Budućnost reformisanja u islamskom svijetu

Čovjek u središtu islamskog reformisanja

Časopis „Hira“ pratim od njegovog pojavljivanja. Pratim ga sa stanovišta forme i sadržine, iz bliza i s odstojanja u odnosu na one koji stoje iza njegovog nastanka i razvoja. Privučena sam duhovnošću i osjećajnošću njegovih poruka, kao i njegovom prožetošću islamskim racionalizmom i odmjerenošću, što ga, prema mome viđenju, čini duhovnim i intuicijskim pomagačem svakome ko se odluči za sudjelovanje u reformisanju naše zajednice. Priželjkivala sam da uzmognem sudjelovati na njegovim stranicama, ali, kako, budući da sam ja profesor političkih nauka, a za pitanja, kojima se bavi „Hira“, čini se da su daleko od politike.

Međutim, znala sam da na tim stranicama trebam sudjelovati, jer su duhovnost i osjećajnost odgojna osnova, nužna u svakome javnom poslu koji se obavlja za dobro društva i ljudske zajednice. Tako bismo trebali razumijevati i „politiku“. Otuda je politika ovdje prisutna, ali ne u modernom smislu koji mu daju stvarne prilike, s kojim ona odražava sve vidove materijalnih sukoba, kidajući vezu s Allahom, čovjekom i društvom. Dakako, politika koja se ovdje ima u vidu, jeste politika s islamskom civilizacijskim smislom, koja stremi napredovanju kroz čuvanje. To je politika koja pruža cjelovit odgojni program, koji počinje s čovjekom i stapa se sa snagom cjelokupne zajednice. U njoj sudjeluju svi pripadnici zajednice, svako u onome što on voli. Dakle, politika nije samo vladavina i upravljanje s visokog položaja, kako je mnogi poistovjećuju s moći ljudi na vlasti koji upravljaju s visine.

Da sudjelujem na stranicama „Hire“, ukazala mi se prilika u sklopu koje ću iznijeti svoje iskustvo sa simpozija Budućnost reformisanja u islamskom svijetu - uporedna iskustva s turskim pokretom Fethullaha Gülena, održanog u Kairu na Univerzitetu arapskih zemalja, 19-22. oktobra 2009. godine, uz saradnju između Centra za civilizacijska istraživanja i dijalog kultura pri Fakultetu ekonomskih i političkih nauka Kairskog univerziteta i Vakufa Istraživačke akademije, Interneta i časopisa „Hira“ iz Istanbula.

To je simpozij u čijim sesijama je, tokom tri dana, sudjelovalo preko 2000 učesnika, iz reda omladine, predstavnika sredstava informisanja, univerzitetskih profesora, kulturnih radnika i političara.

U tom smislu, sa stanovišta sastava učesnika, mjesta zasjedanja i broja prisutnih, Simpozij je bio prvi u svojoj vrsti, kad se radi o predstavljanju misaonoga i idejnog iskustva turskoga kruga o islamskoj civilizaciji, sličnome krugu, kakav je arapski krug. Profesori, dr. Ibrahim al-Bejumi Ganim i dr. Dr. Bakinam aš-Šarkawi, stručni koordinatori, uložili su sav trud da se ideja Simpozija pretvori u opipljivu stvarnost.

Ako „Hira“ pruža snagu vjerovanja, intuicije i duha, potrebnu pokretanju, započinjanju djelovanja i kretanja, ona se može smatrati i snagom koja izražava i otjelovljuje ciljeve pokreta Fethullaha Gülena, kojem je u središtu misao toga savremenog mislioca reformatora, koji je svoj pokret izveo iz središta Turske, ostavljajući znatne tragove, ne samo na prostorima Turske, već u okvirima muslimanske zajednice i cijelog svijeta. U tom svjetlu su eksplodirali interesovanje i želja da se upoznaju ta misao i taj pokret.

Uzajamna iskustva razmjenjivana između Centra za civilizacijske studije i „Hire“, prilikom susreta u Kairu i Istanbulu, u razdoblju od 2005. do 2009. godine, bila su neki vid trasiranja puta koji nas je doveo do Simpozija, a to je put na kojem sam se i ja zaplela u lijepu želju da upoznam naravi članova tog pokreta i njihov doprinos. Tokom toga sam u pokretu Fethullaha Gülena otkrila „čovjeka“ i njegove naravi.

Čovjek, ljudskost i humanizam, riječi su koje mnogi često izgovaraju, koje imaju mnogostruka značenja: čovjek koji koegzistira s prirodom ili materijom, čovjek koji se gubi između nepostojanja i postojanja, čovjek kao razumno i razborito biće, čovjek kao romantičar koji sanja, itd. Međutim, čovjek čiju reformu mi želimo, shvatajući ga kao ćošni kamen u procesu „islamske reforme“, u skladu s islamskim uputstvom o središnjosti uz međucivilizacijsko upoznavanje – to je čovjek koji popunjava misao Fethullaha Gülena, koji otjelovljuje plan pokreta Fethullaha Gülena, koji je, zapravo „sam po sebi plan“. To je, zapravo, novi čovjek, kojeg Fethullah Gülen opisuje kao predstavnika „zlatne generacije“, koji se odgaja sa svojom osobnošću, a kiti se kulturnohistorijskim vrijednostima. On je ljekar za duh i smisao, on je rukovodeći mozak koji stiže do svih jedinki društva, čiji utjecaj se pruža do svih ćelija organizma zajednice. On je spoj duha i smisla, on je koordinator osnova duha, inžinjer razuma, pokretač misli. On je junak koji bdije nad sudbinom domovine, štiti historiju našeg čovjeka, njegovu vjeru i običaje, brani tradiciju i sve svetinje. On je jedan od „pregršti fanatika“ koji su u stanju opet obnoviti zajednicu.

To šejh Fethullah Gülen kaže za čovjeka, jednako kad se radi o željenoj razini vođenja u reformi, ili o razini stabla i njegovih plodova. Taj čovjek je svrha i cilj. On je polazište i počelo, on je rezultat i posljedica. Sve mimo toga su mehanička sredstva, trkačke staze koji vode ka tom čovjeku. Iz islamskoga vjerničkog ustroja se vide njegovi korijeni i izvori u islamu, onako kako ga Fethullah Gülen svojim življenjem oličava i predstavlja tokom svoga cjelokupnog života.

Taj ustroj, ti korijeni i izvori, koji s Fethullahom Gülenom sudjeluju u njegovom pokretu, s nekim svojim obilježjima su sudjelovali i u idejama i islamskim reformskim pokretima u raznim krajevima islamskog svijeta i kroz različita historijska vremena. Te ideje i pokreti, uprkos raznolikosti i mnogobrojnosti, nisu ispuštali iz vida da je čovjek, u islamskom viđenju, objekat popravljanja, ili predmet kvarenja, u zajednici, već su ustrajno u pomoć pozivale i ostale činioce i druge izvore, od kojih su neki i materijalni. Međutim, šta reći o obilježjima po kojim se misao i pokret Fethullaha Gülena razlikuje od drugih misli i pokreta, te o obilježjima po kojim se raspoznaje u odnosu na savremene i ranije islamske reformske ideje i pokrete?

Dva navedena pitanja je bilo neophodno postaviti u krugu islamske reformističke misli u arapskom svijetu, koji se praktično povezuje i upoznaje s mišlju pokreta Fethullaha Gülena, ali tek nakon što se pokret učvrstio, a njegove istaknute vođe upoznao Zapad i drugi dijelovi svijeta.

Pokret i njegova ideja je zavrijedio interesovanje brojnih zapadnjačkih akademskih i političkih ustanova. S njim u predmetu su zasjedali naučni skupovi. O njemu su objavljivane knjige i napisi u Sjedinjenim Američkim Državama, Zapadnoj Evropi i Rusiji. Susreti su u pretežnoj većini bili na stanovištu da je pokret Fethullaha Gülena jedan od najvažnijih reformskih pokreta u islamskom svijetu tokom druge polovine 20. stoljeća. Otuda se on smatra društvenim i kulturološkim pokretom koji će ostaviti najsnažnije tragove u 21. stoljeću. Ti radovi su pokret predstavili iz ugla interesovanja Zapada za položaj islamskog svijeta u ukupnom svijetu i izvanjske svjetske utjecaje koje vrši pokret Fethullaha Gülena, budući da se pojavljuje označen naravima svojstvenim turskoj zavičajnosti.

Na drugoj strani, u mome pristupu pokretu Fethullaha Gülena, a njegovoj misli posebno, bilo je neophodno upoređivanje s drugim svjetskim simpozijima, koje je održavao Zapad.

Zato Kairski simpozij i jeste u stanju odgovoriti na dva naprijed postavljena pitanja, o obilježjima po kojima je taj pokret specifičan u području islamskog reformisanja. Simpozij je definisao svoj pristup i cilj, iscrtao plan svog predmeta. Zasjedao je u odgovarajućem kontekstu i došao do važnih rezultata.

Prvo : Cilj Simpozija, ideja vodilja i poruke

Cilj Simpozija odražava specifičnost pristupa nas iz našeg arapskoga kruga jednom turskom iskustvu, kao što je ovo o kojem govorimo. Pristup reformi i obnovi u arapskom i islamskom civilizacijskom svijetu u prvoj polovini 20. stoljeća bilo je polazište s kojeg je vršena usporedba prilikom izlaganja i analize misli Fethullaha Gülena, kao i iskustva o njegovom pokretu, unutrašnjeg i izvanjskog, tako što su upoređivani s drugim iskustvima i gledanjima u dva svijeta, arapskome i islamskom, tokom istoga vremenskog razdoblja. Takav pristup odražava temeljnu ideju od koje polazi Simpozij, a proizilazi iz većeg broja ciljeva, povezanih s proučavanjem teških pitanja, nezaobilaznih zainteresovanim za tu misao i pokret pionira islamske reforme i obnove uopćeno, i za misao i pokret Fethullaha Gülena posebno, jednako u njihovom turskom, širem islamskom, ili najširem svjetskom okviru.

Glavna idejna teza od koje polazi ovaj Simpozij, jeste da se raznovrsnost modela reforme smatra abecedom „islamskog počela“ u koje vjeruju protagonisti reforme i obnove, prema njegovim načelima se upravljaju u svome tragalačkom djelovanju i streme ka obnovi i preporodu svojih društava u njegovom svjetlu. S tim smislom se može reći da je pluralizam u sklopu jedinstva počelo koje, ne samo da je prihvatljivo, već je nužno i obavezno. Ono je jedan od rječitih dokaza razumijevanja islama kao jednoga cjelovitog sistema. Polazišta su jedinstvena, samo što postoje brojnost životnih poprišta i raznovrsnost teškoća i problema, koji se mijenjaju od jednoga do drugog vremena i od jednoga do drugog mjesta. To sve dovodi do različitosti u gledanjima i umnožavanja koncepcija reforme. Raznovrsnost gledanja i koncepcija reforme, zasniva se na islamskom počelu, izražava suštinu stvari, usklađuje se sa stvarnim društvenim i političkim prilikama, odražava suštinu ljudske naravi koja se poučava na redu i poremećajima, izlažući se stalno raznovrsnosti i prilagođavajući se postojanju mnogosvrsnosti u kosmosu i u onom što pruža društveni život. Islamsko počelo je ono što otvara zatvorena vrata, s dobrodošlicom prihvata sve tragalačke napore koji se prepliću sa stvarnošću i nastoje je popravljati i razvijati.

Idealna situacija je mnogostrukost na jednoj podlozi, a ne sputanost samo i isključivo jednim iskustvom. To se povezuje sa specifičnošću islamskog gledanja, koje proizlazi iz njegove cjelokupnosti, u sklopu koje nema rascjepa između vjerskoga i nevjerskoga, jer vjersko na razne načine pokriva sve dimenzije ljudskog života, a među njima i političku, pogotovo ako je zadovoljeno iznošenje jedne obuhvatne i potpune definicije naravi političara. Kad se započinje istinsko i ozbiljno razmatranje važnosti povezanosti, a nerascijepljenosti, između vjerskoga i nevjerskog, u sklopu kojeg nema ni načelnih osnova koje bi poduprle rascijepljenost, ostvaruje se jedan važan korak, s kojim se može krenuti putem djelotvornog podizanja razine i ovladati bilo kojim reformskim procesom u islamskom svijetu.

Polazeći od raznovrsnosti i mnogobrojnosti reformskih modela, koji počivaju na islamskom gledanju, ističe se temeljno pitanje Simpozija: šta su pobude promjena koje se konkurentski nude na putu reforme i preporoda u savremenim islamskim društvima, te gdje je mjesto pokreta Fethullaha Gülena među njima?

Praktična iskustva iz reforme i obnove pokazuju da širom savremenog islamskog svijeta postoje različita gledanja koja se tiču tragalačkih napora. Isto tako, ona pokazuju da svako od njih ima neki svoj glavni ugao interesovanja, koji se razlikuje od ugla interesovanja nekog drugog gledanja, da ima neko svoje realizatorsko obilježje, kao što imaju i svoje nedostatke i propuste. Među tim gledanjima je i ono koje insistira na tome da reforma počinje odozgo, da reforma političke vlasti treba prethoditi društvenoj i odgojnoj reformi. Nasuprot njemu je gledanje koje ističe da pravi početak treba krenuti od društvene baze, da se treba zasnivati na odgoju i vaspitanju, te na razvijanju duha i unaprjeđenju morala. Postoji i gledanje čiji nosioci vjeruju da reforma zavisi od upotrebe grube sile u suočenju s okolnostima i pojavama koje usporavaju, kao i uzrocima koji ometaju, bilo da su oni unutrašnji ili izvanjski, odnosno, da ljude treba strogo prisiliti na reformu. Nasuprot mu stoji gledanje čiji akteri su uvjereni da reforma neće plodove dati osim uz miroljubiva sredstva koja se koriste postepeno i na duge staze.

Ima i nih koji misle da usredsređivanje treba usmjeriti na odnose, postupke i organizacije, da će reforma svoje plodove donijeti svima, iako u različitim razmjerama. Također, ima onih koji pretežan dio svoga tragalačkog napora kanališu u vidu otpora prema izvanjskim pritiscima ometača preporoda i reforme. Tu su i oni koji kažu: „Ne, najvažnije je da se, najprije, otklone unutrašnji faktori usporavanja, pa onda ...“ Na osnovama razlika u gledanjima i različtitosti tragalačkih napora, formirali su se pokreti, društva i organizacije. Svako je stekao svoju narav, koja odražava srž njenog interesovanja, objašnjava njegovu polazišnu tačku i ukazuje na koncepciju njegovih tragalačkih napora. Oni su svi u krugu onog što im pruža okvirno islamsko počelo. Što se tiče prosudbe o ispravnosti i valjanosti ovoga ili onoga gledanja, ili o ispravnosti i valjanosti nekoga tragalačkog napora i njegove prednosti u odnosu na druge, to se prepušta praktičnoj probi u stvarnosti i procjeni koristi ili štete koje to gledanje proizvodi. Pravi sud u praktičnom procjenjivanju, jeste stav sunarodnjaka od kojih se sastoji zajednica. Time podrazumijevamo javno mnijenje, opći stav, koji ne može biti konsenzusom usaglašen na dopuštanju greške i negiranju onog što je ispravno, ili prihvatanju onog što je pogrešno i odbijanju popravljanja.

U svim slučajevima, otvoreno ostaje temeljno pitanje, a to je: zašto neka od dimenzija reforme, kod nekih reformatora, stoji iznad neke druge dimenzije, zašto zauzima vrh prioriteta za pokretanje? Da li se izbor zasniva na načinu traženja odgovora na izazove, da li je on uvjetovan okolnostima, da li je proizašao kao rezultat tragalačkog napora, ili je to proizvod brojnih pojava i okolnosti, a ako je tako, zašto te okolnosti uvjetuju prioritete djelovanja, što su s njima povezane pretpostavke uspjeha ili neuspjeha?

