Vijesti o različitim naučnim disciplinama

U ovom dijelu želimo navesti nekoliko riječi koje je Allahov Poslanik kazao o različitim naučnim granama. Pored toga, time želimo ukratko ukazati na njegovu istinitost i posvjedočiti njegovo poslanstvo kao temeljni princip svega navedenog.

On je prije četrnaest – petnaest stoljeća kazao neke riječi. Od tada do danas sve naučne grane koje su obrađivale te njegove riječi napredovale su ogromnim koracima i prešle su zadivljujuće staze. Na kraju su govor Istinitog Obavještača potvrdili naučnici koji su se smatrali, svaki za sebe, genijima u svojim oblastima, i to jezikom nauke. Da, nijedna riječ koju je kazao Allahov Poslanik na ovom polju nije proglašena lažnom.

Nauka, tehnologija i tehnika, koje napreduju krupnim koracima, umjesto da se poklone obožavaocima nauke, one ih sve ostavljaju i klanjaju se pred Allahovim Poslanikom sa poštovanjem i edebom i snažnim glasom izgovaraju: “Istinu si rekao!” Zapravo, drugačije i ne može biti, jer on je istiniti Allahov poslanik.

Tim povodom ostavljamo te naučne analize knjigama i naučnim revijama koje o tome govore, ali ćemo raditi na tome da ovdje navedemo nekoliko primjera koje smo izabrali kao sažetak.

1. Lijek za svaku bolest

Allahov Poslanik u jednom hadîsu koga prenosi Buhârî kaže:

“Allah nije poslao nijednu bolest, a da nije sa njom poslao i lijek za nju,”^[1]

odnosno, koliko god da ima vrsta bolesti, Allah, dželle šânuhu, je za sve njih stvorio lijek i izlječenje. Ova riječ Allahova Poslanika trebalo bi da je najopširnija i najsadržajnija riječ koja je kazana dosad u svijetu medicine, a u smislu davanja motiva za izučavanjem te nauke. Ona ima slijedeće značenje: Ako postoji jedna bolest, onda sigurno za nju postoji i lijek. Znači, jednog dana će se naći lijek za svaku bolest – uz Allahovu, dželle šânuhu, podršku i pomoć.

U jednoj drugoj predaji ovog hadîsa kaže se:

“Svaka bolest ima svoj lijek.”^[2]

U jednom drugom hadîs-i šerîfu stoji slijedeće:

“Liječite se! Ako je Allah ostavio neku bolest, iza nje je ostavio i lijek. Samo jedna bolest nema lijeka, a to je starost.”^[3]

Da pronađu lijek za produžavanje života i da zaustave ljude na određenome mjestu, pa čak i da uspore smrt, na kraju – neće moći da zaustave sudbonosno određeno putovanje ljudske povorke. To putovanje počinje od svijeta duša, pa prolazi kroz djetinjstvo, mladost, starost i na kraju se susreće sa mezarom, a odatle se produžuje do oživljenja ljudi i nađe svoj kraj u Džennetu ili Džehennemu. Ovu putanju je nemoguće zaustaviti. Ljudi će se rađati, rasti, stariti i umirati. Međutim, izvan toga svaka bolest ima svoj lijek, samo treba da se on istraži i pronađe.

Prvak svih stvorenja na oba svijeta ovim i sličnim riječima podstiče cijelo čovječanstvo na nauku i poziva sve naučnike, istraživače i one koji imaju inspiraciju da traže lijekove. Izdvojite pare iz vaših budžeta, osnujte istraživačke institute, krenite do obale smrti i uzmite pod svoju kontrolu tu široku oblast koja se prostire sve do te granice!

Zapravo, Kur’ân-i kerîm uvijek upućuje na ove probleme i, u pravcu podsticanja na nauku, daje mu’džîze vjerovjesnika i putem tih mu’džîza idealizira buduća istraživanja. Svakako, kao što su bili vodiči čovječanstvu u duhovnom životu i izvodili ih sa stranputica na Pravi Put i obalu spasa, vjerovjesnici su, isto tako, u prirodnim naukama, čiji je izvor razum, uzeli na sebe odgovornost da budu vodiči, i na taj je način svaki od njih na određenom polju bio učitelj i upućivač čovječanstvu, koji je ukazao na staze koje vode toj oblasti. Zbog toga se može kazati da je čovječanstvo ključeve svih, i duhovnih i materijalnih dostignuća uzelo iz ruku vjerovjesnika. Naravno, objašnjenja mu’džîza vjerovjesnika u Kur’ânu data su da bi se čovjek podstakao da stigne do njihovih granica.

Naprimjer, hazreti Îsâ, ‘alejhi’s-selâm, Allahovom, dželle šânuhu, dozvolom je oživljavao mrtve. Kur’ân nam o tome govori. Međutim, to je posljednja granica. Dostignuće ljudi se tu završava! Zašto? Zato što se svijet običnih stvari tu završava, a odatle počinje svijet nadnaravnosti. Ono što čovjek učini svojom snagom, voljom i mogućnošću, u granicama je prirodnih zakona. Da, dokle god da stigne razvoj nauke i tehnologije, neka stigne, ali nikada ne može prijeći granicu mu’džîza. Te granice su mjesto gdje se šeću veliki vjerovjesnici, i tako će to vječno ostati. Da, tu se nalaze samo vjerovjesnici. Izvan toga, do granice odakle počinju mu’džîze, čovječanstvo ima mogućnosti da napreduje i, zapravo, svaki podsticaj je zbog toga i dotle.

