitelj koji je pokazivao tajne vječnosti, a Omarsi, koji su bili kristalizirani s uzvišenim Bićem, postali su učitelji zahvaljujući svome Gospodaru. Vrijeme ih nije moglo erodirati, a društveni nemiri nam neće dopustiti da zaboravimo ove velike učitelje, koji i dalje žive u ljudskim srcima. Ko zna, možda će, jednoga dana, čovječanstvo na kraju ipak dospjeti do ovog vječnog razumijevanja!

Naš narod nastoji da prizna i pronađe svoje prave učitelje i prvake. Ovo bi nas svakako dovelo do iznenađujućih rezultata. Nadati se da će današnji učitelji imati duh osvajača i otkrivača. Posmatrajući svete principe i mišljenja, učitelji bi trebali ispuniti svoju dužnost u skladu sa savršenom sintezom, sagledavajući Nizam al-Mulka i Alp Arslana zajedno, i Fatiha i Akšemseddina, jednog pored drugog. Ne bi trebalo razdvajati Zenbillija od Javuza, ne smije se zaboraviti Paskalovo i Gazalijevo iluminirano nebo. Dok se okreću u Rumijevim magičnim riječima, takvi učitelji ne bi smjeli zanemariti plaćanje ulaska u laboratoriju odakle bi poslali pozdrave Pasteru. Ukratko, oni bi trebali prihvatiti cjelinu tijela i duše kao amblem.

Bezbrojni pozdravi onim učiteljima koji pate na putu poduke i uzdizanja svojih generacija.^[2]

Gülen naglašava pozitivni doprinos učitelja historiji i ljudskoj civilizaciji. Čini se da njegov koncept učitelja ide iznad našega koncepta. Za njega, učitelji su historija. On, čini se, sumira cijelu ljudsku historiju iz perspektive učitelja. U njegovom umu, učitelj simbolizira armiju znanja, koju rangira od nomada do civilnog društva, od filozofije do asketizma i od derviša do državnika. Gülen također objašnjava historijsku ulogu učitelja od drevne grčke filozofije do drevnog indijskog budizma, od judeo-kršćanske tradicije do evropske renesanse te od naše civilizacije do moderog pozitivističkog razumijevanja i ponovnog pisanja historije s obzirom na gledište o učitelju. Po Gülenu, samo radoznala i sinestezirana armija znanja može promijeniti kurs korumpirane ljudske civilizacije koja je zaražena neizbalansiranom ravnotežom u društvu. Učitelj je centralna figura u ovoj viziji. Gledajući ulogu koja se pripisuje njemu, učitelju, naš um spontano pravi asocijaciju sa svetim. Njegova imaginacija se raspada tako brzo i slobodno da se iskrivljenja ljudske povijesti vide kao posvećenje ovoga koncepta.

Prema njemu, učitelj je doslovno sveta osoba. Kako učitelji dijele značajan dio uloge poslanika, učitelj je taj koji prima sveti čin. Generalno govoreći, novo društvo i nova civilizacija mogu biti ostvareni samo putem napora ozbiljne vojske upućivača čvrsto utemeljenih u učiteljskoj profesiji. Zbog toga, Gülen često govori o potrebi za takvim osobljem učenosti.

Naravno, postoje dva elementa potrebna za konkretizaciju ovog ideala: škola i učitelj. Gülen u školi vidi mjesto koje spaja različita iskustva humaniteta u jedinstvo i, prema tome, to je mjesto koje ga štiti od različitih mentalnih i praktičnih poremećaja. Ovo, uistinu, odražava predstavu škole u njegovom umu. On predočava stvarnu laboratoriju. U njegovim očima, to nije samo mjesto gdje učitelji i učenici dolaze i odlaze u određenom dijelu njihovih života. Škola je mjesto koje učitelje i učenike izlaže hemijskoj transformaciji; to je laboratorija koja ih priprema da riješe sve probleme čovječanstva i civilizacije. Škola je institucija koja oblikuje i dijete i učitelja i koja uobličava društveno i ekološko okruženje:

Na početku svake akademske godine, mi ne možemo pomoći, već možemo samo razmišljati o školi i učiteljima. Kako ne možemo pomoći? Škola je osnovna laboratorija, naši kursevi su eliksir života i učitelj je herojski gospodar ove mistične ambulante.

Škola je mjesto učenja gdje učimo o ovom, ali i o onom svijetu. Zapravo, sam život je škola, ali mi o njemu učimo u školi.