Ako bacimo i letimičan pogled na neke zemlje savremenog islamskog svijeta, vidjet ćemo da svaki kraj, a nekad i svaka zemlja, ima svoja posebna obilježja, određene okolnosti koje je čine drugačijom od drugih. „Moderna Turska“, npr., ima više nego jednu posebnost, koja proističe iz okolnosti njenog prelaska iz velike države u jednu marginalnu državu u međunarodnom poretku, te iz nasljednika osmansko-islamske baštine u jednu proevropsku sekularističku usmjerenost tokom cijelih osam decenija. Te posebnosti su uvjetovale različite prijetnje turskim islamskim reformiskim pokretima. U sklopu njih su izloženi razni vidovi i posebni putevi, koji omogućavaju pronicanje u turski slučaj, ne samo kad se radi o obogaćivanju reformskih teza u islamskom svijetu, već i kad se tiče iskustva koje otkriva i tumači djelotvorne mjere i dinamičke pretpostavke, zagubljene u mnogim usporednim iskustvima u krugu islamske civilizacije.

Otuda proučavanje turskog iskustva, predstavljenoga pokretom šejha mislioca, Fethullaha Gülena, unutar Turske, kao i u njegovim vanjskim produžecima, ne može svoje ciljeve ispuniti bez stavljanja u širi kontekst i veći okvir, koji će obuhvatiti usporedne prilike, koje se razlikuju s obzirom na unutrašnji kontekst i s obzirom na vanjski kontekst, te s obzirom na dostignuća, untrašnja i vanjska, uspoređujući ih s onim što je ostvario turski uspon tokom dvije protekle decenije, kao i s odnosom prema usmjeravanjima turskih politika, unutrašnjih i vanjskih, u razvojnim procesima. Sve istaknuto nas navodi na to da se međusobno propitivamo o naravima i karakteru viđenja tog modela reforme s islamskim polazištima.

Simpozij polazi od dvije osnovne nedoumice (problema), za koje nam se čini da mogu pomoći u pružanju odgovora na dva pitanja, a tiču se specifičnih obilježja pokreta u odnosu na sebe i kad se upoređuje s drugima.

Prva nedoumica se tiče odnosa između misli i političkog pokreta. Postoji jedan raširen vid odnosa koji zauzima veoma vidno mjesto, a to je onaj koji se usmjerava ka neporednome političkom pokretu, a postoji i ideja da se ti odnosi svedu na pozivno (da`wiyyun), odgojno ili opće društveno područje pokreta.

Otuda primjećujemo da se o različitim standardima otvoreno govori među protagonistima reforme i obnove, kao i među islamskim pokretima i strujama, a to proizvodi jednu vještačku, dodatnu polarizaciju između onog što je političko i što je nepolitičko u pokretima i strujama reforme.

Kad se radi o zapitanosti oko toga, kako se energija misaonog projekta pretvara u energiju pokreta za civilizacijske promjene, a ne samo političke, to je skrivena spremnost za svaki napor u islamskom reformisanju, prisutna tokom proteklih stoljeća, ili, u najmanaju ruku, to je skrivena spremnost da se čita ono šta je do sada prethodilo tim pokretima, strujama i njihovim tendencijama.

Možda možemo reći i da, jedan od najvažnijih pokazatelja saglasnosti među etičkim vrijednostima koje podstiču napore založene reformi i promjenama radi preporoda, koje surađuju tokom niza stoljeća, jeste nepretvaranje misaonog plana u program i nacrt nekog pokreta, već u organizacije koje se poduhvataju cjelovitih uloga u raznim međusobno povezanim područjima, koja, zajedno, čine civilizacijski sistem, počevši od sistema vrijednosti vaspitanja, obrazovanja, kulture, ekonomije, informisanja, politike, itd., da bi se došlo do korporacija i organizacija koje se upravljaju po tim sistemima vrijednosti u sklopu koncepcije svoga pokreta.

Ako se za tursko iskustvo s Fethullahom Gülenom čini da pruža model na osnovu kojeg se popunjava središnja zona, obično nepopunjena u ranijim ili postojećim reformskim projektima, onda je to zona koja sredotoči između odgojne misli i društvenog pokreta, kroz koju se stiže do političkog pokreta. Drugim riječima, zona koja sredotoči, vodi od odgoja pojedinca ka vaspitanju društva, a odatle, dalje, ka politici. Kako se ostvaruje ta operacija, šta su joj uvjeti? Bez sumnje, ostvaruje se uz dokazano odsustvo utjecaja politike. Kako je, onda, moderni pokret za odgojnu reformu u Turskoj imao društvene, ekonomske i političke refleksije? Ako jedan aspekt rada Simpozija nastoji pružiti odgovr na postavljeno pitanje, pozivanje na druga iskustva radi usporedbe u razmatranju istog promlema, iznijet će neki drugi aspekt istoga rada.

Kad se radi o drugoj nedoumici, vezanoj uz odnos između svjetovnosti islamskog poslovanja, namijenjenosti čovječanstvu i njegovoj posebnosti, opravdano je pitati, do koje granice se pružaju tragalački napori nosilaca reforme? Odgovor je: do negdje dalje od same vjerske i pravne reforme, odnosno, do društvene reforme, pa čak i do svjetske reforme, odnosno, do reforme stanja čovječanstva, podrazumijevajući da su muslimani dio njega, iako se pojam čovječanstvo razlikuje od jedne do druge civilizacijske filozofije. Drugim riječima, šta su vanjski produžeci islamskih reformskih projekata, zasnovanih u određenim regionalnim i lokalnim okvirima? Šta su ciljevi, stremljenja, sredstva i instrumeni tih protezanja? Svode li se oni samo na islamske krajeve i njihove probleme?

Ako se odgojne pretpostavke, kojim se akademsko i misaono poprište ispunjava djelovanjem nosilaca ranijih i postojećih struja i reformi u islamskom svijetu, usmjere na razvrstavanje tragalačkih napora i proučavanja sadržine misli i njihovih simbola, da li će dvije istaknute nedoumice biti ozbiljno zastupljene u tom području, posebno sa stanovišta pružanja linija koje razdvajaju misao, društvo i politiku? To je jedno od karakternih obilježja civilizacijskih studija sa stanovišta političkih nauka. To nisu tradicionalističke političke, ni tradicionalističke društvene, niti tradiocionalističke filozofske studije, već nastojanje Simpozija da u svom radu, kroz isticanje dva navedena problema, iznese nešto novo. Tursko iskustvo stečeno u okrilju utjecaja pokreta Fethullaha Gülena i njegove misli, predstavlja temeljno poprište za testiranje ta dva problema usporedbom s drugim reformskim gledanjima i iskustvima.

Drugo : Plan rada Simpozija, sesije i teme

Rad Simpozija je bio podijeljen u tri panela, kojima je obuhvaćeno četrnaest elaborata, putem sedam nastupnih sesija i zaključne sesije.

Prvi panel je bio opći i uvodni, koji iscrtava mape i puteve reformskih pokreta u islamskom svijetu tokom polovine prošlog stoljeća, kao i njihovih ranijih historijskih tragova. Zahvatio je i sistem pratećih pojmova, kao što su tragalački napor, obnova, reforma, i sl.

U koncepcijskom aspektu Simpozija, sudjelovalo je i uvodno predavanje održao prof. dr. Ahmad Tajjib, rektor univerziteta Al-Azhar, u kojem su predstavljene teme i elaborati prof. dr. Abu Ja`ruba al-Marzukija, prof. dr. Sajfu d-Dina `Adbu l-Fattaha, prof. dr. Ridvana as-Sajjida, prof. dr. Muhammada Salima al-`Avva, kao i komentari prof. dr. Muhammada `Amare, prof. dr. Muhammeda Kemala Imama i prof. dr. `Abdu l-Hamida Madkura, na navedene elaborate.

Među najvažnijim problemima o kojim se raspravljalo tokom ovog panela, bila su pitanja „nepromjenljivog“ i „promjenljivog“, razvrstavanja reformskih pokreta, svrhe reforme, uvjeta i podsticaja različitih modela reforme, od ideje do pokreta, kao područja reformisanja.

Drugi panel je pružio upoznavanje sa šejhom Fethullahom Gülenom. Dva elaborata, prof. dr. Orćuna Šabana i prof. dr. Ibrahima al-Bujumija Ganima, doprinijela su upoznavanju sa šejhovim životom, društvenom i regionalnom pripdnošću, izvorima na kojim su se formirali njegova misao, naučna iskustva i narav načina djelovanja, imajći u vidu da je on šejh, mislilac, vođa jednoga građanskog pokreta, društveni reformator, mirovni aktivista, književnik i pjesnik. Taj istraživački dvojac je posbeno osvijetlio izvore koji su Šejhov lik formirali na islamskim načelima i islamskoj tradiciji, pored zasluga njegovih širokih uvida u savremene filozofije i nauke, što pruža uvjerljivu sliku o naravima povezanosti njegove misli i pokreta. U svom komentaru, dr. Amana Salih je ukazala na značaj reformatorskog vođenja i vrijednost onog po čemu se šejh Fethullah Gülen odlikuje nad drugim reformatorima druge polovine 20. stoljeća, budući da ga je obraćanje ljudima mišlju i posvećivanje pokretu podsticalo da, u radu na raznim poljima reformisanja, ističe kako dimenzija vjerovanja nije uvjet za djelovanje u pokretu, već je ono svrha i cilj kojim se upotpunjuje samoprijekor.

Zato drugi panel Simpozija ne bi bio potpun bez osvjetljavanja naravi posebnosti pokreta Fethullaha Gülena radi društvenih promjena, imajući u vidu da on nije samo turski pokret, već pokret koji nadilazi nacionalnost i prelazi u svjetovnost savlađujući mostove između nacionalnosti i vjere, da bi postigao buđenje muslimanske zajednice i dobrobit za sav ljudski rod. Stoga su radovi iz tog dijela ovog panela iznijeli upoznavanje s programom pokreta sa stanovišta značaja obrazovanja, borbe protiv neznanja, razdora i siromaštva, kao i značaja sredstava i instrumenata pokreta, te polja djelovanja u Turskoj i u svijetu (škole, džamije, informisanje, kadrovi, Zadužbina novinara i pisaca, Organizacija zadužena za dijalog, Zadužbina za akademska istraživanja i Internet).

Ti radovi osvijetlili su filozofiju pokreta i razumijevanje pojma služenje (s konotacijama odlučnost, predanost, briga) u ukupnom opsegu djelovanja. To je služenje koje se u osnovi naslanja na ljudske izvore, podržane izvorima iz zadužbina i „strukovnih“ priloga.

Da pokret Fethullaha Gülena ne bi bio shvaćen samo kao turski pokret, ispravno razumijevanje njegovih naravi se olakšava i pojašnjava stavljanjem u politički (društveni) kontest u okviru islama u modernoj Turskoj. Zato je predstavljen rad prof. `Alija Bulaća, pod naslovom Vjera u Turskoj, društvene promjene i pokret Fethullaha Gülena, kao i rad prof. Mehmeda Enesa Ergena, pod naslovom Pokret Fethullaha Gülena među turskim pokretima za promjene.

Prof. dr. Mahmud al-Kurdi i prof. dr. Ahmad Tajjib, istaknuti protagonisti sociologije u Egiptu, svoje poglede na pokret su iznijeli razumijevajući ga kao islamski modernistički pokret, koji pravi spoj između modernosti i islama, u okrilju jednoga sekularističkog sistema koji se razvija na osnovama odnosa između vjere i turske države.

U skolopu ovoga drugog panela, kroz podnesene elaborate i diskusije o Gülenovoj misli i naravima pokreta u njihovome trusrkom okviru, istaknuta su četiri problema: pitanje odnosa pokreta prema političkom radu, pitanje stava pokreta prema turskom sekularizmu koji se razvijao počevši od sredine 20. stoljeća, pa do njegovih domašaja s kojima može izraziti koegzistiranje vjere i sekularizma, za koje Gülen smatra da trebaju biti okvir ostvarivanja koegzistiranje različitih struja u istoj državi, zatim pitanje odnosa pokreta prema Zapadu, te, na kraju, pitanje odnosa vođstva pokreta prema širini značaja zaštite ukupnoga pokreta, a ne samo ličnosti vođe.

Treći panel je svojim elaboratima zahvatio područja djelovanja i praktičnih iskustava u obrazovanju, vođenju dijaloga, sprječavanju razdora, borbi protiv siromaštva u lokalnim i svjetskim okvirima. To su tri poprišta kojima su okrenute aktivnosti pokreta u Turskoj i izvan nje, pružajući jedinstven obrazac islamskim reformskim pokretima koji imaju izvanjske produžetke, a svoja posebna obilježja stiču ne samo unutar granica svoje države (Turske), već i putem protezanja ka drugim zajednicama u svijetu.

Dva elaborata su zahvatila pitanje obrazovanja, a izložili su ih dr. Samir Budinar, pod naslovom Filozofija obrazovanja, promenada kao životno važno područje, te dr. Redžep Kajmakdžan, pod naslovom Obrazovanje i njegove organizovane ustanove, od regionalnosti ka svjetovnosti.

Dr. Samir Budinar je u svom radu istaknuo da obrazovanje predstavlja temeljnu podlogu s koje je Gülenov pokret započeo svoj reformski put, zato što obrazovanje pokretu omogućuje da izrađuje ono što se zove „vlastiti model“, odnosno da izgrađuje čovjeka i njegov odgoj na vrijednostima na kojima pokret počiva, jednako kao što pokret može i ispuniti „zadatak dostavljanja“, koji Fethullah Gülen smatra jednim od osnovnih zadataka u životu svakog muslimana.

Obrazovanje tu izradu tog vlastitog modela ostvaruje naslanjajući se na tri elementa. Prvi je novi čovjek, označen slobodom razmišljanja i odlučivanja, spajanjem vjerovanja i znanja, korištenjem modernih sredstava komuniciranja radi dospijevanja do prosudbi i osjećanja drugih ljudi, dubokim duhovnim korijenima, čuvanjem ljudskih vrijednosti i izvornosti, uz klonjenje tradicionalzma. Drugi elemenat koji podstiče izradu vlastitog modela, ogleda se u snazi samog islama, koja proizlazi iz posebnosti njegovog poslanja, koje nadilaze zakone vremena i prostora, te u međusobnom dopunjavanju njegovih sadržaja pri djelovanju i ostvarivanju ciljeva. Treći elemenat, jeste sadašnja, ili savremena faza, u kojoj pokret poboljšava korištenje i upotrebu mogućnosti u uvjetima globalizam i zagovaranje da se garantuju ljudska prava, lične slobode, i slično.

Ako se dr. Samir Budinar u svojoj besjedi usredsredio na važnost poprišta obrazovanja u pokretu Fethullaha Gülena, riječi dr. Redžepa Kajmakdžana su bile neposrednije usmjerene na stavove Fethullaha Gülena o odgoju i obrazovanju. Njihovu osnovu čini odbijanje modernističkih pogleda na obrazovanje, koji se usredotočuju na materijalnu i racionalističku stranu obrazovnog procesa, s kojima se obezvrjeđuje njegova duhovna strana. Nasuprot tome, Fethullah Gülen nudi obrazovni pogled koji to uspješno zamjenjuje, a koji počiva na spajanju duha i materije.

Otuda on odbija tvrdnje o postojanju nesklada između nauke i vjere, već, naprotiv, insistira na podsticanju naučnog istraživanja, ali tako da se ne zanemaruju duhovne vrijednosti. Tako je Gülenovo gledanje došlo saglasno s pojavljivanjem nekih pravaca na Zapadu, koji odbijaju isključivo materijalističko gledanje na odgoj, a zagovaraju jedno kompleksno gledanje na čovjeka.