Eto tako Kur’ân mu’džîzom hazreti Îsâa, ‘alejhi’s-selâm, podstiče ljude i govori im da su putevi liječenja bolesnika otvoreni sve do granice smrti. Čak i bolesti čiji lijek nije dosad pronađen, poput raka i side, sigurno imaju lijek, ali – tražite i pronađite ih! Kao što je poznato, neke bolesti koje su nekad izgledale neizlječive danas se lahko liječe. Isto tako, ako budete radili, možete pronaći lijekove i za te teže bolesti!

Ili npr. u mu’džîzi hazreti Mûsâa, ‘alejhi’s-selâm, koja je njegovom rukom predstavljena ljudima, daje se do znanja da se neka mrtva bića mogu iskoristiti i mogu im se dati razne dužnosti i odgovornosti. Svakako, danas su vrata tome odškrinuta. Međutim, ni danas ni u budućnosti čovjek ne može baciti štap iz svojih ruku, a da se on pretvori u pravu zmiju – jer je to događaj koji se odigrao u oblasti nadnaravnih stvari, a mi možemo raditi samo ono što se nalazi u okviru običnih stvari.

Mislim da je prikladno da ovdje kažem o drugoj strani Kur’âna, koja je za čovjeka nedohvatljiva i neprevaziđena. Da, Kur’ân je od početka do kraja posljednji vidik za ideju vječnosti, i to vidik do kojeg je nemoguće doći. Naravno da će se jednog dana riječi najboljih pjesnika i književnika i govori koji pokreću za sobom ljude približiti do vrata Kur’âna, ali će se zaustaviti na vidiku čuđenja poput slavnoga arapskog pjesnika Lebida. Jer Kur’ân je u svome izražavanju nadnaravan, a riječi ljudi, koliko god da su lijepe, ipak su riječi upotrijebljene u svijetu običnih događaja.

Zbog toga što je ova tema sama po sebi drugačija i posebna, iako smo se dotakli nje, ipak ćemo je ostaviti za posebno poglavlje.

Mu’džîze vjerovjesnika, kao što smo malo prije kazali, sačinjavaju određenu granicu i crtaju nove horizonte za ljudske znanosti. U isto vrijeme, nalazeći se u Kur’ânu, ove mu’džîze izvršavaju dužnost podsticanja čovječanstva na nauku. Sve što dolazi nakon toga ostavlja se čovjeku da bi se trudio.^[4]

Čovjek treba da radi i da se trudi. Treba da stigne do te tačke da odradi sve što je u krugu njegovog dostignuća i da se približi do granice nadnaravnosti. Zamislimo i da prijeđe jedan korak dalje, opet će se kretati horizontima gdje se nalaze plodovi nadnaravnosti.

Da, čovječanstvo na polju medicine može da zabilježi uzdignuće do smrti. Kada se dođe do smrti, onda tu nema izlaza i lijeka – jer je smrt, isto kao i život, nešto što nastaje Allahovim, dželle šânuhu, stvaranjem. Slijedeći âjet upućuje na tu činjenicu:

Onaj koji je dao smrt i život...^[5]

Da, smrt nije kolaps, nije opadanje, nije gašenje i nije raspadanje. Ona je samo uzimanje, Allahovom, dželle šânuhu, voljom i naređenjem, onoga što je dato do određenog dana. Podsticanje na putu znanosti može biti na ovaj način. Svi dostojni i dobrodušni ljudi treba da se okoriste od ovih podsticaja, da uzmu odatle pouke, da ih iskoriste i da ih ponude na službu i korist čovječanstva.

Naš Vjerovjesnik je lično o medicini, a naročito o preventivnoj medicini zvanoj higijena, kazao veoma veliki broj savjeta. Zapravo, veći dio medicine zauzima higijena, zato što je neophodno sačuvati nekoga prije nego se razboli, a to je veoma lahko, a nakon što se čovjek razboli, liječenje je mnogo teže, problematičnije i skuplje. Zbog toga je naš Vjerovjesnik prije svega dao važnost tome i većinu svojih medicinskih savjeta usredsredio na preventivnu medicinu.

U Sretnom periodu, odnosno za vrijeme Pejgamberova života, doktori nisu mogli naći za sebe posla u Medini, naročito oni koji su dolazili sa strane. Najveći uzrok tome bilo je potpuno poštovanje i provođenje u praksu pravila koja je naš Vjerovjesnik kazao u vezi sa ovom temom.

Allahov Poslanik, i pored toga što je obavljao dužnost duhovnog doktora srca i duša, bio je poput doktora za tjelesne bolesti. Za ljude u njegovom okruženju preduzimao je mjere koje su ih čuvale i od duševnih i od tjelesnih bolesti.