Škola osvjetljava krucijalne događaje društva bacajući zrake znanja prema njima, omogućavajući učenicima da opažaju njihovo okruženje. U isto vrijeme, pomaže nam da razumijemo tajnu postojanja i događaja. Ona čovječanstvu otkriva sveobuhvatnu misao i integritet kontemplacije, ona nam pomaže da vidimo jedinstvo u mnoštvu. U ovom smislu, škola je više kao hram, a učitelji su poput svetaca u tome hramu.

Dobra škola je ona koja čini da pojedinac razvije svoj osjećaj za vrlinu u paviljonu meleka koji svoje sluge daruju duhovnom uzvišenošću. Nije svaka škola ista, ali ako neke zgrade uzgledaju ruševne, i njihovi učenici postaju grubi. Neki, čak, mogu postati monstrumi, produkti stonoginih jama. Ljudi su bili izopačeni mnogo stoljeća prije ovih domova zmija i škorpiona.

Pravi učitelj štiti čisto i zdravo sjeme. Njegova dužnost je da pazi na dobro i glas o sebi i obuci, da pokaže ideale i da učenike usmjeri ka novom razvoju, ali i da ih pripremi za nove nedaće.

Kao rijeka koja teče iz svih pravaca, život dobija svoju svrhu u školi. Kao što i dijete doznaje istinu o sebi u školi. Kao nemarna rijeka koja teče naokolo, ali se skuplja u uskom ušću pa se čini većom, ili kao čista životna tečnost koja se kristalizira i postaje privlačna uz pomoć sunčevih zraka, dijete postiže jedinstvo u mnoštvu na isti način na koji plod manifestira jedinstvo svih dijelova drveta.

Zna se da škola okupira samo mali dio čovjekovog života; zapravo, to je dom koji ima obavezu da pokaže sve neskladne stvari u školi univerzuma. To je dom koji nudi mogućnost učenja sve vrijeme; to je dom koji priča čak i kad šuti. Zbog toga, dok se čini da okupira mali dio života, ona je simbolični dom koji dominira u svim vremenima i čini da se čuje o svim događajima. Bilo koji student koji prisustvuje u školi kao učenik će kazivati svoju lekciju kroz čitav svoj život. Stvari koje su usvojene tamo mogle su biti rezultat nečije mašte, sna, stvarnosti ili vještine. Suštinska lekcija je ona koja se postigne kao dio mističnoga ključa koji može otvoriti vrata i voditi ka vrlinama.

U školi, nauka je apsorbirana u sebe; uz njezinu pomoć, učenik prelazi preko granica čvrstog materijalnog svijeta i, na taj način, on se uzdiže do granica vječnosti. Nauka koja nije integrisana u samu sebe je breme na leđima ljudi, ona ih zbunjuje. Takvo znanje sa sobom nosi određene odgovornosti; nauka se može pojavii kao sotona koji neprestano zbunjuje svijest. Bilo koje nedovršeno učenje koje ne obećava uspon duše i njezino osvjetljenje je kreštavi dosije i udar u srce.

Najbolja edukacija koju škola može dati sastoji se od tretiranja vanjskih događaja i unutarnjeg znanja zajedno. U ovoj školi, učitelj je vanjski vođa, ali on je i iskustvo naše duše. Sigurno je da je najveća nepromjenljiva nauka i najistinitija recitacija lekcije – sam život. Za one koji ne znaju kako da nauče iz njega, života, potrebni su učitelji koji služe kao posrednici koji premoštavaju život i sebe i koji interpretiraju šta je to tamno, a šta svijetlo.

Novine, knjige, televizija i radio – svi vjerovatno uče nečemu ljude, ali oni nikada nisu u stanju da ih poduče stvarnom životu i njegovom iskustvu. Zadobijajući srca studenata na različite načine, protiv svakog bola i patnje svakoga dana i ostavljajući neizbrisive tragove u njihovim umovima, svojom lekcijom i svojim ponašanjem, učitelj stanuje na mjestu koje ne može zamijeniti niko. Zbog toga, čak i kada student nauči nešto iz olakšavajućih metoda Zapada, ni jedan primjer vrline tu neće biti predstavljen i svrha nauke neće biti naučena. Ovo može biti naučeno samo od učitelja čije lice sija od istine, čiji pogled je krajnje dubok i koji prečišćava sve što će on dati učenikovom srcu.

Da apostoli nisu vidjeli Mesijino kršćansko učenje, uprkos prijetnji da će biti razapet, kako bi se oni mogli smijati kada su bili bačeni lavovima? Da nisu vidjeli najveće vodstvo svih vremena moleći druge da budu mehkog srca čak i kada je bio ranjen i kada je krvario, kako bi znali da se hladnoća i mir nalaze čak i u plamenovima?

