Ko je M. Fethullah Gülen
Gülen je rođen 1941. god. u tradicionalnoj porodici od pet dječaka i dvije djevojčice koja je živjela u Pasinleru, kvartu u Erzurumu. Njegov otac, Ramiz-efendija, bio je imam-vladin službenik, koji je svoju dužnost obavljao u različitim regionima.
Erzurum leži na sjeveroistoku Turske; on je jedna vrlo konzervativna društveno-kulturna sredina. To je grad na čijem su se licu, tokom stoljeća, odražavale temeljne vjerske i nacionalne vrijednosti.
Gülen je svoje dječaštvo proveo u atmosferi tradicionalnih derviških redova i vjerskih škola (medresa) koji su definirali i ovjekovječili konzervativne vrijednosti. Imao je neutoljivu radoznalost i ljubav za znanjem. Zbog toga je bilo nemoguće da ograničena sredina njegovoga grada udovolji njegovim intelektualnim željama. U ranom dobu on je svoj um usmjerio ka kulturnim, političkim i društvenim pojavama u vanjskom svijetu. Gülen se sjeća da je, s vremena na vrijeme, dok je bio u prvim razredima medrese, svoju pažnju fokusirao na društvene probleme. Pošto je poodrastao, krenuo je u otkrivanje svijeta umjetnosti i intelektualnih aktivnosti njegove neposredne društvene sredine. Svoje medresansko školovanje završio je u veoma kratkom roku, ali nikada nije imao priliku da primi bilo kakvu službenu edukaciju.
To su bile godine kada je Republika Turska upravo bila izgubila svoga utemeljitelja i kada je ona bila tek počela sa izgradnjom svojih institucija i establišmenta. Od vremena osmanlijske reformacije (tanzimat) ova zemlja je bila – i još je – svjedok mnogih političkih, ekonomskih i društveno-kulturalnih problema. Njezini intelektualci iskusili su pad u nemilost; osjećali su da su oni dio poražene i zaostale islamske civilizacije. Oni su danonoćno raspravljali o desetinama jednih te istih pitanja i problema. Ti problemi nikada nisu bili postavljeni sa jasnom odlučnošću i bili su ostavljani državi da ih ona rješava. Državni intelektualci su bili suviše umorni da bi govorili čak i o najjednostavnijim pitanjima. Teme koje su bile vezane za islam i vjerski društveni život već dugo su izgledale kao zakopane. Turska demokracija je bila lomljiva i oscilirala je između jednostranačkog i višestranačkog sistema. Političke i sektaške borbe, unutarnje razmirice, kontinuirana ekonomska kriza, siromaštvo i brojni drugi problemi zaokupljali su pažnju mladoga Gülena. On se bavio pitanjem dvjestogodišnje propasti muslimanskog svijeta i pokušavao pronaći lijekove koji bi stvari okrenuli u obrnutom smjeru. Gülen se iznova vratio ovim problemima kroz perspektivu savremenih kulturalnih vrijednosti. On je smatrao da postoji imperativ da se filtriraju najbitniji elementi tih pitanja u kojima bi bili ostavljeni postrani kompleksni detalji kako bi se oni iznova uobličili u novim sferama volje i entuzijazma.
U posljednja dva stoljeća u intelektualnim i vjerskim krugovima turskog društva postojale su dvije linije mišljenja koje su imale utjecaja na filozofska i politička gledišta i koje su prednjačile u eksplikaciji spomenute propasti i predlaganja rješenja, sa ciljem da na taj način olakšaju participaciju toga društva u svijetu moderne civilizacije. Jedna od tih linija su bili ekstremni konzervativci, a druga linija se temeljila na odbijanju povijesnog naslijeđa – i tradicije i društvenih praksi. Ova posljednja je preferirala pridruživanje svijetu civilizacije Zapada ne pitajući se kuda taj proces vodi i šta će biti kada se tursko društvo oslobodi svoga tradicionalnog društvenog identiteta.
Ovi prethodni su dinamiku progresa tumačili samo unutar granica tradicije sa konzervativnom misaonom podlogom; potonji su progres definirali kroz materijalne i kulturalne vrijednosti zapadnjačke civilizacije i životnog stila koga te vrijednosti produciraju. Po prirodi stvari, postojali su i oni koji su predlagali treći ili četvrti put, kao i oni koji su advokatirali za sintezu prva dva puta.