O načinu primjene toga odgojnog pogleda Fethullaha Gülena u školama, u postojećoj stvarnosti, dr. Redžep Kajmakdžan je govorio, napominjući da se ona ne odvija u vidu posebnih metodologija, ili na osnovu dodatnih vjerskih sadržaja, već na osnovama slijeđenja autentičnih lokalnih programa, specifičnih svakoj zemlji posebno, s naglaskom na unaprjeđenju gledanja na vrijednosti u sklopu tih programa, kao i pružanju odgojnog programa koji će pratiti nastavne programe i metodologije, kroz rad nastavnika i razne druge školske aktivnosti.

Nakon toga, u svom komentaru o poprištu obrazovanja u pokretu Fethullaha Gülena, prof. dr. Fathi Malikavi je istaknuo sljedeće bitne pojave: da je pokret u svjetskim promjenama vidio svoju šansu a ne prijetnju, da je promjena na turskom poprištu, koja je uzrokovala rascjep između društva i države, proizvela priliku koju je taj pokret iskoristio. S druge strane, Fethullah Gülen se opredijelio za građansku a ne za vjersku školu, iako kritikuje savremeni trend u svim školama, s tim što postavlja uvjete pod kojima će škole raditi. Na trećem mjestu, globalna odgojna filozofija nije imala uspjeha u promjeni položaja škole u društvu, a postmodernistička filozofija nije sveobuhvatna filozofija. Nijedna nije bliska ciljevima Gülenovih škola. Na četvrtom mjestu, važnost dodatnih metodologija se ogleda kroz unošenje novih vrijednosti. Otuda školska kultura i školsko okruženje postižu plodne zasade tih vrijednosti.

Drugo poprište pokreta Fethullaha Gülena, vođenje dijaloga i sprječavanje razdora, zahvaćeno je elaboratom dr. Jasina Okataja pod naslovom Iskustva o unutrašnjem dijalogu i turski patriotizam. Predstavljena je iskustvena praksa Zadužbine udruženja novinara i književnika, kao jednoga od naznačenih iskustava. Pozivu Fethullaha Gülena su se odazvale sve političke opcije i misaoni pravci, pridajući mu važnost u unutrašnjem dijalogu. Šejh i njegov pokret su odigrali ulogu i u širenju dijaloga s nacionalnim manjinama unutar Turske. Pozivno zborište je postalo susretište na kojem se sastaju različite misaone i političke vizije, koje raspravljaju o problemima Turske, bližeg okruženja i čovječanstva. Izučavanje tih svih iskustava može potvrditi kakvu kapitalnu ljudsku snagu ima pokret Fethullaha Gülena, kad može okupiti različite strane da sjednu zajedno, međusobno se upoznaju, koristeći mogućnost da se pred njima kristališu najdublje misli.

O dijalogu s nemuslimanima, govori elaborat dr. Muhammada Saffara. Kao polazište je uzeta usporedba između Sajjida Kutba i Fethullaha Gülena, koji su se bavili dijagnozom krize kroz koju prolazi čovjek. Njen nastanak je Sajjid Kutb povezivao s nedopustivim rascjepom između nauke i vjere, a na isto ukazuje i Fethullah Gülen, kad govori o parnom rascjepu.

Ono što bliskima čini Fethullaha Gülena i Sajjida Kutba, jeste ideja o vitalnosti Objave kroz historijska vremena, da bi vrijeme objavljivanja bilo korišteno u vremenu tumačenja. To je ono što se ogleda u ideji o stablu i sjeni kod Sajjida Kutba, a Poslanik je u pogledima Fethullaha Gülena stablo. Rad dr. Muhammada Saffara naglašava da se Sajjid Kutb obraća nepokolebljivim vjernicima. Fethullah Gülen, dotle, razgovor vodi s pupoljcima vjerovanja. On i jedne i druge okuplja sa zanosom i strpljivošću mistika sasvim predanog Uzvišenome. Oba mislioca govore o festivalu divljenja Stvoriteljevom djelu.

Isti elaborat zahvata i aspekte neslaganja dva mislioca, ističući kako Sajjid Kutb smatra da je sukob između muslimanskoga i paganskog društva neizbježan, dok Fethullah Gülen vjeruje u dijalog, prihvatanje drugog i drugačijeg, uz očuvanje sopstvenosti. Uz to, svaki od njih ima svoje specifično gledanje na vrijeme.

U svom komentaru na ovaj elaborat, izloženom na dva lista, dr. Bakinam aš-Šarkawi je ukazala na koncepciju međusobnog približavanja, kojoj je privržen pokret Fethullaha Gülena prilikom vođenja dijalog unutar i izvan Turske. Ona je objasnila da izraz tajna uspjeha pokreta, zapravo, odražava ravnotežu unutar brojnih binarizama, kao što su nauka – vjera, Istok – Zapad, srce – razum, itd.

Dr. Bakinam aš-Šarkawi je dodala i da postoji niz razloga uspješnosti dijaloga u Turskoj, a tu su prije svih:

1. kontekst u kojem pokret djeluje, budući da se sekularizam u Turskoj razvijao sa znatnom mjerom liberalizma, a razvoj demokratije je osnaživao državu zakona u Turskoj, tokom kojeg je rascjep između vlasti i opozicije uređen zakonom; uz to, pokret je uzeo i vanjsku dimenziju kao važno obilježje svog modela, tako da je međunarodno zaleđe unutrašnje potencijale podstaknulo da pokretu prošire polje djelovanja, a to mu je pružilo dodatnu priliku za razvoj;

2. spremnost Fethullaha Gülena da odgovori potrebama, time što se na reformisanje pojedinca usredotočio radi reformisanja društva; mističko raspoloženje u Turskoj je razgibao uključujući mistike u aktivan rad, kako bi se klonili lijenosti i prešli u aktivan rad za pokret; on se snabdio i sredstvima koja, putem informisanja i obrazovanja, njegove ideje pretvaraju u pokret i djelo;

3. Fethullah Gülen svoje sveobuhvatne poglede izlaže s osloncem na pojmove koje definišu različite pojave i novi dopunjujući sadržaji; islam kod njega dopunjuje demokratiju, a modernosti je potrebna vjera u općem smislu.

Praćenje elaborata iz ovog panela, potaknulo je pitanje stava Zapada prema pokretu Fethullaha Gülena i njegovoj prihvaćenosti. U vezi s tim, neki su primijetili da Pismo Fethullaha Gülena zahvata pitanja koja se tiču cijelog čovječanstva, kao što i njegovi komentari odnosa islama prema terorizmu, pobuđuju na Zapadu veliko interesovanje.

Iznesena je i tvrdnja da je samopouzdanje jedan od bitnih uvjeta uspjeha dijaloga s drugima, bez straha, pretjerivanja u isticanju ličnoga i nepromjenljivoga, da najbolje slike reformisanja predstavljaju akteri vlastitim primjerom.

U sklopu teme posvećene dijalogu s nemuslimanima, kršćanima i židovima, bilo je neizbježno da se istaknu pitanja, ko su prisutni, budući da stavovi u arapskim krugovima, pogotovu u Egiptu, nisu složni oko potrebe za takvim dijalogom i njegovog značaja, posebno kad se radi o Židovima, dok se pokret Fethullaha Gülena interesuje za aktiviranje dijaloga, pogotovo kroz njegovo vanjsko okretanje prema Zapadu.

Treće poprište pokreta, a to je borba protiv siromaštva i humanitarna pomoć, osvijetljeno je na stranicama dva elaborata. Prvi elaborat je izložio prof. dr. `Ammar Džejdel, a drugi prof. `Abdu ll-ah Muhammad`Irfan i prof. Ajman Šahhata. Rad prof. dr. `Ammara Džejdela, pod naslovom Borba protiv siromaštva, polazišta i ciljevi, u odnosu na pokret Fethullaha Gülena kao model, zahvatio je misaonu i odgojnu pozadinu borbe protiv siromaštva, na način kako je postavlja Fethullah Gülen, a primjena ideja o toj borbi preuzeta je iz prakse onih čija srca su ispunjena idejom „služenja vjeri“.

Ovaj rad naglašava kako Fethullah Gülen smatra da je siromaštvo najopasnija okolnost koja uzrokuje neopskrbljenost znanjem, mišlju i vještinom. Zato su bogati ljudi, koji ne raspolažu znanjem, prodornom mišlju i vještinom, u biti siromasi. U tom kontekstu, autor izlaže dvije vrste siromaštva: jedno je idejno, a drugo materijalno. Otuda borbe protiv siromaštva kod prof. dr. `Ammara |aydala ima dvije vrste: prva je idejna, a druga materijalna. One sudjeluju zajedno, na istoj osnovi. Ni jedno ni drugo siromaštvo se ne šire i ne postoje gdje ne postoji neznanje, niti tamo gdje ima „služenja vjeri“. Zato među prioritete služenja vjeri spada borba protiv prve vrste siromaštva, koja se smatra osnovom borbe protiv druge vrste siromaštva. Isti elaborat zahvata i napore organizacija koje služe procesu obrazovanja i informisanja, te sistemima zdravstva, industrije i trgovine, unutar Turske i izvan nje.

Rad izložen pod naslovom Programi i projekti borbe protiv siromaštva unutra i vani, izabrani modeli, u čijoj su izradi istražiteljski, a i kao autori, sudjelovali prof. `Abdu llah Muhammad `Irfan i prof. Ajman Šahhata, zahvata zanimljive i važne programe borbe protiv siromaštva u Egiptu i Turskoj, vodeći računa o kontekstu svakog od pratećih iskustava, regionalnog, kulturološkog, ekonomskog, političkog, kao i o organizacijama prisutnim uz programe i projekte. Elaborat je izložio dimenzije gledanja na razvoj kod šejha Fethullaha Gülena, koje se, u sklopu njegovih ideja, javljaju kao vrsta pokreta i određenih projekata koji iz njega izviru. Iako su oni u nekim organizacijama, namijenjeni specijalizovano borbi protiv siromaštva, oni, prije ili kasnije, prelaze u organizacije koje trajno služe vjerovanju i životu. Nakon toga, elaborat osvjetljava neke programe i projekte za borbu protiv siromaštva, u Turskoj i Egiptu, usredotočujući se na napore pokreta Fethullaha Gülena u Turskoj i Zakonodavnom udruženju (Al-|am`iyyatu š-šar`iyyatu) u Egiptu. Zahvata programe i aktivnosti koji se tiču borbe protiv siromaštva u objema sredinama, na lokalnoj i na međunarodnoj razini, kao i način izvođenja aktivnosti u stvarnim lokalnim i svjetskim prilikama. Autori su obratili pažnju i aktivnostima koje se tiču sakupljanja dobrovoljnih priloga, upoznavanja sa sredstvima i trudom koji svaka sredina ulaže u svrhe prikupljanja priloga.

Treće – Kontekst zasjedanja na Univerzitetu arapskih zemalja – smisao i poruke

1. Simpozij je posvjedočio veoma dobar odziv posmatrača tokom svih dana zasjedanja. Tokom sesija su prisustvovale razne populacije Egipćana. Teme su privlačile veliku pažnju, što uvjerljivo potvrđuju zabilježena pitanja, čiji zbir iznosi približno 500.

Na Simpoziju je sudjelovalo približno 250 zvanica, iz Afrike, Azije, Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, a bio je pokriven veoma dobrim informisanjem.

Simpozij karakteriše i znatan pripremni napor, ulagan tokom osam mjeseci, uz veoma čvrstu saradnju između Turaka i Egipćana i živ i konstruktivan dijalog, koji nadilazi ono što je iskazano riječima aktera. Tri simpozijska dana su posvjedočila i druge vidove bliske saradnje, koji podupiru već postavljene temelje. Sami po sebi, oni su važni plodovi Simpozija, živi izraz jedne nove etape, neke posebne vrste odnosa između braće Turaka i Egipćana.

Zato se iskustvo iz pripremanja Simpozija, pridruženo našim iskustvima iz Centra za civilizacijske studije o našoj braći Turcima u Istanbulu, koja se protežu od 2005. godine, označava toplinom, iskrenošću, predanošću, odlučnošću i željom da Allah bude zadovoljan našim radom i ustrajnošću, u oživljavanju sloge među islamskim narodima i zajednicama, razdijeljenim kroz političke krize i izvanjska uplitanja.

2. Nije slučajno to što i mjesto zasjedanja Simpozija, naslov Simpozija i uvodno predavanje, imaju svoj smisao i svoje značenje. Kad se radi o zasjedanju Simpozija na jednome arapskom univerzitetu, treba znati da su islam i arabizam blizanci. Budućnost reforme u arapskom svijetu, podudara se sa središtem budućnosti reforme u islamskom svijetu. Stubovi zajednice (Egipat, Turska i Iran) su tokom svoje historije predstavljale različite rodove i narode.

Zato naglašavam da su vrhove zidova Velike službene dvorane Univerziteta krasile tri poruke iz Kur'ana, koje dosta govore o suštini predmeta Simpozija, a to su: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni (Er-Ra`d, 11); Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio (Alu `Imran, 110); Svi se čvrsto za Allahovo uže držite i nikako se ne rezjedinjujte (Ali `Imran, 103).

Vrijednost promjene, počevši od sebe i svoje naravi, do vrijednosti dobrobiti za ovu zajednicu, nije samo u njenom vjerovanju, već i u njenom prisustvu, posvjedočenju i uzdizanju vrijednosti jedinstva i uzajamnog štićenja. Tri su temeljne vrijednosti na kojima počivaju filozofija Simpozija i njegovi ciljevi. Kroz uspoređivanje s drugim islamskim reformskim pokretima, ranijim i postojećim, pokret Fethullaha Gülena pruža vrijedne dokaze o aktiviranju triju vrijednosti, povezanih s pojedincem i zajednicom.

Naslov Simpozija dodatno govori o njegovim ciljevima i temama. Ako je islam poslan svjetovima, budućnost reformisanja islamskog svijeta, ne samo da predstavlja važan sadržaj u budućnosti reformisanja svijeta, već mu je i uvjet. To se ogleda u svjetlu raspoznavanja islamskoga saznajnoga i civilizacijskog modela (središnjost, međusobno upoznavanje, pluralizam), nasuprot isključivom, borbenom materijalističkom modelu.

Situacija u svijetu i narav ljudi koji ga politički vode, odražavaju, ne samo na razinu mira i reda u svijetu, već se odražavaju i na razinu prihvatanja civilizacijske raznovrsnosti i mnogostrukosti. U tom pogledu, Egipat i Turska su bili stubovi u svim razdobljima razvoja položaja islamskog svijeta i njegovog mjesta u međunarodnom poretku, jaki ili slabi, u usponu ili padu. Misaoni, pozivni i politički simboli su uvijek dolazili od Egipćana i Turaka, koji su se poduhvatali uloga vođe u reformskim pokretima. Tako se i šejh Fethullah Gülen, sa svim rezultatima koje su on i njegov pokret ostvarili tokom polovine prošlog stoljeća, pridodaje zlatnom lancu velikana obnovitelja i reformatora, koji su, uprkos raznovrsnosti i mnogostrukosti prakse, ostavili svoje pečate na životnom putu ove zajednice.

U svjetlu naprijed rečenoga, naziru se, na jednoj strani, obrisi goluba mira koji se kiti naslovom Simpozija, nadnesenim nad dva najvažnija znamenja, Egiptom i Turskom, a na drugoj strani se, iza bljeska svjetlosti, nazire lik šejha Fethullaha Gülena.

Najzad, sudjelovanje prof. dr. Ahmada Tajjiba u radu Simpozija, s uvodnim predavanjem, odražava ulogu kakvu časni Al-Azhar, kao džamija i univerzitet, treba nositi u procesu reforme u islamskom svijetu.