Kuga je u periodu kada se Vjerovjesnik pojavio bila strašna bolest koja se nije mogla zaustaviti. Ono što je danas AIDS, tada je bila kuga. Naspram kuge, ashâbi su bili predostrožni i pažljivi jer ih je Allahov Poslanik uvijek upozoravao na tu bolest. Ova svijetla skupina je živjela u svojoj zemlji čisto, ugodno i zdravo, ali kada su, uslijed vojnih pohoda, otišli u mjesta kao što su Šâm, Sirija, Haleb i Antakija, i njih bi pogodila kuga koja se javljala u Bizantiji, gdje su joj bili otvoreni putevi. Tako je i kuga u Amvasu bila jedna od tih, gdje je u tom prokletom mjestu 30.000 ashâba umrlo od nje šehidskom smrću.^[6]

Toga dana među onima koji su bili u Amvasu nalazio se i Emîn Ummeta (najpovjerljiviji čovjek među sljedbenicima Muhammeda, sallallâhu ‘alejhi ve sellem) Ebû Ubejde ibn Džerrâh, radijallâhu ‘anh. To je onaj Ebû Ubejde, radijallâhu ‘anh, za koga će hazreti Omer, radijallâhu ‘anh, godinama kasnije, kada je nasmrt kopljem ranjen i stavljen na ležaj, reći: “Da je danas živ Ebû Ubejde, predložio bih da on stane na moje mjesto.”^[7]

Kada su stanovnici Nedžrana došli i zatražili od Allahovoga Poslanika da im pošalje nekog povjerljiva ashâba da ih podučava islâmu, Allahov Poslanik je pogledao u njega i kazao:

“Ustani i idi sa njima!”^[8]

On je najpovjerljiviji u Ummetu i jedan od deseterice koji su obradovani Džennetom. Toga dana, kada je kuga odnosila živote ljudi poput oluje, na tome mjestu se našao i ovaj slavni ashâb.

Bili su to dani kada je hazreti Omer, radijallâhu ‘anh, bio halîfa. Halîfa Allahovoga Poslanika obilazio je osvojena mjesta i izbliza pratio sva događanja. Htio je ići u Amvas, ali kada je čuo da se tamo pojavila kuga, odustao je od te namjere. Ebû Ubejde, radijallâhu ‘anh, ispriječio se ispred njega i upitao: “Omere zar bježiš od Allahove sudbine?” Omer, radijallâhu ‘anh, reče: “Da, bježim od Allahove sudbine u Allahovu sudbinu!” Ovo je Omerova, radijallâhu ‘anh, oštroumnost.

Da li je ispravno postupio? Da li je njegov povratak ispravan? Kada je Omer, radijallâhu ‘anh, počeo sumnjati u svoj postupak, pritrčao mu je upomoć Abdurrahmân ibn Avf, radijallâhu ‘anh, tako što je prenio hadîs:

“Ako čujete da se u nekome mjestu pojavila kuga, nikako tamo ne idite! A ako se pojavila u mjestu u kome se nalazite, onda ne izlazite iz toga mjesta da biste od nje pobjegli!”^[9]

Lijepo vas pitam i molim vas, kažite mi, zar ovo nije isto ono što danas medicina modernim jezikom naziva karantinom? Ovo je, prije mnogo stoljeća, kazao Allahov Poslanik, a danas mu medicina kaže: “Istina, istinu si kazao!”

2. Gubavi i karantina

U jednom hadîsu koga prenose Buhârî i Ahmed ibn Hanbel, Allahov Poslanik, sallallâhu ‘alejhi ve sellem, kaže:

“Bježite od medžzûma (gubavog), kao što bježite od lava!”^[10]

Ovi izrazi, koji se kao uporedba koriste u hadîs-i šerîfu, nemaju nikakve veze, kao što neki misle, ni sa mikrobom lepre ni sa time da je gubav čovjek lav. Mislim da su i ovdje u pitanju, kao i kod mnogih drugih problema, izmišljena tumačenja ovih uporedbi. U izrazima Allahovoga Poslanika, nikako nije u pitanju jedna takva namjera.

Bježanje koje se ovdje preporučuje nema značenje obući cipele i pobjeći. Možda nam Prvak svih stvorenja na oba svijeta ovakvim hadîsima predlaže da se borimo protiv bolesti koja se zove guba (lepra) i da istražujemo načine liječenja od nje, odnosno, predlaže se karantina i predostrožnost da ne prelazi na drugog. Ljudi, isto kao što su pažljivi naspram opasnosti lava da im ne nanese štetu, isto toliko trebaju biti pažljivi naspram gube jer se u svakoj riječi Allahovoga Poslanika nalazi posebna mudrost. Svakako, do shvatanja istinitih činjenica u njegovim riječima moguće je doći samo uz veoma ozbiljan trud i rad.