Fethullah Gülen Hodžaefendi dolazaše iz tradicionalne muslimanske zajednice. Prema tome, kad je on kročio na svoju stazu, na njoj su bili definisani već zgotovljeni modeli i tradicionalne norme. Njegovo najbliže susjedstvo nije bilo sklono novim interpretacijama za koje bi se moglo reći da su bile “izvan utvrđenog poretka stvari”. To je bio razlog zašto se on u svojoj prvoj inicijativi sučelio sa konzervativnom reakcijom. Gülen je čovjek koji je odan tradicionalnim vrijednostima. Međutim, on se, tokom svih ovih godina, nikada nije odrekao tradicionalnih kulturnih vrijednosti u sučeljenju sa savremenom civilizacijom Zapada. U tom smislu, njegova preduzimljivost sadrži elemente koji nose nova otvaranja za savremeno i tradicionalno i na teoretskom i na praktičnom planu. Od prvog perioda njegovih vjerskih i socijalnih aktivnosti pa do njegovih najnovijih napora na obrazovnom polju, njegovo pozvanje je bilo da pokaže kako vjerske i tradicionalne kulturne vrijednosti, na jednoj strani, i naučne činjenice, na drugoj strani, nisu suprotstavljene jedne drugima. Dapače, one podupiru jedne druge i one mogu služiti ljudskom rodu u izvornoj harmoniji. Gülen nikada nije skrivao svoj vjerski identitet. On je oduvijek sa samopouzdanjem priznavao da ovaj svijet za njega nije ništa drugo do ono što je o njemu spoznao iz svoga dubokog vjerskog iskustva. On vjeruje da vjerski identitet i praksa nisu odvojeni od humanog društvenog prisustva. U tom smislu, on je imao pogled na svijet koji je konzistentan sa njegovim vjerovanjima. On naglašava ideju da izvorni iskreni i vjerski karakter može biti od koristi državi i društvu. Savremeni mislioci su se općenito koncentrirali na državu, grad i ekonomiju. Gülen je, međutim, usmjerio svoju pažnju na ljudsko biće koje leži u srcu svega ovoga. Prema njegovome mišljenju, najvažniji problem moderne civilizacije jeste obrazovanje. Ako je pojedinac odgojen, on ili ona će biti odgojeni /ispravni u svemu: prema državi, gradu i ekonomiji. Gülen, dakle, ne smatra da pitanje ljudskog bića ostaje čisto intelektualno pitanje. On je svoja razmišljanja primijenio u ozbiljan projekt društvene prakse.
Konzervativna gledišta tendiraju da, kada je riječ o novim pitanjima, tvrdo slijede tradicionalne poglede koji čovjeku daju više pouzdanja. Novi načini posmatranja stvari mogu biti hvalevrijedni u tolikoj mjeri da se oni drže prihvaćenih argumenata koji su formirani u prošlosti – tj. u svjetlu tradicionalnih vrijednosti i normi. Takvo stanovište suzdržava se od dodavanja novih tumačenja i iskustava. Gülen pokušava da formuliše novi način raspravljanja, novi način koji se čvrsto drži obostranog povjerenja: i u tradiciju i u nove društvene vrijednosti. Ovo je bilo veliko ujediniteljsko gledište.
Kao mlad čovjek, Gülen je sebe postavio u poziciju da sarađuje sa dvije različite kulture: sa onom islamskom i sa onom zapadnjačkom. Počevši od tri generacije prije njega, ljudi su iskusili krizu identiteta između ove dvije kulture i civilizacije. Gülen je imao dobar pogled na transformaciju kulturalnog svjetonazora svoga doba. Radije nego da padne u emocionalno ili etičko razočaranje u sučeljavanju sa društvenim i institucionalnim promjenama koje su se dešavale u Turskoj i općenito u Svijetu, on nije želio da odbaci individualno i tradicionalno iskustvo dok se aktivno bavio aktualnom društvenom transformacijom na način svjesne participacije u njoj. On je razvijao stanovište da svoje lične, etičke i kulturalne ideale hrani novim repertoarima saznanja.
Prije nego što je napunio petnaest godina, Gülen se našao u atmosferi koja je vrvila takvim gledištima, a bio je mlad čovjek kada je sazrio u svome mišljenju. Obje sredine, kako njegova familija, tako i konzervativni medresanski krug u kome je rastao, vodili su ga ka ranom sazrijevanju. U samom sebi, on je imao duhovno iskustvo, a njegov um je bio obdaren velikim entuzijazmom i aktivnošću.
- Napravljeno na .