3. Sve se odvijalo u prostoru Univerziteta arapskih zemalja, koji je ugostio Simpozij. Generalni sekretar Univerziteta, gospodin `Amr Musa, kao i šef njegovoga kabineta, Hišam Yusuf, punom pažnjom su obuhvatili sve pripreme i tok zasjedanja Simpozija. Svi nadležni na Univerzitetu, odgovorni za vođenje skupova, pružali su, također, sve potrebne usluge i pomoć.

Tokom rada Uvodne sesije, u sklopu koje su učešće uzimali prof. dr. `Alija al-Mahdi, dekanesa Fakulteta ekonomskih i političkih nauka, prof. dr. Ahmad Tajjib, rektor Univerziteta Al-Azhar, dr. Mustafa Ozđan, savjetnik u Zadušbini Istraživačke akademije i Interneta u Istanbulu, ugodno iznenađenje je predstavljala činjenica što je profesor Fethullah Gülen Simpoziju uputio pozdravnu riječ, koju je pročitao prof. Nevzad Savaš.

Središte pozdravne riječi šejha Fethullaha Gülena je „čovjek“. Zato nije slučajno što je i ovaj moj naslov naslovljen ovako kako je naslovljen.

U pozdravnoj riječi šejha Fethullaha Gülena stoji:

„Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je selevat i selam na Prvaka poslanika, njegovu porodicu i sve njegove prijatelje.

Uvažena gospodo, učesnici tog blagoslovljenog naučnog skupa, istraživači, naučnici, da'ije i mislioci, dragi prijatelji.

Neka je na vas mir i Allahova milost i blagodat.

Vaš Simpozij je dostojan žurbe znatiželjnika. Da me zdravstvene teškoće ne sprječavaju, bio bih jedan od prvih koji bi bio tu s vama. Sjedio bih mirno s vama, slušao vaša vrijedna izlaganja, brao biserje vaših misli i uputa. Sve zbog toga što je, ono zbog čega ste se danas okupili, jedan od najvažnijih problema zajednice, a to je pitanje reforme. Taj fenomen, bio je a i sada je, najveći problem s kojim se suočila ljudska misao, s obzirom na njegove kompleksne sadržaje, a posljedično i predodžbe o njemu. Uprkos svemu što je o njemu tematski iscrpno napisano na razini misli, ostala su mnogobrojna filozofska i sociološka pitanja koja se nadnose nad horizonte savremenog uma. Dokaz tome je vladajuća situacija u svijetu danas, zamršena lavirintom nedoumica i strepnji, nakon uzaludne potrošenosti brojnih teorija reforme.

Što se tiče nas, muslimana, u ovome našem islamskom svijetu, uprkos velikom historijskom udjelu u tom području, mi još uvijek, u većini slučajeva, patimo od nejasnoga gledanja, učestalih posrtanja i lomova. To je tako iz brojnih razloga, među koje spada neprecizno razumijevanje pojma reforma, neusklađeno s onim kako je zapisano u Knjizi i Sunnetu, kao ni s onim kako su praktikovali vjerovjesnici tokom historije.

Čestiti posjetioci, naš vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s., bio je vođa reformator, a poslat je kao milost svjetovima. A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali (El-Enbija', 107). Zato je milost bila temelj njegovog pozivanja, srž njegove reformske metodologije, čak i u najtežim i najokrutnijim uvjetima. Prava reforma je ona koju provode iskreni ljudi, vođeni pobudama duha, koji odbijaju strasti i vlastiti interes, koji na devijacije kod drugih gledaju blago i saosjećajno, liječe drugima rane, razumijevajući ih kao čireve kroz koje im se organizmi pročišćavaju.

Reforma je odgoj i obrazovanje. Učitelju ne treba ništa više nego da bude blag i pronicljiv. Zato obrazovanje, sa svim svojim obuhvatnim dimenzijama, čini suštinu reformske metodologije. U sklopu tradicijske predaje su utvrđene riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s.,: „Poslan sam kao učitelj.“

Suštinska tajna obrazovanja u reformskom radu, jeste bdijenje nad čovjekom, u svojstvu učitelja i onoga ko uči, zato što učitelj, koji kroz svoje zanimanje bude brušen duhom iskrene pobožnosti, može od svoga učenika načiniti jednoga novog čovjeka, koji na budućnost zajednice gleda očima ispunjenim nadom, srca u kojem kucaju ljubav i mir. Zato reforma generacija zavisi od reforme obrazovanja, izbavljanja filozofije iz procjepa preminule funkcionalističke logike i njenog izvođenja u prostranstva plemenitoga ljudskog djelovanja. Tako se postiže izgradnja čovjeka sa svim psihičkim i idejnim dimenzijama. Na osnovama te plemenite vjerovjesničke logike, obrazovanje može obnoviti ekonomsku izgradnju, društvene, političke i kulturološke odnose u zemljama, blago i mirno ih podsticati na prilagođavanje, međusobno dopunjavanje i preobražavanje.

Prvi korak u projektu reforme, jeste proizvođenje čovjeka, koji zalaže sebe u rješavanju problema zajednice, čije srce saosjeća s nevoljama drugih, koji svoju obrazovnu zadaću izvršava slijedeći put na kojem će spoznati Allaha i izgrađivati Zemlju.

Na kraju, neka Allah blagodari vaš simpozij, neka prodahne vaš dijalog i svaku vašu riječ učini da bude lijepo drvo, čiji korijen je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; koje plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi (Ibrahim, 24-25).

Neka je na vas mir, Allahova milost i blagodat.“

Četvrto – Rezultati Simpozija

Kako Egipćani prihvataju Pokret i njegovu ideju?

Na početku sesije kojom je predsjedavala, dr. Jill Carroll je, u vidu diskusije, primijetila da je razlog njenog sudjelovanja na Simpoziju upoznavanje s načinom na koji će Egipćani pružiti odgovor na iskustvo koje je upoznao Zapad i razmotrio ga prije nego što su ga upoznali Arapi u sudsjedstvu Turske. „Zapad ga je povoljno ocijenio smatrajući ga uspostavljanjem saglasnosti između modernosti, demokratije, sekularizma i islama. Ako su pristupi zapadnjačkih simpozija misli i pokreti Fethullaha Gülena počivali na povezanosti s pitanjima modernosti, demokratije, sekularizma, pluralizma, patriotizma, integrisanja, kao i sa svim što je blisko pojmovima građansko društvo, opće poprište, društvena promjena, uz pridavanje posebne važnosti pitanjima nasilja, integrisanja muslimana Zapada, ibrahimovskog dijaloga, borbe protiv terorizma i ekstremizma, pristup ovog našeg Simpozija, ovdje u Kairu, razlikuje se, utoliko što traga za nekim drugim ciljevima, koji se tiču budućnosti puta reformskih pokreta u islamskom svijetu, kako je naprijed isticano.“

Dijagnoza sadašnjeg stanja u kojem se nalaze arapska i islamska društva i sistemi, govori o tome kako napori vezani uz reformu i obnovu, koji predstavljaju produžetke modernih reformskih pravaca i pokreta, počevši od 19. stoljeća, pate od slabosti u spajanju i koordiniranju među faktorima reforme u iskamskom svijetu (politički i odgojni faktor), da i ne govorimo o dogmatskom faktoru. Zato, prijetnje sadašnje situacije, na jednoj strani, te pobude strateškog promišljanja o zahtjevima da se efikasno odgovori na te prijetnje, na drugoj strani, uvjetuju traženje objašnjenja te pojave, to jest, odsustava spajanja tih faktora, istraživanja modela koji mogu prevladati takvu situaciju, načina na koji su je prevladavali moderni reformatori sredinom prošlog stoljeća.

Gdje je ugledanje i pozivanje na trusko iskustvo u tome kontekstu? Zato, s pozivom na ciljeve koje je Simpozij zacrtao, kao i na pitanja i ideje iznesene u elaboratima i diskusijama, Zaključna sesija je ustanovila zbir nalaza koje je istaknuo odnos Egipćana prema iskustvu iz pokreta Fethullaha Gülena, idejno i praktično.

Prvi nalaz: odnos između misli i pokreta

Činjenica je da postoje nazivnici u sklopu misli Fethullaha Gülena koja bdije nad reformom čovjeka, zajednički s mislima nekih drugih velikana, koje imaju isto ishodište, s obziroma na sudjelovanje u jednom istim počelu.

Međutim, vidna razlika je u tome što Fethullah Gülen nije samo mislilac. On je i reformator koji ideju prenosi u područje pokreta, na jedan organizacijski pripremljen način, na većem broju razina i većem broju poprišta, tako da to čini mrežu uzajamno spregnutih dijelova, na kojima, i s kojima, djeluje „skupina fanatika“, koja od sebe daje sve snage, ne samo fizičke, da bi udovoljila ideji vođenja u vjeri. U vezi s tim, u napisu pod naslovom Čovjek od ideje i akcije (oktobar 1994.), Fethullah Gülen kaže: „Čovjek od ideje i akcije je čovjek koji odvažno i hitro ustaje, koji je pokretljiv i aktivan, koji planira, čovjek koji stoji i sjedi u skladu s pulsiranjem zbivnja oko sebe, koji obnoviteljski sve postavlja u red. On predstavlja pokret koji carstvo duha i smisla nanovo uspostavlja, nakon što je pao prije mnogo vremena. On nam ponovo tumači historijske vrijednosti, koristi se vještinom prvaka u upravljanju, kao i logikom u razmišljanju i kretanju. On na platnu naše duše veze ukrase i šare koje govore o našem dostojanstvu i značaju. On je na liniji života pruženoj između njegovih odjeljaka, od osjećanja do razmišljanja, a zatim do praktičnog rada. On uvijek ravnomjerno diše, poslu pristupa uvijek s osjećajem za izgradnju i kreiranje. On je branilac urođene pravde, koja se smatra temeljnim stubom duha. On je inžinjer koji u osvajanju zemalja, umjesto korištenja fizičke snage i komandovanja vojskom, upravlja umom i mišlju.“

Ova misao, iz koje izbija pokret, nije ništa drugo nego jedna islamska ideja, nastala u dubinama ljudskog srca, da bi ono praktično širilo vjerovanje. U vezi s tim, u napisu pod naslovom Osnovna obilježja islamske misli (1999.), Fethullah Gülen kaže: „Otkako je islam razvio svoj prvi šator na Zemlji, ka srcima se usmjeravao svom snagom. Nastojao je osvojiti srca, iscrtati svoj lik u svakoj duši. Vršio je pohod na sve ćelije života. Otuda je on uvijek negdje uzmeđu dubokog zalaženja u grudi i vršenja utjecaja na razdoblje života. U skladu s mjerom poniranja u duše i ukorjenjivanja u njima, razlijeva se bujica njegovih utjecaja na naš život, refleksija na ono što nas okružuje. Štaviše, možemo reći da se nade i budne želje za prihvatanjem onog što nas okružuje, u ime islama, ostvaruju potpuno u skladu s dubinom ucrtanosti te unutrašnje slike i širinom njenog obima. Kako se to načelno prihvatanje produbi u ljudskim dušama, povećava se snaga utjecaja na okolinu. Tako se određuje način na koji društvo tu sliku baštini u svome moralnom, ekonomskom, političkom, administrativnom i kulturnom životu. To je u svakom vremenu usklađeno s unutrašnjim odjecima. Dakako, društvo u svom izgledu nosi bitne crte iz toga. Književnost i umjetnost, u sklopu svojih naravi, pokazuju boje tog unutrašnjeg sadržaja i njegovog veza. Na svakom mjestu čuje i između svakog reda osjeća prisustvo, čuje glas tog unutrašnjeg sadržaja, njegov dah, njegov govor. Sve ljudsko se u nama raznježi i postaje spremno da sluša divne melodije koje jezik tog unutrašnjeg sadržaja komponuje bez riječi i glasa.“

Dakle, ono što se očekuje, jeste djelovanje, prožeto vjerovanjem i predanošću. U vezi s tim, šejh Fethullah Gülen kaže: „Kad bi čovjek iskrenost i čvrstu uvjerenost tražio i po sto puta odjednom, ne bi pretjerao. Međutim, kakvo treba biti to traženje? Traženje (dova) riječima, ili djelom? Ja mislim da je traženje djelom temelj, ali nije suvišno ni traženje riječima. Dakako, najbolje je traženje riječima, praćeno djelom. Ako moje savjetovanje može kod vas naći mjesto, moj prvi i posljednji savjet je da tražite Allahovo zadovoljstvo s vama. Možda u svom obraćanju i propustite tražiti Džennet i pošteđenost Džehennema, ali, budite obazrivi i ne zaboravite uporno tražiti iskrenost i čvrstu uvjerenost, jer se to ne smije zaboravljati. Ako kod čovjeka pojedinca nestane iskrenosti i izgubi se uvjerenost, strovalit će se u strašnu provaliju, u kojoj mu riječi neće moći prebroditi grlo, a djela mu neće izraziti bilo kakvo vrijedno značanje.“

Dakle, izvor i ishodište obnoviteljske misli je kreativnost. Šejh Fethullah Gülen traži kretanje, prožeto vjerovanjem i odanošću, na kojima mora počivati djelo „fanatika“. U vezi s tim, Fethullah Gülen kaže: „Pod nazivom fanatici, podrazumijevam skupine fanatika, koji se bune protiv svih ustaljenih standarda, nadilaze sve uobičajene mjere. Dok se drugi ljudi pred privlačnim stvarima gube, oni se od toga sklanjaju, ne primiču se. Ja pod tim podrazumijevam one koji se jednostavno odlučuju da čvrsto čuvaju vjeru i žele širiti svoje vjerovanje. To su fanatici koje je hvalio Prvak poslanika, koji ne pomišljaju na tjelesne užitke, ne čeznu za položajem, slavom i čašću, ne žele ljepote ovog života i imovinu, nisu opsjednuti porodicom i potomstvom. Gospodaru, pred Tobom, pred riznicom Tvoje beskrajne milosti, skrušen stojim i molim Te da daš dobro svakom ko Ti se obraća s molbom. Što se mene tiče, ja Te molim da mi daš skupinu fanatika. Gospodaru, uslišaj.“

Na važnost i posebno ukazivanje na odnos između misli i pokreta u sistemu šejha Fethullaha Gülena, u čijem središtu je ponovna izgradnja „novog čovjeka“, osvrnuo se savjetnik, prof. dr. Tarik al-Bišri, historičar, islamski mislilac, bivši potpredsjednik Egipatskog parlamenta, u predavanju kojim je Simpozij zaključen. Predavanje je započeto tvrdnjom da je sadašnjost ključ razumijevanja budućnosti, da su pitanja iz sadašnjosti produžeci koji oblikuju naše gledanje u budućnosti na misao i pokret. Dok proučavamo iskustva o reformi, ne proučavamo ih da bismo ih u svojim zemljama kopirali bez uvažavanja vremenskih, prostornih, društvenih i kulturnih razlika konteksta, već ih izučavamo da bismo ih koristili uz očuvanje osjetljivih razlika. Problem zajednice se ogleda u tome što “ruke ne rade dobro, noge ne koračaju dobro, a to su problemi kretanja, koje ovisi o našoj sposobnosti da ciljeve usaglasimo s materijalnim i idejnim interesima“

Savjtnik, prof. dr. Tarik al-Bišri, izlaganje je zaključio konstatacijom da se naš stvarni problem, od kojeg sada pati naša stvarnost, nipošto ne krije u slabosti misli, već se krije u slabom organizovanju. Mi se s tim moramo suočiti uz korištenje svih sposobnosti koje posjedujemo kao nosioci pokreta i pokretanja, tako što ćemo se toga i poduhvatiti.

Drugi nalaz: odnos između stvarnosti i naučnog istraživanja

Odgovor na prijetnje stvarnosti i razumijevanje pogodnosti onog što nameću okovi i pritisci, treba pružati bez suzdržavanja od onog što je nepromjenljivo.