Dobra lekcija je ona koja je naučena u školama prije učitelja. Takav kurs ne samo da učeniku daje lekciju nego ga i promovira do prisustva onoga što ne zna i dariva ga vječnošću. Studentima u ovom razredu sve što se dogodi otjelovljenje je nevidljivog svijeta; On je promatrač istine iza pokretnih ploča.

U takvim školama, niko ne može biti ravan korisnom učitelju. Kako bismo mogli? Učitelji uzdižu svoje učenike do zvijezda i daju im dah; oni ih povedu iznad granica u kojima žive.

Pravi učitelj je osoba koja može vidjeti kroz velove preko prirodnih fenomena, koja uspostavlja vezu između života i svijesti, kao provodnik prazni se do prijemnika, sluša istinu iznad svega, pokušava da to protumači na bilo kojem jeziku i objašnjava to drugima.

Rusoov učitelj je bio onaj koji je svjestan. Za Kanta, to je bila kombinacija svijesti i razuma. U školi Rumija i Yunusa, učitelj je poslanik Muhammed – neka je mir s njime. Kur’an je antologija kazivanja i himni iz ove Božije lekcije, skupina misterioznih kazivanja koja ušutkuju sve druge riječi i koja pokazuje Jedinstvo unutar raznovrsnosti.^[3]

* * *

Kad bismo samo mogli naučiti naše ljude da izražavaju konstruktivan, prosvijetljeni kriticizam! Kad bismo samo mogli uzeti časove iz prošlosti i iz povratnih događaja u povijesti!...

Ukoliko učitelj nije od koristi, ako škola ne daje krucijalne lekcije, ako knjige ne odražavaju misterij kristaliziran u srcu univerzuma, onda je učitelj veoma loš, ta škola je u tami i oni koji su je pohađali su zlosretni. Ali ako je učitelj na svome putu da spozna materiju i fenomen sa sočivom u svojim rukama, ako knjiga emituje prozračnost i funkcionira kao elektronski mikroskop i ako škola radi kao laboratorija na ovoj misterioznoj izbožbi, onda je učitelj zadovoljan, škola je osvijetljeno mjesto, a učenici su veoma sretni.

Sada se pitam da li je učitelj bio sposoban da izvrši svoju dužnost u našoj skoroj prošlosti. Da li je mogao osigurati osvjetljenje duša svojih učenika i njihovo pridruživanje univerzumu? Da li je mogao staviti prozračnosti u njihova srca i opremiti ih uzvišenim idejama? Da li ih je mogao naučiti životu u svakom aspektu i spasiti njihove duše od poniženja? Da li ih je mogao natjerati da vole knjige i školu i predstaviti im veliki cilj nauke?^[4]

Za nas, pravi učitelj i vođa je sretna osoba koja, sa sposobnostima i telentom da postane to što jeste, uči istini sve ljude rođene na ovom svijetu, koja navodi druge da razmišljaju pozitivno, koja uzbuđuje njihova srca i daje krila njihovim dušama, koja ih oslobađa iz svake ograničavajuće tame i koja ih vodi do osvijetljenih izlaza.

Kako je blagoslovljen učitelj koji je posvetio sebe svojim učenicima, koji ga prate korak po korak, u svakom skretanju njihovog života i koji se osjeća uzvišeno dok ih uzdiže u humanosti; samo takav učitelj je sposoban da im pokaže apsolutnu istinu sočivom nauke, ponekad napunjen poput munje; on je onaj koji osvjetljava srca svojih učenika i koji ih usmjerava uz pomoć svjetla nakon što omekša njihove duše!^[5]

On se ne može zvati učiteljem ako, u ime nauke, ostavlja svoje učenike u sumnji, niti se škola može nazivati školom ako se učenici, iz jedne ozbiljne atmosfere laboratorije, ne usmjere prema tačnim i ispravnim rezultatima.^[6]

