U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji hidžru čine i koji... (At-Tawba, 20)
الَّذِينَ آمَنُواْ وَهَاجَرُواْ وَجَاهَدُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ أَعْظَمُ دَرَجَةً عِندَ اللّهِ وَأُوْلَئِكَ هُمُ الْفَائِزُونَ
U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji hidžru čine i koji se bore na Allahovome putu zalažući imetke svoje i živote svoje; oni će postići što žele. (At-Tawba, 20)
Borba materijalnim sredstvima se u Kur’anu pojavljuje ispred borbe životom, svugdje osim u jednome ili dva ajeta. Nama se na neki način čini da čovjek, dok je živ, uvijek prednost daje i više voli imovinu nego život. Časni hadis kaže: “Ko bude ubijen dok brani svoju imovinu, smatra se šehidom”. Pored toga što nas obavještava o određenoj prosudbi, ovaj hadis, na dugoj strani, ukazuje na tu ljudsku osobinu. Narodna izreka prisutna kod nas: “Imovina je duši rođeni brat” nije ništa drugo nego izražavanje iste pojave na drugi način.
Bilo je ljudi koji su se srcem odrekli dunjaluka (ovosvjetskih dobara, imetka i sl.), a nisu i praktično, odnosno dobitno, kao što su bili Ebu Bekr, r.a, Usman, r.a., Abdurrahman ibn Avf, r.a. Bilo je i ljudi koji na ovom svijetu, od početka, nisu imali nikakvih materijalnih dobara. Kod takvih je život ispred imovine, a to je razumljivo jer oni nisu ni stekli imetak koji bi imao prioritet nad životom.
Naravno, nije jednostavno, kao što se samo od sebe razumije, prihvatiti vjerovanje i sve što ono nalaže. Življenje u okvirima osjećaja pobuda i navika, koje se uspostavljalo i temeljilo tokom dugih godina, ako mu se dodaju urođeni porivi, veoma teškim čini čovjeku žrtvovanje imovine i života. Rječit je primjer velikana Hamze, r.a., Poslanikovoga, s.a.v.s., amidže i brata po mlijeku, koji je oklijevao neko vrijeme prije nego što je oglasio svoje prihvatanje vjerovanja. Budući da je žrtvovanje kako života tako i imovine težak ispit za svakoga, dužni smo pokazati zanimanje i svoje poštovanje za sve koji su to činili. Dužni smo činiti dovu za njih.
Prema tome, ako je vjerovanje prelazak prve prepreke, koju je postavio šejtan, onda je ostavljanje svog naroda, plemena, porodice, rođaka i preseljenje u drugi kraj − prelazak druge prepreke, koji nije ništa manje težak od prvoga. Iseljavanje iz svog zavičaja, sa svoga ognjišta, zatim nezadovoljavanje time već vođenje borbe na Allahovome putu u novoj domovini može se smatrati prelaskom jedne nove prepreke, a ko to uspješno prođe, nadvlada samog sebe i stiže do spasa.
- Napravljeno na .