Pokret Fethullaha Gülena i njegova misao jasno pokazuju čvrstu povezanost sa stvarnošću iz okruženja. Zato se oni ne zadovoljavaju misaonim tezama i teorijom, već traže iznošenje naučnih planova i programa radi usaglašavanja s tom stvarnošću, da bi se mogla mijenjati u skladu s islamskim počelom i naučnim rezultatima, da bi se obnavljala u skladu s onim što odgovara boljitku u državnim i svjetskim okvirima. Nema poziva na reformu koji sputavaju nadu i snove, ili koji isključuju sukobe i raščišćavanje. U vezi s tim, u napisu pod naslovom Novi čovjek (mart 1991.), analizirajući tokove ljudske historije počevši od 18. stoljeća, Fethullah Gülen odgovorno tvrdi da će 21. stoljeće biti stoljeće vjerovanja i vjernika, vrijeme našeg preobražaja i ponovnog preporoda. Dalje, u napisu Mi i naš svijet (oktobar 1993.), on iznosi svoju viziju o tome kako ćemo moći svijetu otvoriti novu stranicu, dolazeći do novog tumačenja kosmosa, razumijevajući duh i smisao islama. U napisu Mi i naš sutrašnji svijet (juli 1993.), on tvrdi da „temelj našega duhovnog života sada počiva na vjerskoj misli onih koji proizvode sukob između vjere, na jednoj strani, i nauke i razumskog suda, na drugoj strani, a to su jadnici koji ne znaju ni za duh vjere, niti za razum. Ostavimo po strani naklapanja o novim tvorevinama u svijetu! Mi ne vjerujemo u rađanje nečega novog iz staroga kapitalističkog stanja, ili iz snova komunizma, njegovih socijalističkih lomova i demokratskih društvenih zamješateljstava. Ne vjerujemo ni u izume liberalizma. Činjenica je da, ako postoji svijet koji će otvoriti kapije u jedan novi svjetski poredak, to je naš svijet.“

Dakle, Fethullah Gülen je na kraju hladnoga rata, s padom komunizma i ulaskom svijeta u razdoblje novih preobražaja, shvatio istinu o stvarnosti, razumio njenu materijalističku filozofiju i ulazak turskog društva, na jednoj strani, kao i svjetskog društva, na drugoj strani, u razdoblje iskušenja, u kojem će se osjećati praznina žudna za onim ko će je popuniti. Fethullah Gülen svoje islamsko istraživanje i pregalaštvo pruža, ne samo Turskoj, već cijelom svijetu.

Treći nalaz: odnos između unutrašnjega (državno) i međudržavnog (muslimanska zajednica) i inostranog (svijet)

Reforma se u islamskom svijetu, u sadašnjoj fazi svog razvoja, suočava prijetnjama globalizacije i pojačanog djelovanja vanjskoga na unutrašnje, tako da ni njena unutrašnja ponuda nije pošteđena prijetnji. Pokret Fethullaha Gülena pruža odgovore na zahtjeve turskog društva u njegovim odnosima s državom, imajući na umu da je turska unutrašnjost dio islamske zajednice, da ova druga ima obaveze prema čovječanstvu i svijetu u pronalaženju rješenja materijalističke civilizacijske krize. Zato ona, iz islamskog počela, pruža zamjenu za humanizam.

Čitanjem historije islamskih reformskih pokreta, i struja islamske misli, tokom najmanje tri posljednja stoljeća, može se primijetiti da su se oni protezali van zona u kojima su se pojavljivali, da su imali odraze na krugove i razine koje su se međusobno prožimale, s tim što u okrilju globalizacije i informativne revolucije, jačanja neokolonijalizma u islamskom svijetu, talasa iseljavanje muslimana na Zapad, kristalisanja postojanja muslimana u zapadnjačkim društvima, islamskoj reformskoj misli i islamskim reformskim pokretima se vide prirodna protezanja i na Zapad, a ne samo u dijelovima islamskog svijeta

Ako je turska unutrašnjost praktikovala utjecaje prilika i okolnosti s kojima se suočavao ovaj pokret, onda nema sumnje da interesovanje pripadnika Zapada za ideju profesora Fethullaha Gülena i njegov pokret, s opisom po tome da je izraz neke vrste liberalnog islama, ili modernoga svjetovnog islama, ostvaruje susret islamskog svijeta sa Zapadom, a to govori i o mnogo čemu drugom.

Ta vrsta zapadnjačkog interesovanja povlači neka pitanja, a ponekad i sumnje i prigovore vezane uz „nepromjenljivo“ i „promjenljivo“ u istraživanjima ovoga obnoviteljskog i reformskog pokreta. To je pitanje čije pojavljivanje se ponavljalo vezano uza sve istraživačke i reformske pokrete tokom proteklih stoljeća. Na to su tokom Simpozija naročito ukazali dr. Muhammad `Amara i dr. Muhammad Salim al-`Avva.

Četvri nalaz: razmjere ostvarenja spoja između političkih, ekonomskih, društvenih i odgojnih iskustava radi ostvarenja cilja – preporoda

Ako je Zapad izvršio podjelu islamskih reformskih pokreta i islamskih struja i misli, prema razmjerama njihove bliskosti ili udaljenosti sa zapadnjačkim modelima, otuda dolaze podjele s kvalifikacijama, umjereni, radikalni, moderni, mirovni, nasilni. Drugačije podjele u arapsko-islamskom svijetu, izvršene su u skladu s područjem djelovanja. Otuda se pojavljuje paralelizam političkog i nepolitičkog, razumijevajući ga kao sukob u osnovi zbog vlasti i privilegija, u skladu s modernim, vladajućim, sekularističkim razumijevanjem politike. Pojavljuje se, također, razlikovanje aspekata života, kao da se reforma može ostvariti u jednom aspektu mimo drugoga. U biti se radi o nečemu sasvim drugačijem, jer, prema islamskom viđenju, sva područja života se međusobno prepliću, iako situacija uvjetuje izbor onog od čega treba krenuti na samom početku. Polazište ponovne izgradnje čovjeka je pitanje izbora koji mora biti doveden u vezu i s drugim izborima.

Ako je već poznata kletva šejha Muhammada `Abduhua: „Allah prokleo politiku“, poželjno je ovdje ukazati i na njegovu manje poznatu tvrdnju, da će se bez odgoja i obrazovanja ponavljati prevrati i pobune bez rezultata. Drugim riječima, ako su se Zapad i muslimani usredsredili na islam da ga opisuju kao političku snagu i vojnu borbu, ta snaga se ne postiže i ne obnavlja bez preporoda čovjeka za početak, odnosno bez ispunjenja onog što šejh Fethullah Gülen naziva „idejnom borbom“. Ja mislim da je to osnova sveobuhvatnog civilizacijskog islama, za sve aspekte života, a ne samo ono što se naziva „političkim islamom“, ili „odgojnom reformom“, ili nešto drugo iz parcijalnih podjela.

U napisu pod naslovom Osjećaji odgovornosti (juli 1995.), Fethullah Gülen kaže: „Svako vrijeme je imalo svoje plemenite ljude. U 10. stoljeću n.e. mnogi su se truski narodi ponovo vratili u život, a pile je izašlo iz ljušture i u 14. stoljeću. Ja mislim da će ljepota 21. stoljeća pokazati u tome što će naš narod, kao i drugi narodi povezani s njim, popuniti odgovarajuće mjesto u međunarodnim odnosima. Odvijat će se to novo formiranje koje će lice i put svjetske historije izmijeniti u sferama duha, morala, ljubavi i plemenitosti. Dakako, mi vjerujemo da ćemo s ovom idejnom borbom, koja se može zvati i „borba znanjem, moralom, istinom i pravdom“, sakupiti raštrkane mlazeve bukova naše čestite zajednice, razjedinjene, ojađene i rastjerane po raznim krajevima svijeta, da se, kao generacije koje su još i danas bez vođe i cilja, sastaju u okrilju misli, da opet dožive „proživljenje nakon smrti“ u zanosu povezanosti „bajrakom zahvalnosti“ Stvoritelju.

U napisu pod naslovom Temeljna obilježja islamske misli (april 1999.), Fethullah Gülen kaže i:

Idejna ambicija, sklonost planiranju i vještina u radu, za početak se u samom čovjeku rađaju, zatim dobijaju formu, proširuju se i razvijaju, ako nađu povoljnu klimu za razvoj i rast. Tako je i s pobožnošću, moralom i duhovnim i kulturnim životom. Tako je i sa svim drugim ljudskim osjećanjima: oglase se u dubini duše kao vjerovanje i impuls, zatim nadođu da obuhvate sav život. Svojim bojama označe sve ljudske postupke, budu glavni pomagač i uputač u svim ambicijama, postupcima, pokretima i aktivnostima, tako što čovjek bude svjestan sebe i svog postojanja u svakoj prilici. Istina je da je činjenica vjerovanja ukorijenjena u našem unutrašnjem svijetu, samo što se njeno postojanje očitava s mjerom narastanja i razvijanja u stvarnom životu. Ako se zasije sjeme vjerovanja, pa ono isklija i zazeleni se u srcima, te se usmjeri pravim putem u postupanju, zatim pređe u ozbiljnost i skrušenost u namazu, to znači da su horizonti pred njim razastrti za trajni rast i razvoj.“

Rezime

Naprijed sam iznijela zbir općih rezultata, snabdjevenih dokazima o naravi misli šejha Fethullaha Gülena. To je učinjeno tek sa svrhom iznošenja primjera iz bogate mape dubokih misli ovog šejha reformatora. Željela sam u ovom Izvještaju istaknuti da Simpozij, kakva god bila njegova poruka, nije uspio pružiti produbljeno čitanje mape misli tog čovjeka, šejha, učenjaka, mislioca, teologa, reformatora, aktiviste, mistika ..., Fethullaha Gülena, njihovog zračenja i utiskivanja u razna područja reformskog pokreta, kako unutar Turske tako i izvan nje. Isto tako, Simpozij, po prirodi stvari, nije uspio odraziti istinu o naporima pripadnika tog pokreta, kao ni razumjeti sve što, iznova ili u dužem trajanju, ta misao i taj pokret čine i predstavljaju, kad se usporede s drugim reformskim iskustvima u islamskom svijetu.

Sabrala sam zapažanja koja su, u sklopu Zaključne sesije Simpozija, dr. Hasan Abu Talib, dr. Nahida `Izzu d-Din, dr. Hiba Ra'uf `Izzat, dr. Huda Darviš, prof. `Isam Sultan, iznijeli o tome. Dok se dr. Hasan Abu Talib usredsredio na brigu pokreta o jačanju duha i morala, uz vođenje računa o organizovanju i uspostavljanju ustanova, uz udaljavanje od individualizma, prof. `Isam Sultan je ukazao na vjerovanje pokreta u sveobuhvatnosti islama i specijalističko opredjeljivanje u sklopu djelovanja. Dr. Nahida `Izzu d-Din je istaknula brigu pokreta za omladinom, a zahvatila je i neke osnovne pojmove koji se koriste u sklopu djelovanja pokreta, kao što su: služenje, ambicija i povjerenik, za kojim se povode učenici. Dr. Hiba Ra'uf `Izzat je naglasila da, vezano uz pokret, u zraku postoji i nešto kao „duh koji lebdi“ i širi ono za šta bi neko rekao da pokret i jeste i nije neka organizacija. Ona se usredsredila na odgoj kojim se odlikuju pokret i njegovi nosioci, insistirajući na vraćanju moralne dimenzije u izgradnji čovjeka. Dr. Huda Darviš je, dotle, izložila neke inicijative i aktivnosti, kojim se poduhvata pokret, a dr. Johann Hanfer, njemački akademik, osvrnuo se na odnos i postupanje pokreta prema pitanjima, zašto da reformišemo, šta da reformišemo i kako reformisati. Navedena zapažanja su tako iznijela potrebu za još većim uzajamnim otvaranjem i arapsko-turskom saradnjom, vodeći računa o očuvanju unutrašnjih posebnosti svake od dviju strana.

Predavenje savjetnika, prof. dr. Tarika al-Bišrija, izloženo na završetku Simpozija, zasnovano je na isticanju dokaza o praktično dobrim historijskim arapsko-turskim odnosima i njihovom značaju za nastavljanje dobrih odnosa u sadašnjosti i budućnosti. Prof. dr. Tarik al-Bišri je posebno naglasio važnost osmanskog iskustva. Obratio je pažnju na to da je vrijeme osmanske vladavine nad arapskim zemljama bila glavna smetnja obnavljanju križarskog pokreta i djelovanja u našim krajevima, jer je, tokom historije, ona bila glavna linija odbrane ovih krajeva, koja se sastojala iz tri povezana punkta, a to su, Damask, Kairo i Hidžaz. Ono što je ostalo od države i željelo jedinstvo i preporod, nije moglo bez dopunjavanja s ta tri punkta, koji su se u„veličanstveni islamski zid“ pretvorili onda kad su se povezali s Istanbulom i Anadolijom. Tad je taj zid postao nepremostiva linija bilo kakvim aspiracijama izvana.

Prof. dr. Tarik al-Bišri je ukazao na neke važne momente u odnosima između Egipta, zajedno s egipatskim patriotskim pokretom, i osmanske države. Na temelju Londonskog sporazuma iz 1840. godine, Egipat je postao gotovo nezavisan od osmanske države. Iako su tada oslabili uzajamni utjecaji, civilizacijske veze između Kaira i Istanbula se nisu prekidale. Egipatski patriotski pokret se, protiv kolonijalizma, blizinom osmanske države idejno osnaživao sve do 1914. godine. Nakon Sporazuma potpisanog u Lozani, Egipćani sekularisti, su s Ataturkom podijelili osjećanja pobjede u Turskoj.

Nakon Ustanka 23. jula, Turska je u NATO savez ušla da bi osiguravala svoje granice od ruske opasnosti koja prijeti njenoj bezbjednosti, dok je opasnost s kojom se Egipat suočavao, bio Izrael, što je dovelo do trajno napetih odnosa između Egipta i Zapada koji podržava Izrael. Tu je naglasio važnost lekcije sadržane u podjeli naše zemlje na male države, što je dovelo do različitih politika u čuvanju sigurnosti zajednice koja je temeljna dužnost države.

Što se tiče budućnosti arapsko-turskih odnosa, prof. dr. Tarik al-Bišri je istaknuo potrebu da se prouči opća zajednička bezbjedonosna situacija, kako bi se istupilo sa jedinstvenom zajedničkom strategijom.

Prof. dr. Tarik al-Bišri je zahvatio i problem podjela, ističući da je arapska zajednica u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., bila jedna država, u vrijeme Omajada i Abasida je razdijeljena na dvije države, zatim u osmanskim, safavijskim i mamelučkim vremenima na tri države, da bi se, nakon toga razasula u ono što sada predstavlja. Te podjele ne odražavaju naš ineres, već odražavaju interese evropskog kolonijalizma u našim krajevima. Modernom Egiptu su granice postavljene na Londonskom kongresu, 1940. godine, sirijske granice Kongresom u Sajks Beku, granice afričkih zemalja na Berlinskom kongresu. Ukazao je na ustajanje mnogih evropskih zemalja protiv bilo kakvog arapskog pokušaja ujedinjenja, tamam i kad se radilo o dvjema državama. Sprječavale su to zavjerom ili oružanom akcijom. Od istih problema podjele, pate i islamski pokreti koji bi morali biti blisko povezani, a ne usitnjeni. Rješenje problema podijeljenosti može se ostvariti samo uz uzajamno pomaganje.

