Povjerljivost (Emanet)
Drugo svojstvo svih vjerovjesnika je emânet (povjerljivost). Emânet je arapska riječ i vodi porijeklo iz istog korijena kao i riječ imân (vjerovanje). Mu’min (vjernik) označava čovjeka koji vjeruje i daje povjerenje drugima. Vjerovjesnici, pored toga što su na vrhuncu vjerovanja kao vjernici, oni su ujedno na čelu ljudi koji su povjerljivi i koji daju povjerenje. Kur’ân-i kerîm u mnogo âjeta ukazuje na ovo njihovo svojstvo, kao npr.:
I Nûhov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Nûh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!” (Eš-Šu‘arâ, 26/105-108)
Nûh, ‘alejhi’s-selâm, svome narodu govori sljedeće: Zar se još nećete bojati Allaha i biti Mu poslušni? Ja sam poslanik koji sije povjerenje, pouzdan sam i ne prilazim nikako izdaji i prijevari. Evo u ovom âjetu prenose se riječi jezikom vjerovjesnika i spominje se njihovo svojstvo povjerljivosti.
Također, Allah, dželle šânuhu, u Kur’ân-i kerîmu kaže:
I ‘Âd je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Hûd reče: “Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.” (Eš-Šu‘arâ, 26/123-125)
Pa onda:
I Semûd je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Sâlih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.” (Eš-Šu‘arâ, 26/141-143)
Pored toga, navodi se slučaj iz života Lûta, ‘alejhi’s-selâm:
I Lûtov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im njihov brat Lût reče: “Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.” (Eš-Šu‘arâ, 26/160-162)
O ovome je moguće navesti još veći broj âjeta. Pored toga, ima mnogo âjeta koji indirektno govore o povjerljivosti i pouzdanosti, ali mi ćemo se zadovoljiti navedenim âjetima da bismo dali osnovnu ideju i poruku.
Mu’min, pored toga što je jedno od Allahovih, dželle šânuhu, Lijepih imena, u isto vrijeme je jedno od najbitnijih imena za one koji vjeruju u Njega. Zbog čega se za Allaha, dželle šânuhu, kaže da je Mu’min? Zbog toga što je on izvor povjerljivosti. Nama povjerljivost daje On. Nama kap po kap ili poput vodopada povjerljivost dolazi od Njega. Vjerovjesnike je On učinio povjerljivim i pouzdanim i poslao ih sa tim svojstvom. Ako je tako, onda nas sve pitanje povjerljivosti, pouzdanosti, emâneta i imâna povezuje sa pejgamberima, a njih u velikoj mjeri sa Allahom, dželle šânuhu. Konačno, ova sveukupna veza odvodi nas do relacije Stvoritelj-stvorenja. Sva ova značenja se nalaze u korijenu riječi emânet; veoma bitna strana ove teme je shvatiti ovu vezu među značenjima.
Isto kao što je kod našeg Vjerovjesnika i svih vjerovjesnika najvažnije svojstvo povjerljivost, također je to najvažnije svojstvo Džibrîl-i Emîna. Kur’ân-i kerîm nam ga opisuje sljedećim riječima:
Kome se (na nebesima) potčinjava i koji je pouzdan! (Et-Tekvîr, 81/21)
Da, Džibrîl je melek-poslanik pokoran Allahu, dželle šânuhu, i u pogledu izvršavanja svoje dužnosti on je povjerljiv i pouzdan. Eto, Kur’ân-i kerîm je do nas došao iz tog povjerljivog izvora. Allah je Mu’min. Njegov govor daje i uliva drugima povjerenje. Kur’ân je došao putem Džibrîla, koga je Allah, dželle šânuhu, nazvao Emînom, tj. Povjerljivim. I opet je Kur’ân-i kerîm objavljen pejgamberu zvanom Emîn-Povjerljivi i pouzdani, a putem njega Ummetu, njegovim sljedbenicima, koji su odabrana skupina spremna da ispolji povjerljivost i pouzdanje u svome životu.
Svako se prema svom nivou okoristio iz Kur’ân-i kerîma. I Džibrîl je jedan od onih koji su se okoristili odatle. Jednog dana je sam rekao Allahovome Poslaniku: “Sve do onog dana kada je Allah, dželle šânuhu, rekao za mene da sam Emîn (Povjerljivi), ja sam strahovao za moje konačno stanje. Kada sam čuo ovu riječ, do svoje posljednje srži sam se napunio povjerljivošću i sigurnošću.”[1]
[1] Kâdî I-jâd, eš-Šifâ, 1/17
- Napravljeno na .