3. Kada pas poliže posudu

Imâm Muslim u svom Sâhihu prenosi:

“Kada neki pas poliže vašu posudu, ona će se očistiti ukoliko se opere sedam puta, od kojih prvi put zemljom.”^[11]

U to doba nije bilo hemijskih sastojaka poput onih kojim mi danas sterilizujemo posude. Za proces dezinfekcije Allahov Poslanik je preporučio tada najviše zemlju. Međutim, u kasnijim naučnim istraživanjima došlo se do zaključka da i zemlja vrši funkciju čišćenja isto kao i voda. Također, zemlja u sebi sadrži tetralit i tetrasklin, a to su sastojci koji se upotrebljavaju u dezinfekciji nekih virusa. Znači, svojom preporukom da se posude očiste zemljom, Allahov Poslanik je naredio da se te posude prije svega sterilizuju.

Pored toga, u ovom hadîs-i šerîfu obraća se pažnja i na slijedeće činjenice:

Neke bolesti se, koje se mogu pojaviti kod psa, ponekad mogu prenijeti i na čovjekovo tijelo. Ova činjenica je nešto što se smatra veoma novom činjenicom i novim problemom.

Druga činjenica: Izmet psa i tome slične stvari mogu biti u potpunosti štetne po zdravlje čovjeka. Njegove bale su poput toga. Nakon određenog perioda, već je nemoguće zaustaviti bolesti koje se javljaju od njih. Zbog toga je sterilizacija veoma bitna.

Treća činjenica: Posebna tačka kojom se privlači pažnja u naredbi da se najprije opere zemljom jeste to da je zemlja u tom trenutku u stanju mikroba sterilizacije, i to da se pored toga opere još šest puta, a po drugoj predaji – sedam puta. Zapravo, ova tema se pojavljivala u nekim njemačkim i engleskim časopisima i riječi Allahovog Poslanika su potvrđene i sa njihove strane.

Naš Vjerovjesnik se toliko osjetljivo i oprezno odnosio prema psima da je čak jedne prilike na osnovu svog ličnog mišljenja naredio da se poubijaju.^[12] Međutim, kasnije je zaustavio tu svoju odluku i kazao:

“Da psi nisu poseban svijet (vrsta), naredio bih da se svi poubijaju.”^[13]

A to znači da psi nisu sami po sebi jedna skupina od elemenata ekološke ravnoteže, kao što su ljudi, životinje, biljke i mrtva bića, i da njihovo postojanje na osnovu prirode koju je Allah, dželle šânuhu, stvorio nije obavezno, naredio bih da se u potpunosti unište – jer je pas stvorenje koje je leglo mikroba.

Gledajući u ovu posljednju činjenicu, pristup Allahovoga Poslanika ovoj temi je posebna mu’džîza. Vidi se da je još u tom periodu ovim principom da se ne ubija nepromišljeno svaki pas ozakonjena ekološka ravnoteža i očuvanje reda u prirodi, o čemu mi tek sada polahko počinjemo da govorimo. Mi jedva nakon 1400 godina počinjemo polahko dizati svoj glas da se ne uništavaju i da ne nestane roda, kitova, slonova, nosoroga i ostalih vrsta – jedostavno da se ne bi poremetila ravnoteža u prirodi. A Allahov Poslanik prije hiljadu i više godina, izgovarajući riječi: “Da psi nisu poseban svijet (vrsta)”, podsjetio je, čak u toliko ranom periodu, na ovu za život bitnu stvar.

Allah, dželle šânuhu, stvorio je vasionu, i među elementima koji je sačinjavaju je uspostavio sveopću ravnotežu. Ovaj âjet ukazuje na taj generalni princip:

A nebo je digao. I terazije (ravnotežu) je postavio, da ne prelazite granice u mjerenju!^[14]

Da, Allahov Poslanik je bio čovjek ravnoteže. Svakako će čuvati tu ravnotežu i neće dozvoliti, kao što je gore spomenuto, potpuno uništenje pasa. Samo u jednoj ovako maloj rečenici, koja sadrži par riječi, ima toliko nadnaravnih činjenica koje mi možemo primijetiti, a ko zna za koliko će novih činjenica ubuduće ova ista rečenica biti inspiracija. Gledano na period kada je kazana, jedan čovjek, da je cio život razmišljao i kazao samo nju, bilo bi dovoljno da ga ubrojimo među genije, ali Allahov Poslanik poput ove ima još na hiljade sličnih rečenica. Genijalnost ostavljamo na njegovim vratima odakle je poput prosjaka tražimo, vraćamo se da stavimo tačku na ovaj hadîs:

Jasnim jezikom i bez imalo sumnje tvrdimo i kažemo da svi događaji sebi specifičnim jezikom uvijek potvrđuju istinitost Allahovoga Poslanika i izgovaraju riječi: “Ti si Allahov poslanik i ti istinu govoriš”. Nimalo ne sumnjamo da će svi ljudi jednog dana, kada naučna specijalizacija bude stigla do svog vrhunca, kazati isto. Danas su nauke poput tajnih špijuna koji su se smjestili među ljude; one istražuju ono što je rekao Allahov poslanik i spomenuo Kur’ân-i kerîm. U svjetlu tih istraživanja, duše koje su shvatile istinu svakog dana još više i dublje osjećaju istinitost i iskrenost Allahovoga Poslanika i rade na tome da ih sa sto hiljada munara oglase cijelome svijetu.