Ako je Simpozij, u prikazanoj formi, bio neka vrsta upoznavanja sa šejhom Fethullahom Gülenom, njegovim pokretom i njegovim mjestom među reformskim pokretima u islamskom svijetu sada, to nas, nakon Simpozija, dodatno obavezuje da povedemo računa o pitanjima koja su se iskristalisala iz sadržine elaborata i diskusija, a koja interesuju slušaoce, muslimane uopće, u čijim redovima ima neslaganja, koji imaju različite ambicije dok teže popraviti svoje unutrašnje prilike, pod pritiskom vanjskog utjecaja ili uplitanja. Među najvažnija takva pitanja spadaju: savjetovanje (šura), primjenjivanje šerijata, islamska država, hilafet, džihad i jedinstvo zajednice. Odnos između tih svih pitanja i procesa idejnoga (duhovnoga vjerskog) odgoja, koji čini polazište i osnov, s kojeg se šire utjecaji na sva područja života, tog procesa koji zauzima centralno mjesto u ideji šejha Fethullaha Gülena i njegovog pokreta, te načina utjecaja na društvo i državu u Turskoj, od nas nesumnjivo zahtijeva dodatnu pripremljenost da prihvatimo ispravno razumijevanje željene „politike“ u islamskom svijetu, a to je politika u čijem središtu je „novi čovjek“, onakav kako ga je predstavio profesor Fethullah Gülen, onako kako pokret „služenje“ ispunjava da bi se došlo do odgoja, oživljavanjem i obnovom zajednice i čovjeka.

Iz eleborata sa simpozija

Dr. Samir Budinar, direktor Centra za humanistička i sociološka istraživanja, Vidžda, Maroko

Pokret profesora Fethullaha Gülena, u biti, nije neki organski centralistički pokret, niti organizacija, niti zajednica ili sistem, u kojem profesor Fethullah Gülen tumači put kojim su prošli on, njegovo pozivanje i osnivanje brojnih ustanova pod utjecajem tog pozivanja. Onim što čini, on iznosi ljudima ideju, a oni je primjenjuju na osnovu jednog „logičkog prihvatanja“. Uvjerljiv dokaz tome je povezanost među svim ustanovama – među njima i obrazovnih – tog pokreta, a to je ideja koja omogućuje potpunu samostalnost svake pojedine ustanove.

Perspektiva koju učvršćuje reformska koncepcija profesora Fethullaha Gülena, pruža misaoni okvir područja obrazovanja, i to na tri razine koje predstavljaju ključ razumijevanja specifičnih obilježja tri ustanovljenja, a to su: ljudska posebnost u najpreciznijem obliku, odnosno „novi čovjek“ kako je naziva profesor Fethullah Gülen; specifičnost islama, te specifičnost epohe ili vremena. Važnost ovih ustanovljenja se krije u tome što su ona osnovni elementi razumijevanja cjelokupnog reformskog sistema profesora Fethullaha Gülena. Sljedstveno tome, svako nastojanje da se razumije njegov pozivni projekat, s njegovim posebnim odražavanjima u području obrazovanja, nije moguće postići izolovano od razumijevanja ta tri „rebra“ iz obnoviteljskog organizovanja, u skladu s tom perspektivom.

Široka mreža škola, koju su poštovaoci profesora Fethullaha Gülena osnovali u raznim krajevima svijeta, ostvaruju visoke stepene izobrazbe i vaspitanja. U skladu s tim, naučna reputacija nekih ustanova, po akademskom značaju se izjednačava s nekim najuglednijim obrazovnim ustanovama u svijetu. Ako ovo bude shvaćeno u nekim zemljama trećeg svijeta u razvoju – u Libiji je prije tri godine otvorena škola koja je nakon već dvije godine postala najbolja škola u toj zemlji – k.-ao rezultat primjene obrazovnih iskustava iz različitih zemalja svijeta, to se ni kod njih neće razlikovati od istih pojava u zemljama poznatim po širini iskustva u području obrazovanja. Po tome je i Turska poznata kao zemlja koja ima neke nesumnjivo znamenite obrazovne ustanove. Dok se praksa tih škola proučava izbliza, najvažnija zapažanja do kojih u tome dolazi istraživač, jeste utisak da je razlog svemu uspjeh, a ne neka tajna, sa smislom da uspjeh, pored specifičnoga ljudskog obrasca, koji ozbiljno i izričito stoji iza njega i njegove ispravnosti, podstiče ostvarenje napora u tehničkoj pripremi i korištenju svih sredstava, opreme, iskustava i vještine, svejedno da li na materijalnoj razini u vidu izgradnje i opremanja, ili u onom što se tiče odgojne i upravne strane, posebno kad se radi o standardima odabira puteva trajnog obrazovanja u školama, ili o korištenim naučno-obrazovnim sredstvima i metodologijama.

Dr. `Ammar Džejdel, Fakultet islamskih nauka, Univerziteta Alžir, Alžir

Pokret Fethullaha Gülena nije organizacija u općepoznatom smislu, koji kruži u opticaju s islamskim pokretima, već je to u biti „jedna ideja“, čija podloga je jasna i razgovijetna filozofija, koja počiva na podsticanju kulture „služenja vjeri“. Sve što je osnovano (škole, univerziteti, tržnice, fabrike, firme, bolnice, informativne agencije) na njegovu inicijativu, u različitim oblastima (obrazovanje, trgovina, zanatstvo, humanitarna pomoć, medicina, informisanje), ne povezuje u turskom društvu neka organizovana organska pretpostavka, već te ustanove djeluju u sklopu ideje o „služenju“, apsolutno slobodno se krećući u orbiti, u skladu s onim što im omogućuje proces organizovanog i legitimnog prilagođavanja zakonskim propisima, validnim u prostoru i vremenu, u kojima se kreću ustanove dok služe. Pokret Fethullaha Gülena počiva na središnjoj ideji koja se u etici pokreta naziva „služenjem vjeri“. To služenje vjeri je jedna važna pokretačka filozofija i kodeks življenja, koja vjernika drži u stalnom kretanju. On je u kretanju kad radi, u kretanju je i kad odmara. Služenje je sveobuhvatno pokretačko pozivanje, koje čovjeka, porodicu i društvo, drži u trajnoj pripravnosti. Zato je jedna od oznaka služenja to što u cijelom svijetu, a prvenstveno u svojim selima, gradovima i kasabama, vidimo one koji rade na služenju ljudima s pobudama vjerovanja. Kad završe jedan posao, njihove želje se vezuju uz potrebu da nađu neku novu vrstu služenja. Zato je ideja „služenja vjeri“ snaga koja pokreće aktivnosti na životnim poprištima. To je ideja ostvarivanja i samo ostvarivanja, a ne ideja stalnog kolanja i savjetovanja u mjeri, a s kojom to pojedinačne životne potrebe nalažu.

Dakle, kod profesora Fethullaha Gülena postoje ključne misli, a to je da pokret nije organizacija, već „ideja“. Kad kažemo „ideja“, ona ima svoj duboki smisao, koji se ne da kopirati, sa smislom da je čovjek ne može dovesti u organizovanu organsku vezu s ostalim školama i ustanovama koje izražavaju takve ideje u brojnim sferama. Kad je tako, kako, uopće, možemo govoriti o oranizacijskom smislu? Dakle, to je ideja prvog stepena. Zato Fethullah Gülen radi na uvođenju cjelokupne zajednice u jedan krug, koji se zove „služenje“, na izlasku iz kruga neuposlenosti i ulasku u krug služenja. Kad ljudi uđu u prostor kruga služenja, uvijek traže neki novi prostor, kako bi odjelotvorili ideju. Kad se srce ispuni služenjem vjeri, osjeti ugodni umor kao nešto što se želi, jer kad je cilj uzvišen, on olakšava podnošenje. Zato profesor Fethullah Gülen želi zajednicu povezati centralnom idejom, a to je ideja „služenja vjeri“. On želi da se svako, u sferi u kojoj se nalazi, kreće radi služenja vjeri. Ako poželiš prihvati ideju čovjeka, dovoljno ti je sjetiti se da se ideja Fethullaha Gülena izjednačava sa služenjem vjeri. Osim toga, profesor Fethullah Gülen tvrdi da je služenje vjeri jedan načelan put. Tako on ohrabruje svakoga ko krene tim putem, jer je to jedan normalan put. On u tome ne želi nikoga zamijeniti, nikome biti zamjena.

Dr. Amana Salih, docent političkih nauka, Egipatski međunarodni univerzitet, Egipat

Životni put profesora Fethullaha Gülena na jedan vrlo uvjerljiv način potvrđuje da je suštinsko pitanje vezano uz islamsku perspektivu, čvrsta povezanost preporoda pojedinca s preporodom zajednice. Preporod zajednice započinje preporodom pojedinca kao vođe, a završava preporodom pojedinca kao jedinke zajednice. Rezultat preporoda pojedinca vodi u preporod zajednice. To je jedna islamska lekcija, koja je započela životopisom Poslanika, s.a.v.s., da bi prošla kroz desetke divnih životopisa u nizu, sve do životopisa profesora Fethullaha Gülena, s kojom se danas upoznajemo. Životopis profesora Fethullaha Gülena za sobom povlači brojna odgojna pitanja vezana za vrijeme koje je pokopalo naše brojne generacije. Među tim suštinskim pitanjima arhetip je izgradnja spoznajnog duha i ambicije kod djece i omladine.

Dr. Ibrahim al-Bujumi Ganim, profesor političkih nauka, Kairski univerzitet, Egipat

Suština mog elaborata je pokušaj da u pisanoj formi iscrtam opće karakterne crte čovjeka kojeg Turci oslovljavaju titulom „hodža efendi (gospodin profesor)“, izražavajući mu time duboko poštovanje i uvažavanje, rijetko koristeći njegovo porodično prezime „Gülen“, koje, s obzirom na značenje, odgovara arapskoj riječi „bassam“ (bos. „smješko“, p. p.). Ono što uistinu izaziva iznenađenost, jeste da se po osmjesima i smijehu ne razlikuju njegovi učenici i poštovaoci, dok danonoćno, ozbiljno i odlučno rade, bez odmora. Kad se radi o ekselenciji “Gospodinu Profesoru Smješku“, on još uvijek plače, sada kad je prekoračio sedamdesetu godinu života, jednako kao što je plakao i kad mu je bilo 20. godina. On plače zbog stanja u kojem se nalazi ljudska zajednica. On jednako Uzvišenog Allaha moli, slavi Ga i zahvalnost Mu izražava, i sada kad su mu kosti oronule a glava osijedila.

Učenici profesora Fethullaha Gülena i njegovi poštovaoci, obično nastoje sebe zanemariti kad govore o dostignućima koje ostvaruju u raznim područjima djelovanja unutar Turske i izvan nje, smatrajući da zasluge, nakon Uzvišenog Allaha, pripadaju uputama i usmjeravanju „Hodža-efendije“, odnosno Gospodina Profesora Fethullaha Gülena. Međutim, on to posmatra drugačije, tvrdeći da zasluga, na početku i na kraju, pripada samo Allahu, te da je Allahova dobrota odlučila o njemu i o njima i njihovom poduhvatanju služenja. Njihova dostignuća obuhvataju desetine, čak stotine ustanova, projekata i programa, koji pokrivaju područja: odgoj i obrazovanje mladih, informisanje, zanate, opće prosvjećivanje, liječenje, zdravstvenu zaštitu, borbu protiv siromaštva, pružanje pomoći nezbrinutim, humanitarnu pomoć, dijalog među sljedbenicima različitih religija i pripadnicima različitih civilizacija i kultura.

Dr. Ahmad Tajjib, rektor Univerziteta Al-Azhar, Egipat

Ono u šta nema sumnje, jeste potreba za obnovom, kao traženje odgovora na pitanja koja sami sebi možemo i trebamo postavljati. Kome drugom da ih postavljamo nego sebi samima? Kako da s tim korespondiramo, čime da počnemo? Vjerovatno Centar za civilizacijska istraživanja i dijalog kultura, pri Fakultetu ekonomskih i političkih nauka, Kairskog univerziteta, može u svome prostoru naći mjesta, kao odgovarajuće polazište rada u vezi s budućnošću reforme u islamskom svijetu, i istraživanje turskog pokreta profesora Fethullaha Gülena. Možda će u njemu naći izgubljeni ključ rješenja toga zabravljenog pitanja.

Dr. Muhammad `Amara, islamski mislilac i spisatelj

U islamskoj civilizaciji, razum je svjetlost koju je Allah položio u srce, a učenjak, profesor Fethullah Gülen, dobar je plod te civilizacije. On je načinio spoj mudrosti, razuma i pronicljivost srca.

Plemeniti Kur'an je iscrtao njegovu metodologiju u misli i životu, koja je postala lijepa riječ, čiji korijen je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; i plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi.

Objava je uvijek pravila spoj vjerovanja i djela. Riječi tog Božanskog svijeta, otjelovile su se u djelu Fethullaha Gülena i njegovih čestitih prijatelja, njegovoj visokoj građevini, plodnom životu, s kojima cvjetaju mnogi predjeli galaksije u kojoj živimo. Naka ga Allah dugo poživi, neka blagodari ono što od sebe daje, što drugima koristi. Amin!

Prof. `Abdu'llah Muhammad `Irfan, Komercijalni fakultet, Univerzitet Al-Azhar, Egipat

Šejh Fethullah Gülen rješavanju problema razvoja i siromaštva pristupa na jedan neuobičajen način, sa stanovišta njegove obuhvatnosti, djelotvornosti i pokretljivosti. Već na početku, on se vraća definiciji siromaštva, stapajući njegova duhovna, idejna i misaona značenja, kako bi uspostavio ravnotežu između duha i materije. Kao što postoji siromaštvo u materiji, može se ustanoviti i siromaštvo duha, a može postojati i siromaštvo ideje. Fethullah Gülen pronalazi teškoće u idejama i u odnosu između ideja i pokreta. Zato on nastoji oživjeti vrijedne primjere islamskog djelovanja i razumijevanja, koji su grijali srca čestitih ashaba, nadahnjivali njihove misli i pokretali ih, da bi ostvarili vječnu slavu i neprolazni ugled, kao što je razumijevanje zastupništva, pripravnosti, džihada, određenja, slobodne volje, odgovornosti i požrtvovanosti. Kroz osjećanje činjenice o njegovom zastupništvu na Zemlji, te činjenice o njegovoj ulozi i njene povezanosti s pripremanjem za Budući svijet, čovjek ispravno shvata i svoj odnos prema kosmosu, prema svim svojim potrebama iz životinjskog i materijalnog svijeta. On osjeća i potrebu da se pripremi za razumijevanje kosmosa, s ciljem da spozna Uzvišenog Allaha, sa svrhom da uređuje Zemlju. To od njega zahtijeva stalnu svjesnu borbu za čovjeka, blistavu borbu sa teškoćama i nevoljama, kao i borbu protiv lijenosti i osvete, čvrstom voljom koja se uvijek hrani pojačanim osjećajem odgovornosti prema sebi i svijetu.

Dr. Nahida `Izzu d-Din, Fakultet ekonomskih i političkih nauka, Kairski umiverzitet, Egipat

Pokret koji je profesor Fethullah Gülen idejno osnovao, iscrtao mu pravce kretanja, iznašao mu polazište, metodologiju i počelo, u znatnoj mjeri se odlikuje ravnotežom. On vodi računa u odmjerenoj vladavini, uravnoteženosti onoga i ovog svijeta, spaja duhovnost, moralne i idejne vrijednosti, na jednoj strani, i svjetovnost, stvarnost, logičnost i naučnost, na drugoj strani, tako da dvije strane izgledaju kao dva krila koja se međusobno dopunjuju u letenju, a spaja ih prilagođavanje i prispodobljavanje, razvijeniji od suprotstavljenosti i oprječnosti. Odnos između vjere i nauke je odnos dva lica jedne iste operacije. Zasluga u tome pripada načinu iznošenja koncepcije promišljanja i aktiviranja uma, koje je odabrao mislilac, osnivač, a u njenom oblikovanju su sudjelovale brojne okolnosti i alternative.

