Stavljanje akcenta na “Doba sreće” (Asr-i saadet)
Predstava “Doba sreće” je, nesumnjivo, jedan od najvažnijih ideala koji su formirali islamsku društvenu i povijesnu svijest Gülenovog pokreta. Ovaj ideal je izveden iz prvog perioda islamske povijesti. Sistem vrijednosti toga doba temelji se na životu i praksi ashaba poslanika Muhammeda. Ovaj kratki povijesni period trajao je kada je sunnijska linija mišljenja ušla u svoje postojanje; njezina konsolidacija je bila moguća tek na temelju idealne prakse ovog perioda.
“Doba sreće” je bio period kada su živjeli prototipski predšasnici Gülenovog (i sličnih) pokreta. Ovaj period je bio karakterističan po tome što je on donio čisto islamsko vjerovanje. U toj generaciji nije bilo ničega na čijem bi se temelju neka muslimanska organizacija mogla smatrati političkom, ideološkom ili radikalnom. Vjernici su živjeli umjerenim društvenim životom; to je bila generacija pobožnih i iskrenih ljudi koji su živjeli u harmoniji i pored visokog stepena siromaštva. Pojedinci koji su živjeli u ovom periodu bijahu bezazleni, jednostavni i nesebični u skladu sa svojim asketizmom; bili su snažno odani svojim vjerskim idealima.
U Gülenovom pokretu, ideal koji je prezentiran kroz koncept “Doba sreće” ne korespondira sa “natražnjaštvom” niti sa jeftinim osjećanjima; on se veže za praksu islama koja se temelji na fundamentalnim principima akcije i održavanja jake veze sa duhom islamske svijesti. U ovom kontekstu, put Poslanika i njegovih drugova (ashaba) oprimjereni je islamski duh i kao takav smatra se glavnim izvorom inspiracije.
- Napravljeno na .