4. Prati ruke prije i poslije jela

U jednom hadîsu koga bilježe Tirmizî i Ebû Dâvûd, Allahov Poslanik je rekao:

“Berićet (blagoslovljenost) jela je u pranju ruku prije i poslije jela.”^[15]

Ako u jelu tražite blagoslov, čistoću, sjaj i ljepotu, i ako želite da to jelo bude izvor berićeta za vas, onda i prije jela i poslije jela obavezno operite ruke, kao što uzimate abdest.

Ovim izrazima Allahov Poslanik postavlja princip i temelj čistoće. Inače, mi ovo ne bismo znali uz pomoć razuma. Naročito tadašnji čovjek nikako nije mogao znati da se pod njegovim noktima može nastaniti na milione mikroba. Ostavimo taj period! Koliko danas osoba zna naučnu stranu ovog problema?

U ime čistoće, Allahov Poslanik nas obavještava da ne trebamo ruke stavljati u posudu sa vodom kada se probudimo, nego ih najprije trebamo lijepo oprati, jer dok čovjek spava, ne zna šta su mu ruke doticale od njegova tijela. Allahov Poslanik time daje posebnu važnost čistoći ruku i mnogo nas upozorava na nju. ^[16]

Doktori ovo tek danas u potpunosti mogu shvatiti i objasniti. Da, dok čovjek spava, on svojim rukama dotiče određene dijelove tijela i, ne osjećajući, pokupi mikrobe. Nakon toga, ako ih bude stavio u usta, a ne opere ih prije toga, ima li potrebe da kažemo šta je progutao?

Da li je toga dana bilo mikroskopa, X zraka ili laboratorije uz pomoć čega bi Allahov Poslanik znao za mikrobe koji se sakupljaju na ruke i na taj način upozorio svoje sljedbenike? Ne, ništa od toga nije postojalo, ali iza svega toga postojala je jedna istinita činjenica, a to je postojanje Jednoga koji ga je o svemu ovome na različite načine objavljivanja obavijestio i podučio. Svakako, on je sve naučio podučavanjem od strane Najvećeg Učitelja. On ga je podučavao metluvv ili gajr-i metluvv^[17] objavama, a on je to znanje prenosio svojim sljedbenicima i podučavao ih. Zbog toga je u njegovim riječima nemoguće pronaći i koliko trun izmišljotine ili kontradiktornosti.

5. Higijena usta i zubi (misvâk)

U jednom hadîsu koga bilježe autori Kutub-i sitte^[18] i ispod koga se nalazi potpis oko četrdeset ashâba, zbog čega je hadîs vjerodostojan, Allahov Poslanik kaže:

“Da me nije strah da će mome ummetu biti teško, naredio bih im upotrebu misvaka prije svakog namaza.”^[19]

Nije ostavio jednu ovakvu naredbu samo zbog toga što je sumnjao da će to biti teško njegovim sljedbenicima, inače, i misvak bi postao stroga naredba (farz) za namaz, poput abdesta. Takvo nešto bi bilo suprotno principu lahkoće, koji je u duhu islâma, jer čovjek ne bi mogao da na svakome mjestu pronađe misvak.

Upotreba misvaka nije farz, ali je veoma bitan sunnet, tradicija Muhammeda, sallallâhu ‘alejhi ve sellem. Starije generacije su o ovoj temi napisale tomove knjiga. Novi istraživači su putem raznih naučnih analiza i sa različitih aspekata preispitali ovu temu. Ubuduće ćete, inšallâh, čitati i njihove radove.

Čišćenje zuba ne mora se obaviti samo uz pomoć misvaka, već je to moguće činiti i uz pomoć prstiju, soli, paste i dr. Svakako da svaki čovjek može čistiti zube onako kako on hoće, i tu se niko nikome ne može miješati. Međutim, ne treba zaboraviti da misvak ima svoje specifičnosti.

Sada zamislite jednu vjeru čiji dostavljač (nikako osnivač ili tvorac, jer tvorac i osnivač vjere je samo Allah, dželle šânuhu, a Vjerovjesnik je samo dostavljač) naređuje da se kao sunnet dnevno od pet do deset puta upotrebljava misvak. Tim povodom možemo kazati da ta vjera prelazi i ostavlja daleko iza sebe današnju higijenu i čišćenje zuba. Ostavimo gomile običnih ljudi postrani; ja mislim da čak i zubari ne četkaju zube dnevno od pet do deset puta, dok je Vjerovjesnik najmanje toliko puta dnevno čistio svoje zube. Preko noći je ustajao po nekoliko puta i klanjao namaz, a prije svakog namaza je obavezno upotrebljavao misvak.^[20] Prije nego što bi klanjao sabah-namaz, išrâk i duhâ-namaze, podne, ikindiju, akšam i jaciju, uvijek je koristio misvak prilikom uzimanja abdesta, a isto tako nije propuštao priliku da očisti zube nakon što bi nešto pojeo i popio. Kada bismo sve te prilike izbrojali, vjerovatno bismo uvidjeli da je kod Allahova Poslanika broj dnevne upotrebe misvaka, odnosno čišćenja zuba, bio veći od ovoga što smo ga naveli.