Na isti način postoji ravnoteža, čista kao zlato, kako neki kažu, između pojedinca i zajednice, između društva i svijeta. Svako sebi nalazi mjesto i ulogu, svako nosi svoj zalog. Nema pojedinačnosti da zalazi u egoizam, niti ekskluziviteta zajednice da ošteti pojedinca, da poništi njegove zasluge, da ga iskoristi i eksploatiše mu čast. Tu nema zanemarivanja viših, obuhvatnijih i širih interesa iz društvenoga konteksta. To se sve ogleda u raspoređivanju svjetlosti koja otkriva lice čovjeka odanog islamu, a to je islam zajednice, islam džamije, islam svjetskog poslanja čije obraćanje je usmjereno cjelokupnom ljudskom rodu, jednako svakome, bez izuzetka. Njegovo postolje su milost, pravednost, tolerancija, širokogrudost, širina vidika, darežljivost i pregalaštvo, bez uvjeta i očekivanja protuvrijednosti.

Pokret je došao upravo u odgovarajuće, idealno vrijeme, da popuni ogromnu prazninu, da odgovori nasušnoj potrebi, da pruži „alternativu“. Jasno se vidi da je to živo iskustvo, aktivne ustanove, odjel čija aktivnost pokriva cijelu Zemlju. Time on otklanja nevolju odsustva „odgovarajuće alternative“, pomanjakanja alternative koja se nudi poprištu kao prihvatljiva, odgovarajuća i prikladna za primjenjivanje.

Našu pažnju privlači i razina osnivačke zrelosti, kao drugo obilježje specifično tom iskustvu i dokaz njegove razine i dometa, počevši od osnivanja, uz vrhunsku ličnu inicijativnost, koje se poduhvatio pojedinac ili skupina koja ga okružuje, pa dok nije postala ustanova sa svim dokazima o stabilnosti u ustrajnosti. Idejni projekat je dostigao samostalnost s kojom se ne poistovjećuje s ličnošću profesora Fethullaha Gülena. Izašao je iz pojasa individualnosti (to je jedna poluhronična bolest koja pogađa pokrete i ustanove, u brojnim arapskim i islamskim društvima otežava razvoj i sprječava rast, skrivajući se iza „oca osnivača“) da bi sebi omogućio samostalno postojanje, da bi snagu crpio iz same misli, a ne iz mislioca. Uz njega je suvišno pitanje, kuda dalje, koje se pojavljuje uz sve o čemu se mnogo priča. Tu nema ništa posebno nejasno u svemu što se tiče istrajnosti, prakse i sposobnosti da opstane u bilo kakvim uvjetima i promjenama. Projekat je na njegovom putu prošlost, a snaga mu se u sadašnjosti povećava, kakva god bila sudbina kadrova. Konačno, kadrovi su ljudi koji budu i nestanu.

Dr. `Alija al-Mahdi, dekanesa Fakulteta ekonomskih i političkih nauka, Kairki univerzitet, Egipat

Mnogi mislioci i kulturolozi, pripadnici arapsko-islamskog civilizacijskog kruga, naglašavali su značaj očuvanja kulturoloških posebnosti u društvima u kojima se primjenjuju reformski programi, u svjetlu programa reforme i obnove, koji nudi savremeni islamski mislilac privržen tradiciji, kao i u svjetlu iskustava raznih reformskih pokreta koje je vidio islamski svijet tokom dva prošla stoljeća. Kad se tiče naravi i rezultata, svaki pokret je trpio utjecaje vremena i mjesta. Ovdje se može govoriti o posebnosti, prilikom izučavanja pokreta Fethullaha Gülena u drugoj polovini 20. stoljeća. To je jedan društveni pokret s islamskim počelom, koji je čuvao zahtjeve vremena i prostora, po tome što je nastao u okrilju jednog sekularističkog političkog poretka, u sklopu kojeg je demokratski zakonski okvir u Turskoj podsticao aktivnost građanskih društvenih organizacija, uprkos drugačijem polazištu. Otuda je pokret Fethullaha Gülena uspio u miru pružiti praktične ideje, čija primjena je uspjela u zemlji i svoje tragove pružila izvan zemlje, uspješno savlađujući uvijek izazovne i zamršene odnose između misli i pokreta, između teorije i njene primjene.

Dr. Hasan Abu Talib, savjetnik u Centru za politička i strateška istraživanja pri dnevnom listu „Al-Ahram“, Egipat

Za pokret Fethullaha Gülena se može reći da istovremeno i jeste i nije neko organizovanje. Organizovanje pretpostavlja pridržavanje strogih preciznosti i jasno vođenje, a obilježja neorganizovanosti su nepridržavanje akata i labilno vođenje, ili potpuno odsustvo vođenja. Prema svemu što vidimo, u pokretu Fethullaha Gülena nema nekog naročitog organizovanja, već je to jedan građanski pokret koji počiva na načelima vjerovanja, koji je osmislio i oblikovao lično Fethullah Gülen. Time su se on i njegovi poštovaoci zadovoljili, što je postao opći kodeks pokreta. Dakle, nalazimo se pred jednim potpunim praktičnim misaonim sistemom, koji se s velikom mjerom prepliće s preciznostima i jasnim razinama odnosa između problema koji se pojavlju i jednoga općeg reda u pokretu. U jednom okvirnom opisu, za njega bi se moglo reći da je to mreža odnosa i ustanova koje se prepliću, a istovremeno su i samostalne svaka za sebe.

Suština pokreta na njegovom putu djelovanja je „služenje“ – to je izraz koje je osmislio profesor Fethullah Gülen – a podrazumijeva mijenjanje prilika u životnoj sredini. On čini spoj između moćnog i onoga kome je potrebna pomoć, između imućnog, pripadnika pokreta i mislioca. S tim smislom, služenje je sistem saradanje između pojedinca, zajednice i pokreta. Ono je osnov sklada odnosa između pojedinca, kao jednog od članova pokreta, i najvećeg cilja, a to je reformisanje prilika vezanih uz muslimansku zajednicu u svim uvjetima geografskog razmještaja, kao uvoda u reformu stanja ljudske zajednice. Svi koje smo upoznali po služenju, osjećaju da izvršavaju poslanje vjerovanja, na prvom mjestu, društveno i građansko poslanje, na drugome mjestu, te da svi imaju istu sudbinu. Otuda se javlja okolnost uzajame pouzdanosti među njima.

U sklopu pokreta Fethullaha Gülena, pitanje dijaloga se smatra temeljnim podsticajem, a ne prolaznim susretom. To je sistem djelovanja i življenja. U njemu se odražava pluralizam koji islam uvažava, koji je jedna od zakonitosti prirode, koji je Uzvišeni Stvoritelj dao da bi se promišljala, posmatrala i proučavala Njegova uzvišenost. Među institucijama dijaloga, postoje „Abnet“, Zadužbina novinara i pisaca, uz opasku da je Turska, za dugog vremena sekularizma, praktikovala okrutnost prema vjeri. Zato se čini da je iznošenje dijaloga, kao modela i načina, bio jedna vrsta postupanja sa sekularizmom i njegovim prijetnjama, da bi on bio usvojen u skorije vrijeme, kad je bio moguć, a njegove vrijednosti u turskom društvu vidimo u ovome našem vremenu.

Bilo nam je stalo do toga da znamo, igra li pokret Fethullaha Gülena ikakvu ulogu u politici, upliće li se u opredjenljenja birača. Rečeno nam je da on ništa nema s politikom, da samo odgaja, poučava, vodi dijalog, a pitanje izbora prepušta svakom pojedincu uključenom u služenje, da glasa za koga se uvjeri da je iskren vjernik, sposoban služiti domovini i vjeri zajedno. Po svojoj naravi, to je vrhunac politike, bez formalne pobjede.

Prof. dr. Tarik al-Bišri, savjetnik (drugi put)

Problem u islamskom svijetu danas nije odsustvo reformskih ideja i projekata, već je problem u samom pokretu i prenošenju ideja u praktične projekte. To je ono po čemu se prepoznaje tursko iskustvo Fethullaha Gülena.

Dr. Fatima Šakir, profesor socioloških i političkih nauka, Saudijska Arabija

Nema sumnje da nas profesor Fethullah Gülen dovodi pred kraj užeta, da se za njega pridržimo, samo, da li smo mi spremni prihvatiti njegovu praksu, iskustvo „duhovnog odgoja“ i „služenja vjeri“, kako ga on naziva?

Uloga društvenog odgoja se čini jasna i postojana u duhovnom i humanističkom formiranju ličnosti profesora Fethullaha Gülena, kao što se jasno vidi i značaj duhovnog odgoja, odmah do naučnog i misaonog pripremanja za otvaranje prema svim oblastima nauke. Pripremanje i odgoj su ono što je proizvelo čovjeka, čija su se sva osjećanja i htijenja, razumom i srcem usmjerila prema karakteru „svestranog čovjeka“. Ličnost profesora Fethullaha Gülena sliči lijepom drvetu ..., čije korijenje je zariveno u zemlju iz vremena Vjerovjesnika i ashaba, a pruža se u beskrajna kosmička poslanstava, da bi plod davao u svako doba koje Gospodar njegov odredi, spreman da se proba.

Doktor Muhammad `Amara u praksi profesora Fethullaha Gülena vidi navjestiteljski historijski zaokret, a to je uistinu tako. Međutim, kakva je naša uloga sada? Hoće li se svesti na naučne simpozije i okrugle stolove? Šta su sljedeći koraci nakon ovog podsticajnog susreta, nadahnjujućih misli, koji vuku naprijed i razbuđuju nadu koja se u nama bila gotovo ugasila?

Zapad je raširenih ruku pokret profesora Fethullaha Gülena dočekao prije nego Arapi. Zašto? Daleko od teorije zavjere koju mi koristimo kao štit od buke kad se suočavamo sa stvarnošću, Zapad ruke širi svemu od čega može biti materijalne, naučne, idejne, pa i duhovne koristi. Zapadnjački čovjek, pogotovo Amerikanac, pati od duševne uznemirenosti i velike duhovne praznine, koje ne mogu zasititi naučne i materijalne stečevine zajedno. On jednako traži šta će mu popuniti prazninu i otkloniti uznemirenost. Ljudi na Zapadu su mnoge odgovore našli i nalaze ih u svijetu profesora Fethullaha Gülena, kao što su ih našli i nalaze ih u misli velikana Muhammada `Abduhua i drugih učenjaka, kod kojih je postojao spoj između razuma i duše. Ja se nadam da mi nećemo svoje duše u tom pokretu sputati tako što ćemo se zadovoljiti time što on postoji, ili tako što ćemo ga shvatiti kao odgovor na povredu naše muslimanske sujete. Nadam se i da taj pokret nećemo sputati u skučene misaone i duhovne okvire, ispunjene strahom, zbunjenošću i bezvoljnošću. Želim da pokret u nama izazove eksploziju energije, da u nama razbudi nadu i uvjerenost da je ovo stoljeće uistinu stoljeće vjerovanja. Ovo stoljeće i treba biti stoljeće ponovnog otkrivanja islamskog duha, odgovarajućeg gledanja na djelovanje i služenje vjeri, kao zajednički i pojedinačni put kretanja.

Dr. Jill Carroll, Sjedinjene Američke Države

Ja dolazim sa Zapada veoma zainteresovana da saznam kakvo će biti reagovanje arapskog svijeta na pokret profesora Fethullaha Gülena, kako Arapi gledaju na odnos Zapada prema njemu. Jučer i prekjučer sam čula mnoge komentare koji izražavaju sumnju u pokret profesora Fethullaha Gülena, zbog njegovog uspjeha na Zapadu.

Lično sam bila svjedok inicijativama kojih se pokret poduhvatao u Sjedinjenim Američkim Državama, dok sam pisala knjigu o profesoru Fethullahu Gülenu. Imala sam zadovoljstvo i čast da proputujem Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadom, Evropom, Turskom, kao i raznim drugim dijelovima svijeta, isključivo povodom onoga što se tiče inicijativa kojih se poduhvatao pokret na Zapadu, u približno 40 gradova Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, i nekih dijelova Evrope. Na osnovu različitih mjesta u kojima je pokret bio aktivan, želim objasniti zašto je pokret na Zapadu uspješan.

Smatram da postoje tumačenja koja mogu pružiti odgovor na pitanje. Ta tumačenja se tiču stavova profesora Fethullaha Gülena prema ulozi vjere i njenim ciljevima, te kako se ti ciljevi trebaju ostvarivati, imajući u vidu da su to veoma bitne, središnje ideje ukupne misli profesora Fethullaha Gülena. On kaže: „Vjera, bilo o kojoj se radilo, mora se usmjeriti na nepromjenljive dimenzije života pojedinaca, one pojave koje nadilaze granice vremena, prostora i relativnog ljudskog iskustva. To je područje u kojem se kreće i usredotočuje vjera. Svaka vjera, pa tako i islam, precizno određuje opće smjernice u načinu na koji država i politički aparat trebaju izvršavati svoje dužnosti, ali ona ne pruža određen i stabilan model političkog poretka koji će nadilaziti granice vremena i biti dobar svim društvima, već, umjesto toga, pruža široke nacrte, na osnovu trajnih nepromjenljivih naravi ljudskog iskustva. To omogućuje opće zaleđe za pravila mnogim društvenim i političkim tijelima, koja su dobra različitim krajevima svijeta, različitim vremenima i ljudskim društvima, shodno uvjetima, okolnostima i kulturološkim vrijednostima u kojima se ljudi nalaze tokom vremena.

To je ono što profesor Fethullah Gülen jasno ističe dok drži predavanja i propovijedi, dok piše knjige, povodom stava Zapada o odvojenosti između države i vjere. I pored toga, njegovo razumijevanje uloge vjere blisko je načinu na koji se ono praktikuje i u nekim krajevima Zapada. Zapad je unutar sebe raznolik. Jedan njegov dio ne može predstavljati sve, kao što je slučaj i s islamom. Uloga vjere u nekim krajevima u Evropi, jako se razlikuje od njene uloge u Sjedinjenim Američkim Državama. U praksi ima mnogo vrsta „sekularizma“, a ne samo jedna. U Francuskoj, npr., i u jednom historijskom vremenu u Turskoj, naći ćemo različite oblike sekularističke prakse, sa smislom da je to načelno filozofija sumnjanja u vjeru, koje se okončava neprijateljstvom. Međutim, to nije jedini postojeći oblik evropskog sekularizma, nije model koji se može primijeniti i na Sjedinjene Američke Države. Mi to ne gledamo tako, već kao nešto složeno. Korijeni filozofije vezane uz fenomen sekularizma u Sjedinjenim Američkim Državama, pružaju se do engleskih napisa mislioca Džona Loka iz 17. stoljeća. I on je smatrao da država i vjera djeluju u dva različita područja, dva različita carstva. Država svoje ciljeve zastupa u zaštiti pojedinaca od štete, štićenju od neprijatelja, uređivanju imovinsko-pravnih odnosa među pojedincima, kao što su prenos vlasništva i trgovinski poslovi. To je uloga države. Uloga vjere je, dotle, da nas upućuje kako ćemo ostvariti svoj duševni „mir“. Zato je neophodno da ta dva područja ostavimo razdvojene, da svako ispunjava svoje ciljeve. Tako ih ostavljamo da se potpomažu u slučaju kad jedno od njih skrene s puta na kojem vrši svoju zadaću.