Ovaj uzvišeni zadatak mora biti precizno usvojen u svakoj nacionalnoj instituciji, od škole do bogomolje, i što je moguće dalje, svima koje žele, onim intelektualnim dušama koje su postigle jedinstvo uma i srca. Njihovo je pozvanje da postignu ove ciljeve jer učitelj i vođa je zrela osova koja ima, na prvome mjestu, postignutu istinu unutar svoje duše. Samo tada je on sposoban da emitira istine iz svojih grudi do srca njegovih učenika. Duše koje nisu osvijetlile sebe Božijim zracima koji dolaze iz svih uglova univerzuma imaju malo moći da podižu mase do nivoa humanosti; isto tako, konfuzni umovi koji su se predali svojim sumnjama imaju malo moći za davanje edukacije svojim učenicima. Uglavnom, ljudi u institucijama gdje se pokazuje moć nalaze utjehu u starim epovima i narodnim pjesmama; oni su našli utočište u folkloru i ceremonijama u ime religije i oni sa drugim legendama urlaju o ljudskoj vezi sa Stvoriteljem. Oni su razdragani njima, ali oni nikada ne mogu postati oni koji mogu pokrenuti inspiraciju, koji uzdižu duše i koji ohrabruju srca.^[7]

Mi imamo odgovornost darivanja našeg svijeta svježim, novim duhom, satkanim od ljubavi vjere, ljubavi prema našim bližnjima i ljubavi za slobodom. Mi, nadalje, imamo odgovornost prema samima sebi – da budemo povezani principima ovih triju ljubavi i da pripremamo tlo za lov, da čistimo korijene blagoslovljenog drveta Dženneta, tako da će oni koje podučavamo biti nahranjeni i rasti u ilovači ovih ljubavi. Ovo, naravno, zavisi od postojanja heroja koji će preuzeti odgovornost i štititi sudbinu i historiju države, religiju, tradiciju, kulturu i sve svete stvari koje pripadaju ljudima; ovo će zavisiti od heroja koji su puni ljubavi za naukom i znanjem, za pupoljke misli o napretku i konstrukciji, koji su iskreni i pobožni iznad mjere, rodoljubivi i odgovorni te, prema tome, uvijek savjesni na poslu, pouzdani na dužnosti. Zahvaljujući ovim herojima i njihovim iskrenim naporima, naš sistem mišljenja i razumijevanja, kao i njihovi plodovi, prevagnut će kod naših ljudi; smisao posvećivanja sebe drugima i zajednici dobit će svoju važnost; shvatanje podjele rada, raspored vremena i pomaganje i povezivanje jednih sa drugima bit će oživljeno; sve veze autoritet - subjekt, poslodavac - uposlenik, domaćin - zakupac, zemljovlasnik - seljak, umjetnik - uživalac umjetnosti, advokat - klijent i učitelj - učenik postat će različiti aspekti jedinstva u cjelini; i sve će se ovo dogoditi još jednom, kada će se sva naša očekivanja od prošlih godina ostvariti, jedno po jedno. Sada živimo u eri u kojoj su naši snovi bili realizirani i vjerujemo da, sa dobrim tajmingom, svaka od odgovornosti našeg doba bit će postignuta u danima koji dolaze.^[8]

... Iz ove tačke gledišta, naš najkrucijalniji cilj je da zapalimo plamen “ koji čini da drugi žive” u srcima naših sunarodnika, kao i da raspolažemo tuđim mišljenjima koja se miješaju između njih i njihovih ideala. Onda moramo aktivirati njihovu inertnu energiju i sa motivisanim i discipliniranim aktivnostima učiniti da se kreću ka svojim historijskim idealima. U takvoj mobilizaciji, najneophodnije je da idemo ususret ljudima svih životnih usmjerenja: intelektualcu, umjetniku, seljaku, građaninu, studentu, učitelju, vaizu, itd., da se sretnemo sa njima na zajedničkim imeniocima koji mogu poslužiti kao orbita za ovaj kolektivni pokret. U zajedničke imenioce možemo ubrojiti sljedeće: podizanje naše države na poziciju gdje može djelovati kao balansirajuća snaga među drugim svjetskim državama; uzgajanje našeg društva razumijevanjem koje ljubi istinu i čezne za učenjem i istraživanjem koje može biti sredstvo da se ljudi uzdižu ka Bogu...^[8]

[1] Nomadska zajednica označava Drugove poslanika Muhammeda − mir neka je s njim.
[2] Gülen, çağ ve Nesil, pp. 110-114.
[3] Ibid., pp. 101-104.
[4] Gülen, Yitirilmiş Cennete Doğru, p. 125.
[5] Gülen, Buhranlar Anaforunda İnsan, p. 101.
[6] Gülen, çağ ve Nesil, p. 107.
[7] Gülen, Buhranlar Anaforunda İnsan, p. 88.
[8] Gülen, The Statue of Our Souls, pp. 101-2.
[9] Gülen, Kendi Dünyamıza Doğru, p. 58.

Tweet

Whatsapp