6. Mjerilo za jelo i piće

U ime preventivne medicine, Allahov Poslanik kaže:

“Kada jedete, ostavite jednu trećinu želuca za jelo, jednu trećinu za vodu i jednu trećinu za zrak! Posuda koju Allah najviše mrzi je prepunjeni želudac!”^[21]

Ima još hadîsa koji potvrđuju ovaj hadîs, a u jednom od njih Allahov Poslanik je rekao:

“Ono čega se najviše plašim za svoj ummet jesu veliki stomaci, uspavanost, lijenost i slabo uvjerenje (u vjeri)!”^[22]

Stanja spomenuta u hadîsu na kraju se mogu sakupiti u jednoj tački. Da, neizbježno je da se ne ugoji i udeblja čovjek koji živi život bez razmišljanja o vjeri, bez vođenja računa o svojim djelima, nemarno, provodeći ga većinom u spavanju. Čovjek, što se bude više gojio, još više će jesti, a što bude više jeo, sebe će sve više bacati u nemarnost. Ili, ako bismo počeli od prvog uzroka, možemo reći: Čovjek koji mnogo jede svakako će mnogo spavati, a kod čovjeka koji mnogo spava ne može se naći čvrsto uvjerenje u vjeri. Odakle god da se uzmu u obzir, sva ova stanja su činjenice koje su učinile da Allahov Poslanik brine o njima za svoj ummet.

Da, ovdje riječ ostavljamo izuzetnim ličnostima svijeta medicine i ostavljamo vas da pogledate njihove naučne radove. Kada ih budete pročitali i preispitali, vidjet ćete da je ono što je kazao Allahov Poslanik prije mnogo stoljeća samo potpuna istina i posvjedočit ćete da u njegovim riječima, pa makar bile sažete, nema kontradikcije i laži.

7. Surma

Sada želim prijeći na jedan drugi hadîs. Ponovo Allahov Poslanik kaže:

“Liječite vaše oči surmom, jer ona otvara oči i njeguje trepavice!”^[23]

Naši doktori, čija su srca i razumi svijetli, kažu: U njegovanju očiju i trepavica najkorisniji lijek koji je dosad pronađen je surma koju je preporučio Allahov Poslanik. Pretpostavljamo da će na polju kozmetike period koji dolazi biti period surme. Drugi proizvod, koji je u vrijednosti poput surme, jeste kana (kna), koju je preporučio Allahov Poslanik zbog zaštite kože i antibiotičnog djelovanja.^[24] Danas je jedna od naučnih činjenica ta da kana ima veću moć sterilizacije od tenturdiota i merofsilona, proizvoda koji se upotrebljavaju za istu svrhu.

8. Čeregotija

U hadîsu koga bilježi Buhârî u svojoj zbirci, a prenosi ga Ebû Hurejre, radijallâhu ‘anh, kaže se:

“U ovom crnom zrnu^[25] ima lijeka za sve bolesti osim smrti.”^[26]

Izraz svaka bolest u arapskome jeziku se koristi za mnoštvo kao alegorija. Pored toga, ukoliko bi se čeregotija (čorokut) temeljito analizirala i ozbiljno preispitala, ko zna za koliko bi se bolesti utvrdilo da je lijek.

U hadîs-i šerîfu se naročito skreće pažnja na dvije činjenice: prva, da je čeregotija zdrava; druga, da čak ni ona ne može biti lijek od smrti.

Mi ćemo ponovo naučnu stranu ovog hadîsa ostaviti stručnjacima iz te oblasti, ali ćemo navesti samo nekoliko zanimljivosti koje su nam trenutno na umu.

Što veća količina proteina tokom bolesti je veoma bitna, naročito tokom rekonvalescenije (oporavka), ali, pored toga, u istoj mjeri je bitna upotreba kalorija, vitamina i normalno varenje unijetih materija. Mislim da doktori tokom neke bolesti preporučuju nešto tome slično. Svakako, bolesnik treba da jede takve proizvode koji u sebi sadrže mnogo proteina, mnogo kalorija, ali ujedno i da se mogu lahko variti u želucu. Jer na taj način bolesnik treba povratiti snagu koju je izgubio, ali ne smije imati problema tokom varenja u želucu.

Danas su naučna istraživanja dokazala da se sve navedene specifičnosti nalaze u čeregotiji. O ovoj temi ima toliko konkretnih primjera, kako je upotrebljavana i kako je dala rezultata, da se ne mogu ni izbrojiti. To znači da Allahov Poslanik ne govori samo šta mu padne na pamet i slučajno. Ono što je kazao u potpunosti se obistinilo, a rezultati uvijek potvrđuju njegovu istinitost.

9. Muha

Da nastavimo o istoj temi, navodeći ponovo jedan hadîs iz Buhârîjeve zbirke. Allahov Poslanik je kazao:

“Ako nekome od vas u posudu sa jelom ili pićem upadne muha, neka je cijelu utopi u posudu a zatim izbaci – jer je u jednom njenom krilu bolest, a u drugom lijek!”^[27]

Najprije da kažemo: U to vrijeme čovjek nije mogao znati da muha nosi mikrobe. Muha, kada upadne u neku posudu u kojoj ima bilo kakve tečnosti, ona iz opreznosti radi na tome da jednim krilom ne dotakne tečnost, već to krilo drži iznad tečnosti, odnosno, ne ulazi u tečnost sa oba krila. Jer kada se bude odatle vadila, njeno suho krilo će joj pomoći da odleti. Ona će na taj način odletjeti, ali će nam ujedno prenijeti neku bolest putem mikroba koje je ostavila u tečnosti koju ćemo mi upotrijebiti.