Ovakav filozofski stav se potpuno razlikuje od onoga kako je bilo u Francuskoj i u jednom historijskom vremenu u Turskoj. Pokret profesora Fethullaha Gülena je znatnu razinu uspjeha na Zapadu postigao iz navedenog razloga. Ljudi su na Zapadu iz njegovih poruka shvatili da je uloga vjere čišćenje pojedinaca, da se to događa samo kad ljudi, kao pojedinci ili kao društva, aktivno žive s takvim vjerovanjem, s tom vrijednošću. Otuda se ti „fanatici“, kako ih je neko od podnosilaca elaborata jučer opisao preuzimajući naziv od profesora Fethullaha Gülena, poduhvataju inicijative u osnivanju građanskih društava, ujedinjenja svih ljudi na uistinu vrijednim načelima. To je pravi dokaz vjerovanja, to je ono što druge podstiče da izgrađuju duboke ljudske vrijednosti u svojim osjećanjima i mislima.

Dr. Bakinam eš-Šarkavi, Fakultet ekonomskih i političkih nauka, Kairski univerzitet, Egipat

Dijalog kod profesora Fethullaha Gülena, u velikoj mjeri, počiva na uzdizanju vrijednosti tolerancije, prelasku preko kazni, zaboravljanju bolne prošlosti, ako već postoje krupna historijska iskustva. To je jedna koncepcija zbližavanja. Neko ovu koncepciju može posmatrati kao koncepciju u kojoj se sputava otvorenost, istraženost i vidljivost, ali ako se u obzir uzme sredina u kojoj se ona pojavila, pritisci i stege koje je uvjetovala turska društvena klima, kao i odnosi sa Zapadom u općem smislu, uvidjet ćemo, konačno, da je to koncepcija zbližavanja i smanjenja jaza između strana u dijalogu, koje, u konačnom smislu, nisu ravnopravne. Ja sam uvjerena da je sama koncepcija dijaloga, kao i usredsređivanje na prevladavanje razlika, uz posvećivanje pažnje zajedničkom udjelu, makar bio i neznatan, veoma zanimljiva, posebno u kontekstu u kojem su strane neizjednačene u pogledu snage. To je ideja koja počiva i na pozivanju, one vrste koja ne teži poražavanju druge strane u dijalogu i njenog „obaranja na tle“, u mjeri s kojom stremi uspostavljanju procesa zajedničkog mijenjanja svih strana i na što duže staze. Možda ja to vidim i nekako drugačije u odnosu na ideju koegzistiranja, i dajem mu jednu dimenziju veće odgovornosti. To i nije samo ideja koegzistiranja različitosti, već ja to vidim kao dugoročan proces koji teži da pojedince uvede u proces zajedničkog mijenjanja na duži rok, putem mijenjanja stvarnosti. To na početku znači istinski ispravno čitanje, radi dokučivanja stvarnosti mišlju, kako bi misao došla kao pratnja stvarnosti, sposobna da je kasnije promijeni.

Uvjerena sam da izraz „tajna uspjeha“ pokreta profesora Fethullaha Gülena, ne obuhvata samo razgovor o vrijednostima iskrenosti, požrtvovanosti i sličnom. On je u tome jako važan, ali mislim da je jako važna i ideja o ravnoteži u brojnim binarizmima, koji ispunjavaju naš savremeni život, u islamskom svijetu uopćeno a u arapskom svijetu posebno, kao što su, nauka i vjera, sekularizam i teizam, istočno i zapadno, srce i razum, intuitivno i logočko. Za ideju ravnoteže među ovim dvojnostima, uz udizanje vrijednosti djelovanja, ja vjerujem da je ključ tajne u praksi profesora Fethullaha Gülena. Pomišljam i da ona, možda, može podsticati misao uopće i smatram da je ona momenat po kojem je ovaj pokret specifičan na ovaj ili onaj način.

Tokom Simpozija, bilo je dosta govora o tome kako je pokret daleko od politike, da on odbija logiku razdvajanja, sporova i sukoba, koje diktira politika. To je tačno ukoliko prihvatimo usku definiciju politike kao vladavine, države, dolaska do vlasti, itd. Međutim, na politiku možemo gledati i kao na nešto što se povezuje sa svim što je životno, svakodnevno, što čini uopće način življenja. To je ono za šta ja držim da je politika, ali u jednom najširem smislu. Ako uzmemo taj smisao, vidjet ćemo da pokret ima dodira s politikom. Uostalom, promjena dolazi od pojedinca, pa od društva, zatim stvara opću klimu, a cilj nije obraćanje državi, niti njeno mijenjanje, niti prijetnja njoj, u mjeri s kojom je vršenje utjecaja na opće poprište i njegovo postepeno mijenjanje. Ja smatram da je to politika s najobuhvatnijim i najpotpunijim smislom. Kad čitam vijesti o razvoju u Turskoj, nađem se pred divnom simfonijom. Sa čuđenjem se pitam, kako je taj pokret uspostavio ravnotežu između stvarnosti i misli. Po mom mišljenju, to je jedna kombinacija koja vodi u mijenjanje opće klime u Turskoj. Ona ne teži čvrstim ciljevima niti radikalnim promjenam, u mjeri s kojom teži miru, redu, razboritosti, mudrosti i strpljenju u stvaranju jedne nove klime. Nikako ne smijemo zanemariti ideju stvaranja klime, a to je početak važnih promjena.

Predstavljanje profesora Fethullaha Gülena s njegovim najobuhvatnijim gledanjem, podrazumijeva pojmove koje drugi uzimaju s raznim sadržajima, koji mogu činiti spoj između njih i njega, kao što su ideja o demokratiji i ideja o modernosti. Razgovor o demokratiji može biti po tome što je ona jedan visok poredak, ali joj je, u konačnom smislu, potreban islam, zbog toga što je islam najsposobniji prevladati duhovne potrebe. On upotpunjava demokratiju. U političkoj stvarnosti, demokratija je ta koja uveliko štiti islam i reformski projekat. Gulenov razgovor o modernosti i tvrdnja da joj je potrebna vjera u općem smislu, a ne obrnuto, kako tvrde sekularisti, uvjerava da vjera čovjeka oslobađa robovanja materiji.

Primjetno je da sekularizam države Turske ide u pravcu razvoja ka liberalizmu, a taj razvoj je, na terenu stvarnosti, saglasan s onim za šta se zalaže i pokret u vezi sa sekularizmom, da bi on, na kraju, neizbježno bio liberalizam koji štiti vjeru, a ne kontroliše je, niti se upliće. Zajednička ideja vezana uz sekularizam, uz pružanje njegovog tumačenja, smatram da je veoma važan momenat, s tim što se sekularizam, uistinu, iz francuskog modela preusmjerio u američki, ili britanski, na jedan jasniji način nego što je bilo ranije.

Tvrdim da ja još nisam upoznala drugi model kao što je turski, koji može izvanjskog djelatnika aktivirati u podsticanju pozitivnog razvoja u unutrašnjosti projekta ulaska u evropski savez. U vezi s njim, možda se ne složimo oko gledanja na pozitivno i negativno, ali trebamo pogledati šta je projekat stvarno učinio. Stvorio je posebno međunarodno zapadnjačko zaleđe, koje dodatno podstiče otvaranje i građanske političke slobode unutar Turske. To je pokretu profesora Fethullaha Gülena dalo priliku da nastavi razvoj i napredovanje u miru, radi osvajanja općeg plana mijenjanja.

Kad se radi o ophođenju pokreta profesora Fethullaha Gülena prema modernim kontekstima, vidjet ćemo razgovor kojim se zahvata islam „pojedinca“. On se ne obraća državi, ona nije predmet njegovog interesovanja. On ne govori o primjeni šerijata ili o islamskoj državi. Njegov prvi cilj je reforma pojedinca, kao uvod u preporod zajednice. U konačnici, to dvoje su jezgre državnih organizacija, htjeli mi to ili ne. Otuda ga vidimo kako počinje od mijenjanja odozdo ka gore, ne suprotstavljajući se direktno vlasti, kao ni uskom političkom razumijevanju.

Ovome treba dodati i njegovo aktiviranje sufizma u Turskoj. Poznato je da turski model islama naginje sufizmu. U tom svjetlu ćemo profesora Fethullaha Gülena vidjeti kako sufijsku klimu pokreće, izvodi je iz lijenosti u koju smo se osvjedočili i mi u arapskom svijetu, kako bi prihvatili izvjesnu mjeru društvene i kulturološke angažovanosti koja se, po svojoj formi, smatra najvećom političkom promjenom na duge staze.

Kad se radi o ideji dijaloga izvan Turske, ja imam primjer naziva koji je iznio Džon Espozito prije dva ili tri mjeseca na simpoziju u Sjedinjenim Američkim Državama, na kojem se govorilo o pokretu profesora Fethullaha Gülena, na kojem je sažeto kazano da je to „najbolji pokret, sposoban da vrati značaj Srednjeg istoka, da je on, vjerovatno, nabolji islamski pokret tokom svih 100 godina u prošlom stoljeću.

Zašto je profesor Fethullah Gülen uspio na Zapadu, kako nije uspio bilo koji drugi islamski pokret? Uspio je zato što riječi profesora Fethullaha Gülena strahove Zapada oslovljavaju jezikom koji on razumije, a istovremeno se ne odriče islamskih nepromjenljivosti. Ta umjetnost treba svjedočiti o njemu.

Važno je dodati i da pokret raspolaže ustanovama i opremom koje šire njegovu misao, zato što mnogo od toga što istakne profesor Fethullah Gülen, bude kasnije preneseno posredstvom brojnih muslimanskih spisatelja. Međutim, zašto je imao takav odjek na Zapadu? To je rezultat pokretačke dimenzije njegove misli, jer postoje štamparske ustanove, satelitski mediji, izdavačke kuće i škole. Putem svega toga on svoju misao može najkraćim putem poslati na Zapad.

Na kraju, reći ću da se ja opredjeljujem za dijalog. To je najteži izbor jer zahtijeva opremljenost brojnim sredstvima, njihovo podešavanje i angažovanje u skladu sa stvarnošću, igru na sreću koju okolnosti ukažu. Uprkos tome što je to najteži izbor, on je uvijek najuspješniji u realizovanju svakog reformskog projekta u budućnosti.

Prof. Ajman Šahhata, istraživač u području društvenog i ekonomskog razvoja, Egipat

U razgovoru sa mnom, jedan trgovac Turčin mi je rekao da profesor Fethullah Gülen ima fantastične ciljeve, snove i projekte. „Na osnovu svoje zdrave pameti sam odlučio da u te snove zaplovim zajedno s njim, jer su ti ciljevi islamski, ljudski, a imovina je, uostalom, Allahova.“ Ovdje se, u ljudskoj izvedbi, san pojdinca, da sakuplja materijalna dobra i njihov jedan dio daje na Allahovom putu, pretvorio u odluku da se san oživi, da se oživi ideja. Čovjek je sebi našao ko će će mu dati potpun san, kroz koji će naći ispunjenje svojih užitaka. Ostvarenje zadovoljstva je postalo, ne sakupljanje materijalnih dobara i zauzimanje položaja, već ispunjenje sna. San kod profesora Fethullaha Gülena nije reforma Turske, već se njegov san zasniva na duhu vjerovjesničkog poslanja: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. Uloga čovjeka je dostavljanje. Otuda je uloga svjetska, a i njen utjecaj je svjetski. Profesor Fethullah Gülen je uspio uvjeriti ljude da prihvate i osjete taj san, približiti ga njihovim mislima, a oni su mu povjerovali. Onaj ko uspijeva dočarati takav san, uspijeva pokrenuti ljude. Izgradnja ljudi je cilj te prakse. To je i te kakav cilj, a ne imovina i ustanove.

Dr. Huda Darviš, Univerzitet Zaqaziq, Egipat

Nakon promenade kroz sistem pokreta Fethullaha Gülena usmjerenog ka čovječnosti, preporodu i obnovi savremene vjerske misli, shvatili smo da je uzvišeni cilj pokreta izgradnja novog čovjeka novom mišlju, čovjeka koji će moći uspostavljati ravnotežu između razuma i srca, stabilnog i promjenljivog, da je taj cilj čvrsto pravilo koje stoji iza uspjeha pokreta islamskog mislioca Fethullaha Gülena i osnivanju svjetske humanističke škole, koja se zasniva na etičkim temeljima i visokim vrijednostima.

Dr. `Abdu l-Hamid Madkur, Pedagoški fakultet, Kairski univerzitet, Egipat

Obično se dešava da se ideja pretvara u osobu, a kad osoba bude udarena, ideja padne i stvar bude gotova. Nasuprot tome je ono što se dogodilo s profesorom Fethullahom Gülenom, a to je da se osoba pretvorila u ideju, pa u pokret, pa u stvarnost. Pokret je organizovanost u raznim područjima života, koje pruža pouzdanu predstavu o islamu, s njegovim mnogobrojnim naučnim, a ne apstraktnim sadržajima.

Dr. Hiba Ra'uf `Izzat, fakultet ekonomskih i političkih nauka, Kairski univerzitet, Egipat

Moju pažnju je, tokom raznih putovanja i susreta s omladinom iz turskog svijeta, privuklo nešto za šta sam uvjerena da je to suština pokreta profesora Fethullaha Gülena i što ga čini specifičnim u odnosu na mnoge druge pokrete. To se može sažeti u jednu riječ, a to je „odgoj“. To znači vraćanje odgojne dimenzije na kojoj se zasniva bilo koji društveni ili politički pokret, odnosno, izgradnja čovjeka na oblik koji će ga učiniti obrascem za ugledanje u svakom smislu, o kojem čovjek, svaki pojedinac za sebe, može čitanjem saznati, tragajući za podacima o ljudima s takvim osobinama. Ta ljudska svestranost, ta izvrsnost, ta lepršavost, ta blagost, ta privrženost profesora Fethullaha Gülena moralu, omogućuju mu da ustrajava u izgradanji, da oblikuje različite vrste ljudi.

Uvjerena sam da je iskustvo Fethullaha Gülena nešto što će naslijediti islamski pokreti u arapskom svijetu, koji potajno žarko žele da se ostvari ono što nastoji uraditi pokret Fethullaha Gülena.

Kako na osnovu iskustava Fethullaha Gülena mi možemo uvidjeti svoje greške i slabosti, to je ono što trebamo proučiti, da bismo iznijeli neke lekcije, ne samo na idejnoj, kulturološkoj, ili dijaloškoj razini, već, započinjući od izgradnje čovjeka, preko izgradnje duha, zatim izgradnje spoznaje, srca, razuma, misli, kulture, pa izgradnje organizacija i zgrada, pa sve do izgradnje pokreta, radi izrade odgovarajućeg modela života.

Prof.`Isam Sultan, advokat, Egipat

Ako neko pita za njih, ko su oni, naći će mnogobrojne nazive za njih. Može se reći da su sufije, učenici Fethullaha Gülena, sluge društvu, itd. Ako to na nešto ukazuje, onda je to utisak da se oni ne drže imena, ne vezuju se uz adrese, niti vanjskim pojavama daju njihovo prirodno mjesto, već oni svoj interes stavljaju iza interesa zajednice. Oni su jedan korak „iza“, svoju zajednicu stavljaju ispred sebe, a tek iza nje su oni. Ne drže se za imena. Ne drže se ni za neku organizaciju, ni udruženje, ni partiju, ni krug, niti šta slično. Zapravo, oni se tope u društvu. Oni su „duša koja kola u tijelu ove zajednice“. Oni su duh turske zajednice. Kod njih nema blistavih imena, niti sjajnih naziva. U njihovim obrazovnim, odgojnim, naučnim, informativnim, zdravstvenim ustanovama, nema nijedne parole. Ja ne vidim nijednu njihovu parolu. Pokažite mi ijednu parolu na ovom Simpoziju. Tu nema parole, već je tu duša, a ona je veća od svake parole, snažnija i važnija od svake parole.

Prof. dr. Nadija Mustafa, Voditelj Programa za međucivilizacijski dijalog i direktor Centra za civilizacijska istraživanja i dijalog kultura, Egipat.

Tweet

Whatsapp