S druge strane, u takvoj situaciji nama se preporučuje da muhu u potpunosti utopimo u posudu, a zatim da je izvadimo i bacimo – jer se u jednom njenom krilu nalazi mikrob, a u drugom protivotrov koji će uništiti štetu tog mikroba. Dok se muha bori za život, dotaknuti je jednom odozgor bit će dovoljno da pukne torba u kojoj se nalazi protivotrov, i na taj način će sama muha time da dezinficira mikrob koji je ostavila drugim krilom.

Naučnici koji su analizirali ovaj problem kažu: Kada smo pritisli na muhu odozgo, po leđima, uz pomoć mikroskopa smo primijetili da se desno-lijevo kreću neke mikro-čestice. Onda smo u kasnijim istraživanjima došli do zaključka da se radi o elementima sterilizacije.

10. Krv menstruacije

Hazreti ‘Âiša, radijallâhu ‘anhâ, prenosi: “Jednog dana je Resûlullâhu došla Fâtima bint Ebî Hubejš i upitala ga: ‘Allahov Poslaniče, krv mi se ne zaustavlja, uvijek mi pomalo curi, da li da ostavim namaz?’ Allahov Poslanik joj je odgovorio:

‘Nemoj, jer nije to krv zbog menstruacije već zbog neke bolesti u venama.”^[28]

Da, mi nakon nekoliko stoljeća saznajemo da krvarenje zbog menstruacije potiče u potpunosti iz unutrašnjosti tijela, i na taj način se ponovo čudimo i divimo: Kako li je Allahov Poslanik, sallallâhu ‘alejhi ve sellem, mogao još tada znati za ovaj problem, kojeg je nauka tek danas istraživanjima ustanovila? Naravno, tako što ga je o tome obavijestio njegov Gospodar. Da, njegov Gospodar ga je obavijestio, i tako je i on znao. Ovolike godine koje su prošle dale su posebnu važnost tom Dragulju rječitosti. Sada naučnici govore da ovu riječ nije mogao niko drugi kazati osim vjerovjesnika.

11. U alkoholu nema lijeka

Târik ibn Suvejd, radijallâhu ‘anh, prenosi: “Bolovao sam. Do zabrane alkohola u liječenju svojih bolova koristio sam alkohol. Kada je zabranjen alkohol, otišao sam Allahovome Poslaniku i upoznao ga sa svojim stanjem. Upitao sam ga da li za mene postoji opravdanje da i dalje koristim alkohol. Odgovorio mi je riječima:

“Ne, sam alkohol je bolest i ne može biti lijek!”^[29]

Kao i u različitim mjestima u Svijetu, i u Turskoj su priređeni simpozijumi i tribine protiv alkohola. Na njima su govorili naučnici, a njihov zajednički zaključak je: Samo jedna kap alkohola deformiše fizičku i duhovnu strukturu čovjeka. Međutim, Allahov Poslanik stoljećima prije nas je ukazao na ovaj problem ustvrdivši da je alkohol sam po sebi bolest.

12. Obrezivanje

Allahov Poslanik je nabrojao deset stvari koje su priroda čovjeka. Jedna od tih stvari je obrezivanje (sunnet).^[30]

Šta danas naučnici kažu o tome? Zar i oni nisu isto to ustanovili i zar i oni ne govore da je kožica koja se skida prilikom obrezivanja mali dio organa gdje se skupljaju nečistoća i mikrobi, da ima mogućnosti da se ona podere i da nosi rizik pojave raka (karcinoma). Zapravo, obrezivanje (sunnećenje) jedini je način da se čovjek spasi od navedenih rizičnih bolesti.

Primjetno je da Zapad u obrezivanju ide ispred mnogih slijepih pijanica koji se kod nas protive tome činu. Danas je u Americi i Engleskoj na milione obrezanih!

Kad već govorimo o tome, dozvolite mi da prenesem riječi velikana kojeg je upoznalo 20. stoljeće, jer me na to asocirala ova tema, i sjetih ih se: “Zapad je noseći i rodit će jednog dana islamsko čedo; isto kao što je Osmanska država noseća i rodit će jednu zapadnjačku državu!”^[31]

Obistinio se jedan dio ovih riječi koje su kazane prije sedamdeset-osamdeset godina. I mi sada, očima punim nade, očekujemo taj drugi porod. Bolovi su se povećali i pojačali. Uzvici puni radosti o porodu u veoma bliskoj budućnosti, inšallâh, će se čuti!

Dovdje smo govorili o istinoljubivosti i tačnosti Allahova Poslanika i prijašnjih vjerovjesnika. Svaki vjerovjesnik se nalazio na samom vrhu istinitosti i istinoljubivosti. U njihovom životu laž nije mogla naći ni koliko trun mjesta. Zapravo, da je kod njih bilo koliko trun neistine, oni ne bi mogli biti nikome uzrok da krene Pravim Putem jer su oni došli da upućuju čovječanstvo na Pravi Put i objasne veliki put koji vodi ka Džennetu. Da, kada bi se značenje istinitosti materijalizovalo i preobratilo u tijelo, onda bi se pojavili presjajni izgledi vjerovjesnika.

U međuvremenu smo vidjeli da ima na hiljade dokaza od ezela do ebeda koji potvrđuju istinitost našeg Vjerovjesnika. Mi smo tu temu pokušali obraditi u tri dijela. Naravno, jedna ovakva klasifikacija i prezentacija je na naš način odrađena. Inače, dokazi o njegovoj istinitosti i istinoljubivosti mogu se klasificirati na hiljade načina i mogu se objasniti na mnogo različitih načina. Zapravo, ko može i ko ima pravo da o ovoj temi stavi tačku? Mi smo uvjereni da će se njegove riječi do Sudnjega dana obistinjavati, i na taj način će ljudi iz svih vremenskih perioda imati priliku da otkriju njegovu istinitost i da se iz dubine srca upoznaju sa njim.

A svakako će svako na Âhiretu moći da jasno vidi i primijeti istinitost Allahovoga Poslanika. Da, svako će prema ogledalu svoje duše imati priliku da vidi ličnost, osobine i imena Allahovoga Poslanika i shvatiti istinitost njegovih riječi. Naravno, Džennet, Džehennem, hûrije (džennetske žene) i gilmâni (džennetski mladići) pojavit će se u svojim oblicima onako kako ih je Allahov Poslanik opisao i oni će jezikom vječnosti njemu kazati: “Sadakte – Istinu si govorio!”

[1] Buhârî, Tibb, 1.; Ibn Mâdže, Tibb, 1.
[2] Muslim, Selâm, 69.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/335.
[3] Ebû Dâvûd, Tibb, 1.; Tirmizî, Tibb, 2.; Ibn Mâdže, Tibb, 1.
[4] Za opširnije objašnjenje v.: Bediuzzamân, 2. Makam 20. Riječi, Mukaddime.
[5] El-Mulk, 67/2.
[6] Ibn Kesîr, el-Bidâje ve’n-nihâje, 7/93.
[7] Ibn Kesîr, Tefsîru’l-Kur’âni’l-‘azîm, 4/330.; Tâberî, Târîhu’l-umem ve’l-mulûk, 2/580.
[8] Buhârî, Fedâilu’l-ashâb, 21.; Muslim, Fedâilu’s-sahabe, 54-55.
[9] Buhârî, Tibb, 30.; Muslim, Selâm, 98.
[10] Buhârî, Tibb, 19.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/443.
[11] Muslim, Tahâre, 91.; Tirmizî, Tahâre, 68.
[12] Buhârî, Bed’u’l-halk, 17.; Muslim, Tahâre, 93.
[13] Tirmizî, Sajd, 16.; Ebû Dâvûd, Edâhî, 21. i Tahâre, 37.
[14] Er-Rahmân, 55/7-8.
[15] Ebû Dâvûd, Et’ime, 11.; Tirmizî, Et’ime, 39.
[16] Buhârî, Vudû’, 26.; Muslim, Tahâre, 87-88.
[17] Zapisana i nezapisana objava.
[18] Šest zbirki hadîsa i to: Buhârî, Muslim, Ebû Dâvûd, Tirmizî, Nesâî i Ibn Mâdže.
[19] Buhârî, Džumu‘a, 8.; Muslim, Tahâre, 42.; Ebû Dâvûd, Tahâre, 25.; Tirmizî, Tahâre, 18.; Nesâî, Tahâre, 7.; Ibn Mâdže, Tahâre, 7.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/80.
[20] Buhârî, Vudu’, 73.; Muslim, Tahâre, 42-48.
[21] Tirmizî, Zuhd, 47.; Ibn Mâdže, Et’ime, 50.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/132.
[22] Sujûtî, el-Džâmiu’s-sagîr, 1/24. (Prenijeto iz Dârekutnîjevog djela el-Efrâd).
[23] Tirmizî, Libâs, 23.; Ibn Mâdže, Tibb, 25.
[24] Tirmizî, Libâs, 20. i Tibb, 13.; Ebû Dâvûd, Teredždžul, 18.
[25] Čeregotija, od turske riječi çörek otu, što znači mačkov brk, odnosno nigella clamascena.
[26] Buhârî, Tibb, 7.; Muslim, Selâm, 88-89.
[27] Buhârî, Bed’u’l-halk, 17. i Tibb, 58.; Ebû Dâvûd, Et‘ime, 48.
[28] Buhârî, Vudû’, 63.; Muslim, Hajd, 62.
[29] Muslim, Ešribe, 12.; Tirmizî, Tibb, 8.; Tahâvî, Šerhu me’âni’l-asâr, 1/108.
[30] Buhârî, Libâs, 63. i Isti’zân, 51.; Muslim, Tahâre, 49.
[31] Bediuzzamân, Risâle-i Nûr Külliyâtı, (Târîçe-i Hayât), str. 2130.

Tweet

Whatsapp